Ćildak, ili u originalu çıldaq, naziv je za nesvakidašnju metodu narodnog liječenja straha, nervne napetosti i umora u Azerbajdžanu. Smatra se da sama tehnika potječe iz drevne istočnjačke medicine i bazira se na primjeni toplote na određene tačke tijela, prvenstveno, čelo, ruke i noge. Pretpostavlja se da je riječ o modificiranom obliku kineske refleksologije gdje se umjesto igli koristi cigareta od pelina a umjesto uboda lagano sagorijevanje. Osobe koje se njome bave nazivaju se ćildagći (childaghchi).
Umijeće Ćildaka je prilično jedinstveno iako još nije u potpunosti istraženo. Ne zna se pouzdano kada je i na koji način ova kineska tehnika liječenja pristigla na prostore Azarbajdžana niti uopšte gdje je nastala. Trenutno dominantna teza jeste da je nakon mongolske invazije u 13.vijeku došlo i do pritjecanja mnogih segmenata kineske kulture i medicine. Temeljem historijskih podataka se zna kako su mongolski vladari Elkhanid dinastije, koji su vladali Azerbajdžanom, favorizirali sve segmente kineske tradicije pa tako i medicine.
O ćildaku ne postoje dokumentirani podaci u drevnim medicinskim rukopisima Azerbajdžana ali niti okolnih muslimanskih područja. Međutim, Ibn Sina (980 – 1037) u svom Kanonu ( Canon of Medicine) navodi da su se neki oblici nervnih bolesti tretirali spaljivanjem na tri tačke čela što ipak potvrđuje da među islamskim svijetom ova metoda liječenja nije bila nepoznata ili se bar koristila u skraćenoj verziji. Šarafaddin Hakim, turski liječnik iz 15.vijeka, također opisuje ovaj tretman u svojoj knjizi posvećenoj operacijama, koja se sada čuva u Topkapi muzeju u Istanbulu. Navedena knjiga predočava skice tretmana gdje se vidi kako liječnik dodiruju čelo bolesnika sa metalnim štapom i podvrgava ga toploti.
MEDICINA I MAGIJA
Znanje o liječenju ćildakom prenosi se generacijski pa stoga i danas postoje mnoge azarbejdžanske familije koje njeguju ovu tradiciju liječenja već nekoliko vijekova. Naravno da je riječ i o egzistencijalnom zanimanju koje, ako je vjerovati izjavama pojedinih poznatijih imena ćildakćija, može biti itekako profitabilno.
Cio proces je prilično jednostavan i zasniva se na upotrebi zapaljene cigarete od suhog lišća pelina čijim se vrhom lagano i brzo dodiruju za to predviđene tačke na tijelu bolesnika, prije svega, vrat zglob, gležanj, lakat, koljeno, dio kičme. Pretpostavlja se da su na identičan način u davnoj prošlosti liječili i drevni kineski ljekari prije nego što su počeli primjenjivati iglu. Ovom svojevrsnom šok – terapijom prema vjerovanju mogu se liječiti i druge bolesti poput stresa, glavobolje, koja se uvijek smatra znakom uroka, nesanice itd. Osobitost ćildaka je i da navodno štiti od zlih duhova.
Umjetnost ćildak liječenja vrlo je prisutna i u samom glavnom gradu zemlje Bakuu gdje egzistira na desetine ćildakćija. Pošto jedan tretman i nije skup, naime, košta svega 2 manata, vrlo je pristupačan za sve slojeve društva.
“Nema tu nikakve mistifikacije”, kazuje jedan od ćildakćija, -“dijelovi tijela koji se tretiraju su najčešće glava, ruke, laktovi, noge i nervni završetci na prstima. Oni se brzim pokretima dotiču zapaljenom cigaretom. Bol nestaje u najkraćem mogućem roku. Ovaj proces se mora ponoviti tri puta.”
