autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ
Bosanski narodni (poljoprivredni) kalendar seže čak u staru eru bosanskih Ilira, naših predaka. Kalendar je zapravo “krug godine”, najvjerovatnije utemeljen u kultu Velike Majke, zbog čega je primarno vezan za poljoprivredu, obrađivanje zemlje i proizvodnju hrane. Dolaskom Kelta, čija se vjerovanja mješaju sa ilirskim, kalendar postaje bogatiji simbolikom kulta plodnosti koji je osnovica cjelokupnog određivanja dvaju godišnjih doba. Naime, prema tom agrarnom kalendaru godina se dijeli na ljeto i zimu, od kojih svaki period traje po šest mjeseci.
U njemu se mogu prepoznati neki datumi julijanskog kalendara koji je ustoličen 45.godina prije nastanka kršćanstva. Pojavom kršćanstva ovim pojedinim datumima data su imena svetaca. Narodni kalendar koristio se neprestano, njime su se služili bogumili, bio je u upotrebi i u osmanlijsko doba te svoju primarnu svrhu nalazi i u današnje vrijeme. Pored ovog u Bosni se strogo pratio i hidžretski kalendar. To su činile hodže i drugi muslimanski učenjaci, da bi se znalo kada je koji važan vjerski datum (Nevruz, Ramazan, Bajram, muslimanska Nova godina, itd). Hidžretski kalendar nije bio praktičan za određivanje poljoprivrednih radova pošto se svake solarne godine pomjerao za deset dana, ali je bio povoljan za post u mjesecu Ramazanu jer se pomjerao kroz sva godišnja doba. Treba napomenuti da je u Bosni za vrijeme Osmanlija bio službeni hidžretski kalendar sve do dolaska Austrougarske monarhije kada je u upotrebu uveden gregorijanski kalendar.
Krug godine – zima i ljeto
Bosanski narodni kalendar počinje sa zimskim solsticijem u znaku Erbaina 21-22.decembra i traje do 31.januara, ukupno 40 dana. Ovaj 40-dnevni period u našem narodu se naziva Zehmerija. Za Erbain se pripovijeda da je najsnježnije i najhladnije doba zime. Zbog toga 27.Erbaina (18. januara) navodno zvijezde igraju na nebu od radosti pošto je oštra zima već na svojoj polovini. Stari ljudi su tada govorili: “zima se prepolovila kao slama u samaru”. Dok traje Zehmerija često puše hladan vjetar i po vjerovanju dan počinje dužiti (produžavati se) onoliko koliko pijetao može skočiti sa kućnog praga. Dok traje Zehmerija izbjegava se piti hladna voda u strahu od prehlade i gripe.
Januar: u narodu se januar naziva najdužim mjesecom u godini. Od polovine Zehmerije (17.-18. januara) počinje se sa računanjem sedmica do Hidirleza (6.maj), njih ukupno 17. Prema tim heftama određuje se i planira sjetva u bašči.
Hamsin ( 31.01 – 20.03.) : Završetkom Erbaina nastupa Hamsin koji je druga polovina zime, ona blaža i toplija. Navodno je zbog toga Erbain ljutito rekao Hamsinu: “Od mene si nastao ali nisi jak kao ja!” Hamsin je zadnji zimski ciklus koji prati zagrijavanje zraka, vode i zemlje u periodu po sedam dana pod nazivom džemre. Mjereno po velikim praznicima četiri hefte prije Nevruza “padaju” džemre. Sam naziv dolazi iz arapskog jezika i znači: žeravica. Džemre su, kratko rečeno, vjesnici buđenja proljeća i skorašnjeg obilja.
“Kantar-dan” nazivao se 5. februar jer se taj datum od davnina smatra sredinom zime. U narodu se još kaže: “Ko se rodi ovim danom sa dvije je nafake (sreće).” Od ovog dana zima se polako okreće ljetu a posebno od 14. februara kada počinje Veljača.
Veljača – od 14.februara do 14. marta traje Veljača za čiji početak narod vjeruje ukoliko bude obilježen padanjem snijega, odnosno bude “pun”- snježan, da je to dobar znak za plodnost tekuće godine, posebno kada je u pitanju urod pšenice. Za nestabilno vrijeme u toku trajanja Veljače bošnjački narod tvrdi kako se to zapravo “tuku bura i jugo”. Za taj vjetar misli se, posebno u sjeverozapadnom dijelu BiH, da “tjera pup” odnosno stimulira razvijanje pupoljaka na drveću te donosi kišu. Zbog toga se preporučuje da se kalamljenje voćki obavi u drugoj polovini Veljače. Ono što je posebno za Veljaču jest da ona nastupa tačno u podne 14.februara i završava u podne 14.marta kada nastupa Baba. Prema narodnoj predaji Veljača je rekla da će ostaviti onakvo vrijeme kakvo je zatekla a slaže li, tvrdi se u narodu, biće u ljeto nevremena.
