autor teksta: Raif Esmerović
U bogatom bosanskom jeziku postoji nekoliko naziva za neprijatelja. Svakako najpoznatija je perzijska riječ dušman mada se u našem narodu koriste i slijedeći nazivi poput: hasum, ćafir, katil i tako dalje.
Isto tako, narod tvrdi da svaki čovjek ima svog neprijatelja, a često i njih više, koji mogu biti oni najbližih poput familije i rodbine, komšija, pa sve do tamo neki skoro nepoznatih ljudi. No, kako god bilo, isti taj narod po Bosni razvio je brojne magijske tehnike s kojima se nekad ali i danas štitilo od navedenih lica. Ovo su neke od njih.
Kad čovjek upozna svog dušmanina, treba da tri puta oko svog ognjišta i vatre obiđe “za Suncem” (u smjeru kazaljke na satu), i da sedam puta dušmansko ime spomene a svaki put, kada mu ime izgovori, da u vatru pljune. Ako ga se ne prođe, onda treba da odreže nokta od kažiprsta desne ruke, pa da se okrene prema njemu ili prema njegovoj kući i onaj nokat sprži.
Kad je neko od kućne čeljadi dušmanin, neka uzme pahotine (paučine), malo soli i nokta odrezanog s prsta išareta (kažiprst), pa sve to neka turi u jastuk pod glavu, gdje mu dušmanin spava. Poslije tri dana treba da mu još od straga preguli (pokida, razdere) košulju.
Ko ima neprijatelja, pa ga se želi kutarisati, neka nosi na sebi izvraćene haljine.
Kad je čovjek na dalekom putu pa čuje lažan glas, znači, da mu se rodio dušmanin. Istinit glas čuti, da mu se rodio prijatelj.
Dušmanina treba pogledati kroz svoje gaće i reći: “Ne bio ja u tvojim gaćama nego ti u mojim! “.
Kada ti se štuca gladnom spominje te dušmanin, a ako sitom onda prijatelj. Poneke stare žene po Cazinskoj krajini kad im se štuca govore ovu basmu:” Ako je prijatelj do mene doš'o mene obaš'o, ako je hasum do mene ne doš'o mene ne naš’ o, akobogda amin.”
Kad neko vidi da mu se dušmani svađaju treba da tare nokat od nokat pa će se oni razjariti i potući.
U narodu se tvrdi kako se neprijatelj može raspoznati i po snovima, Naime, kada se sanja zmija, koga to jutro prvog ugledaš taj ti je neprijatelj.