Međutim, nemoguće je ne primjetiti da ipak u samoj tehnici liječenja vladaju neka magijska pravila, posebno kroz upotrebu brojeva, dana ili nekih sasvim jednostavnih radnji. Tako, na primjer, za one koji dolaze iz velike daljine pronađeno je alternativno rješenje kako bi im se pomoglo da se ne izlažu često dugotrajnom putu. Nakon svakog postupka, bolesnik mora proći kroz ulazna vrat odnosno izići napolje i ponovo se vratiti nazad u kuću. Time se računa kako je to njegova druga ili treća posjeta.
Iako je i više nego primjetno kako u praksi ćildaga dominiraju žene, kao u Bosni stravarke, ipak postoje i muškarci koji se njime bave a neki od njih su iznimno cjenjeni i uspješni. Zna se također da ima i mnogo šarlatana. Rahim Aga važi kao jedan od popularnijih ćildakćija u Azarbejdžanu. Kod njega ljudi obično odlaze tri puta na tretman, ukoliko je nešto ozbiljnije onda 7 puta a u slučaju kada su strah ili stres ušli doslovno u kosti bolesnika tada se ćildag praktikuje 40 dana. Najviše se liječi srijedom i subotom. Kako jedan od bolesnika tvrdi: „ Stanje uplašenosti je vrlo loše za cijeli organizam. Strah je ozbiljna bolest. Ako doktori ne mogu liječiti ljude od nje, onda nam ostaje ćildag kao lijek!“
Ćildakći Sureja hanuma osim ovoga liječenja bavi se i salivanjem olova te proricanjem sudbine: -„Ljudi dolaze kod mene i to oni vrlo popularni. Većinom bogati. Neki ministri, ugledni doktori ili novinari, svi oni dolaze kod mene barem jednom mjesečno“.
Njena kolegica Rafiga tvrdi da se ćildakom bavi dugo godina te da joj isto tako dolaze poznate osobe ali i ljudi iz inostranstva: -„Egipat, Turska, Njemačka i druge zemlje, mnogi ljudi dolaze. Postoje različite kategorije klijenata. Večina onih koji su bili kod mene prošli su na parlamentarnim izborima i ostvarili svoju kandidaturu. Ne mogu vam otkriti njihova imena ali mogu oni pjevača koji mi redovito dolaze a to su Elza Seiddzhahan, Nisa Gasimova, Musa Musayev, Tarana Auburn i drugi“.
Adil Qejbula smatra da se ćildag zaslužuje pomno proučavanje kako bi se ta metoda što bolje predočila javnosti i demistificirala.
Ćildakći Rafiga Bakirova više od 50 godina bavi se ovakvim načinom liječenja. –„ Od 1960.godine u ovom sam poslu, nakon što sam sanjala jedna čudesan san. Dolaze mi ljudi iz cijelog Azarbejdžana ali i iz drugih zemalja, Evo, jučer me posjetila jedna osoba iz Sibira. Posjećuju me i ministri, parlamentarci, nastavnici pa čak i doktori. Strah se liječi tako da se tri puta dođe na tretman“.
Kuća Bakirove nalazi u neposrednoj blizini policijske stanice. Zakon joj nikada nije stajao na putu što samo dokazuje koliko se u Azarbejdžanu cijeni tradicionalna medicina. U dvorištu nekoliko ljudi mirno čeka na tretman. Tu su i mlade majke sa malom djecom. Na redu je lektor sa obližnjeg univerziteta: „Uvijek sam vjerovao u iscjeliteljsku moć ćildaga. Kada sam prvi put došao ovdje moja sva bol je nestala. Sad praktikujem ćildag dva do tri puta mjesečno“. Nekoliko metara iza njega stoji mlada djevojka koja otkriva da joj je tetka nakon velikog potresa koji je zadesio Azarbejdžan 2000. godine posjetila Rafigu koja joj je tada pomogla da se rješi užasnog straha koji ju je mučio. Sad i njoj treba pomoć.
