21.juna proslavlja se Litha, ljetnji solsticij

za Treću Dimenziju piše Raif Esmerović

21.juna proslavlja se Litha, ljetnji solsticij, poznat na druidskom jeziku kao Alban Heruin. Tačan datum ovog festivala varira ovisno o položaju Sunca od dvadesetog do dvadeset i trećeg juna. Pretpostavlja se da naziv Litha potiče iz saksonske tradicije i predstavlja naziv za mjesec jun, koji se isto tako može prevesti i kao „svjetlost“ ili „Mjesec“.

Nije na odmet primjetiti ni da sam naziv Litha ima veliku sličnost sa našim nazivom ljeta ili lita, kako su to nekada naši stari po Bosni i Hercegovini govorili prije nego li je ikavicu zamjenila ijekavica. Ovaj ljetnji praznik je u opoziciji sa zimskim festivalom Yule, te stoga među četiri najvažnija u krugu godine.

Možda upravo zbog svog specifičnog datuma i značenja za druide ljetnji solsticij je oduvijek predstavljao romantičan dan kada se vjenčavaju nebo i zemlje, kako bi po ko zna koji put potvrdili svoje jedinstvo. Obilježavanje Lithe naročito je poznato kod naroda sjeverne Evrope koji su se posebno radovali ljetu i sunčevoj toplini.

Ljetnji solsticij za Saksonce, bio je vrijeme slavljenja i zahvaljivanju Thoru, bogu munja i kiše, dok je kod germanskih plemena Litha bila svečanost sunčevog trijumfa, kada su ljudi palili velike lomače u čast solarnog boga. Taj obred prihvatilo je i evropsko kršćanstvo nastavljajući ga kroz paljenje takozvanih Ivanjskih baklji 23.juna.

U Finskoj ljetnji solsticij se naziva Juhannus i smatra se posebno važnim danom zbog svjetlosti koja dolazi nakon mnogih tamnih mjeseci. Na području zapadne Evrope u vrijeme Rimske ere ljetnji solsticij se nazivao Festival Epone u čast boginje plodnosti, poljoprivrede i konja. U Rusiji ovaj dan je poznat kao Kupalo zbog masovnog jutarnjeg kupanja.

Za razliku od navedenih praksi u drevnoj bosanskoj tradiciji nastaloj na ilirsko-keltskim vjerovanjima za početak ljeta uzimao se mjesec maj, čemu uostalom svjedoči i narodna izreka kako „maj donosi lista a novembar snijega“.

Paljenjem vatre u noći prvog maja i u zoru Jurjeva, Hidirleza ili kako se to među starim Bošnjacima govorilo Mijene, proslavljao se početak svjetlog, toplijeg godišnjeg doba. Naime, stari Bošnjaci nisu godinu dijeli na četiri doba nego samo na dva odnosno ljeto i zimu. Paljenjem vatre naši su predaci na paganski način pozdravljali Sunce, prizivajući njegov blagoslov plodnosti, ali ga i branili svjetlošću ognja od napada mitološkog zmaja Sepa, koji od postanka svemira opsesivno napada na njega želeći ga progutati.

Cijelu tekst poslušajte OVDJE

Image by Bruno Glätsch from Pixabay