autor teksta: Raif Esmerović
Bijeli luk ili češnjak (Allium sativum) začinska je biljka koja je pronašla praktičnu svrhu u narodnoj medicini no zahvaljujući svom neugodnom mirisu zauzeo je vodeće mjesto u magijskim vjerovanjima i praksi.
Generalno govoreći, o bijelom luku vlada mišljenje da je jedna od vrlo korisnih namirnica u našoj svakodnevnoj ishrani pošto poboljšava imunološki sastav te sadrži i alicin – organski spoj koji ubija bakterije i gljivice. Česta konzumacija bijelog luka može otkloniti glavobolje i probleme s visokim tlakom. Uz to, češnjaka smanjuje i razinu lošeg holesterola u krvi za 10-15%, a smanjuje i rizik od srčanih bolesti te moždanog udara. Međutim, unatoč svemu napisanom, potrebno je naglasiti da češnjak nije čarobni lijek i ne može biti zamjena za medicinske preparate i upute.
U folklornom liječenju češnjak se koristi protiv kašlja, gripe, zubobolje. Utrljava se na zglobove, sljepoočnice i grudni koš, olakšavajući disanje. U Brazilu se tvrdi da ukoliko imate temperaturu, možete napraviti čaj od kore limuna sa bijelim lukom i zasladiti ga medom. Ukoliko samo osjetite vrućicu, uz blagu prehladu, dovoljno je da stavite čen bijelog luka sa ljuskom ispod ruke tojest pod pazuh i bolest će se povući.
Češnjak se takođe upotrebljava za spriječavanje bolesti koje izazivaju zli duhovi a posebno je poznat kao velika pomoć ženama koje ne mogu imati djecu. Recept je prilično jednostavan: u litru rakije stavljalo bi se devet čenova bijelog luka i ostavljalo devet dana. Tu bi rakiju onda dali da sedmicu dana pije onaj ko želi da ima djecu.
Malo je naroda i zemalja u kojima ne postoji barem nekoliko vjerovanja vezanih za bijeli luk tako da bi se o njemu moglo nadugo i naširoko pisati. Zajedničko vjerovanje prisutno na svim kontinentima je ono da vijenac bijelog luka štiti od vampira, vještica i zlih duhova.
Prema rumunjskim predajama bijeli luk je biljka sa najmoćnijim i najčudotvornijim moćima, koja odvraća zle duhove. U nekoliko oblasti Rumunije postoje različite navike da se otjeraju zli duhovi. U noći svetog Andrije, kada se nemrtvi okupljaju, narod sokom bijelog luka pomaže kvake na vratima i prozorske daske u cilju da zaštite svoje domove od posjete ovih strašnih gostiju. Na Duhove običavaju nositi bijeli luk oko struka pa čak i na šeširu. O svetom Georgiju, kojeg Rumuni slave 23.aprila, kao na Veliku nedjelju te na Novu godinu, također se prozori i vrata mažu bijelim lukom i arišom.
Češnjak ima, prema nekim legendama, uticaja i na prirodne nepogode. Tako je u drevnoj Grčkoj bio adet da se vijenci vežu za stubove kako bi otjerali oluju čiji su tvorci demoni. Isto tako, grčki mornari nekada su imali običaj okačiti vjenac bijelog luka na jarbol broda kao zaštitu od nevremena.
U bosanskoj mitologiji se pripovijeda kako vile svoju besmrtnost duguju sjemenu bijelog luka. Također, u Bosni se među faladžijama vjeruje da onaj ko redovito jede bijeli luk ne može ogledati i pogađati sudbinu niti imati proročke snove.
Osim toga, vjeruje se da onaj ko pojede bijeli luk, na prazan želudac, postaje zaštićen od čarki kojima bi eventualno bio izložen kada dođe u nečiju kuću ili pije kafu ili alkohol kod sumnjive osobe.
Češnjak se često kombinuje sa sedef travom kako bi se postigao što jači profilaktički efekat pred crnom magijom. Ako bi se njima protrljale brave na vratima i metalni dimnjaci, kao i namještaj po kući, osiguravala se dugotrajna zaštita pred magijskim napadima. Međutim, treba reći kako bijeli luk nije baš toliko naivan i dobroćudan koliko se vjeruje u to. Naime, od soka bijelog luka pravi se mastilo za pisanje crnomagijaških zapisa (talismana) a posebno je popularan u čaranju za izazivanje mržnje, svađe i omrze. U to svrhu glavica bijelog luka stavi se u usta mrtvog psa te ostavi nekoliko dana a onda tajno stavlja u hranu onome ko se želi omraziti i uništiti.
UBICA ZLIH OČIJU
Seljaci su od davnina vjerovali da bijeli luk štiti i životinje od zla. Da bi krave bile zaštićene od vračara, koje im žele oduzeti mlijeko, mazali bi im sokom češnjaka vime i po repu.
U njemačkoj tradiciji za češnjak se oduvijek govorilo da štiti od uroka pa su mnogi ljudi imali naviku nositi ga uza se kao hamajliju. U istu svrhu bijeli luk se zakopavao ispod kućnog praga.
Posebno je popularna, čak i u današnje vrijeme, praksa da se čen ili čehurica luka stavlja djetetu oko vrata. Vjerovali ili ne, i samo spominjanje češnjaka ima profilaktičku moć pa je dovoljno reći ovu kratku basmu da se odbije urok: “Bijeli luk među oči, da me niko ne uroči!”
U Portugalu se tvrdi da žvakanje bijelog luka na prazan želudac čovjek oslobađa uroka. Također, u nekim predjelima svijeta još uvijek se vjeruje da onu osobu koja redovito konzumira luk zmije i škorpioni ne mogu ugristi.
Blagotvorni učinak prepoznat je i u poljoprivredi pa tako vrtlari imaju običaj spaljivati vijence bijelog luka u bašči kako bi njegovim dimom otjerali gusjenice. Nadalje, ako se vinova loza i drveće namažu češnjakom, gusjenice i druge bube koje ih napadaju će se iskorijeniti.
I za kraj treba reći kako o bijelom luku postoje dva bitna uvjerenja. Prvo kaže da neće biti od koristi onome ko ga guli noktima a drugo da se njegova volšebna moć najbolje osjeti ukoliko se konzumira na prazan stomak.
www.esmerovic.com