PODIJELJENA MIŠLJENJA O ČILDAKU
No, unatoč svemu, u zemlji postoji i određena struja koja vrlo kritički i sa podozrenjem gleda na svaki oblik tradicionalne medicine pa tako i ćildak. Glavni argument jeste sam način liječenja tojest blago spaljivanje kože. Realno gledano sasvim je jasno da mnogo straha i podozrenja kod ljudi, posebno onih kojima je ova metoda liječenja potpuno strana, dolazi zbog manjih opekotina koje se javljaju nakon ovog tretmana na tijelu. Međutim, iz razgovora sa ljudima koji posjećuju ćildakćije vrlo lako je zaključiti kako oni čvrsto vjeruju u njegovu ljekovitost ali isto tako i da je tretman profilaktički te da, osim što liječi strah, spriječava i pristup zlim silama ljudskom tijelu.
Vjerski stručnjak Kenan Rovšenoglu kaže kako ćildaq nema nikakve veze sa islamskom medicinom no i sam priznaje da se ova metoda praktikuje od starih vremena u Azerbejdžanu te da je dio tradicije. Za razliku od njega Elšad Miri, teolog i stručnjak za ćildag, tvrdi da se ova i slične tehnike mogu tolerirati: „ Islam je religija koja upućuje ljude da traže lijek svojoj bolesti pa tako i da se obrate onom ljekaru koji im može pomoći svojim tretmanom“.
Psiholog Dajanat Rzajev mnogo je kritičniji i tvrdi kako je ćildak čista glupost: „ U davna vremena ova se tehnika koristila kao jedna vrsta psihoterapije, jer uplašeni čovjek podložan je sugestiji. Međutim, nakon nekog vremena osjećaj straha se ponovo vraća u tu osobu. To je, naravno, vrlo opasno. Ova metoda vrlo lako može osobu dovesti do stanja depresije. Najveći problem je što u našoj zemlji još uvijek ne postoji razvijena psihoterapija pa se ljudi i dalje priklanjaju ovoj primitivnoj, no treba znati da je zbog spaljivanja nekih dijelova tijela ćildag metoda stres sama po sebi, i kao takva ona ne može biti sredstvo liječenja!“.
Doktor medicine profesor Adil Qejbula sasvim je drugačijeg mišljenja i smatra ćildag najefikasnijim sredstvom liječenja: „Ćildag je i dalje jedna od najstarijih metoda iscjelivanja. Zato se ona smatra učinkovitom terapijom. To je metod koji je testiran i odobren, u njemu postoji dovoljno naučnih medicinskih osnova, koje uključuju i druge metode liječenja. Ćildag je ništa drugo do refleks terapija. Kinezi koriste iglu čija se primjena bazira na refleksnoj terapiji. Pijavice su također metoda liječenja koja se zasniva na istom principu“.
Kako bi se oslobodili straha i trauma ljudi često odlaze i na poznato turbe „Strašne vile“ ili „Osam kapija“ poznato i kao Aqil Baba. To čine u kombinaciji sa odlaskom kod ćildakćija i to je očito sudeći po nekim svjedočenjima dobitna kombinacija. Nezaket Salayeva iz Bakua tvrdi da je upravo zahvaljujući posjeti ovom turbetu rješio se tegoba. –„Nakon smrti svoga oca postao sam jako spor i depresivan. Neki se strah uvukao u mene. Posjećujući ovo mjesto kao i neke od ćildakćija uspio sam se rješiti svega onoga što me je sputavalo i kočilo u životu“. Impozantno svetište sačinjava osam grobova od kojih je glavni onaj od šejha Aqil Babe. Neki su i ženski grobovi. Seyid Kamil Aganin pripovijeda svoje iskustvo sa turbetom. -“Među onima koji su ovamo dolazili mnogi su ozdravili. Postoje bolesti koje doktori ne mogu izliječiti. Negdje su nauka i medicina nemoćne. Kao vrlo mlad obolio sam na noge. Zapravo, došao sam u treću grupu invaliditeta. Liječnici nisu znali kako mi pomoći. Odlučio sam se na posjetu ovom turbetu. Rekli su mi da prvo posjetim turbe a onda idem kod nekog ćildakćija. Otišao sam kod hanume Rafige koja me je izliječila“.
Raif Esmerović