Džemre – (turski: Cemreler) – značenje ovog naziva je “ugalj koji gori u vatri”, i vjeruje se da su džemre zapravo sunčeva toplina koja počinje intezivno da utiče na Zemlju i budi prirodu.
– prva džemra pojavi se oko 20.februara i zagrije zrak. Obično tada puhne južni vjetar i naglo otopli. Nakon prve džemre vraćaju se rode.
– druga džemra pojavi se oko 27.februara i zagrije vodu te povisi njen nivo. Voda u rijekama se više ne zamrzava.
– treća džemra pojavi se 6.marta i zagrije zemlju. Snijeg se brže topi i nestaje a iz zemlje počinje rasti prva trava.
Odmah nakon prve džemre narod ima običaj da zareže korijenje breze i na njega postavi otvor nekoliko staklenih flaša kako bi u njih kapao brezin sok. Flaša u tom položaju ostaje do treće džemre. Sakupljeni sok se koristi za liječenje, posebno bubrežnih tegoba. Džemre se u turskom narodu naziva “Džemile” i smatraju da je to živo biće. U bosanskom se narodu za dane džemre vjeruje da su obično vjetroviti ili kišoviti. Ako padanje džemri prati kiša onda će i godina biti kišovita a žetva obilna.
Nekada su naši stari govorili:”Džemra pala u takulin za kesu” to jest kad u njoj (novčaniku) nema novaca.
Mart: u ovom mjesecu počinju poljoprivredni radovi, siju se krompiri, luk, salata. Nakon treće džemre voćke se obrezuju i kaleme. Inače, ovaj period u narodu, početak proljeća, oduvijek se nazivao “šugavo vrijeme” jer obično izaziva manje ili veće zdravstvene probleme većini ljudi, čiji je imunitet iscrpljen pred kraj zime, i koji je u toj promjeni godišnjeg doba sklon raznim virusima. U martu, vjeruje se u narodu, češće nego inače umiru stari i bolesni, pa se ukorijenila izreka: Mart nosi škart!
Baba – 0d 15.marta do 21.marta vlada Baba, nestabilno vrijeme kada se u toku dana izmjeni nekoliko vremenskih pojava. Baba se u narodu opisuje kao “goropadna”, “pogana”, “leteća”… Kako narodna predaja pripovijeda, Baba je rekla da može biti vremenski duga kao Veljača da bi smrznula dijete u ženi i tele u kravi, lonac bi na šparetu napola vrio a napola bio zaleđen. Za Babu je poznato da ponekad zna zakasniti pa se loše i nestabilno vrijeme prebaci i za početak aprila. Narod tvrdi da se ponekad čak pomješaju Veljača i Baba pa divljaju krajem marta i početkom aprila. Ako se rodi muško dijete dok traje Baba negdje po BiH bio je adet da mu se da ime Demir, što znači željezo, kako bi bio jak i otporan.
Did ili Did Grgo – od 21.marta do 28.marta, period od sedam dana u kojima vlada Did, za njega narod tvrdi da je milostiviji i u nekim krajevima Bosne počinje sjetva krompira. Treba reći da nazivi Baba i Did potiču iz bogumilske vjere gdje su bili nazivi za svećenika i njegovu ženu.
21.marta nekada se proslavljao Nevruz, perzijska Nova godina, koja se u Bosni nazivala Sultan Nevruz.
Kablići – 29.mart do 31.mart.
Stablići – 1.april do 3.april.
Štapići -4.april do 7.aprila.
Zadnjeg dana Štapića po vjerovanju ljubičice se udaju za kukurijek i navodno od tada više ne mirišu.
Mučenjaci – period od 8.aprila pa do jula – u njemu se narod mučio (otud i naziv) do žetve pšenice to jest novog žita. Oni su period proljetne neimaštine te je stoga i u narodu Cazinske krajine nastala izreka za taj period: “Lako je biti jesen, daj budi proljeće!” pošto u jesen ima svega na trpezi od voća i povrća te žita a u proljeće nema ništa. Negdje se tvrdi da Mučenjaci počinju kad se začuje prvi put kukavica u proljeće i traju do početka žetve pšenice. Postoji još naziva ovog perioda: Kokuzi, Siromasi, Kuknjaci, itd.
April: u aprilu počinje sjetva kukuruza. Stari Bošnjaci čekali su da se žaba počne oglašavati jer bi tada klima bila pogodna za sjetvu. Narod prati i ostale znakove iz prirode pa tako vjeruje da čim počne bukva sa listanjem da se može početi sa sjetvom žita bez straha od mraza. Polovinom aprila zarezivala se vinova loza i na nju postavljao otvor flaša kako bi sve do Hidirleza u nju kapao sok iz loze. Ovim sokom su djevojke i žene mazale kosu kako bi im bila zdrava i brže rasla.
Maj : prvog četvrtka u mjesecu maju počinjalo je sijanje graha.
Hidirlez ili Jurjevo (6.maj) – prema narodnom kalendaru od ovog dana počinje ljeto i može se kupati u rijekama i jezerima. U periodu od 6.maja do 13.maja puštaju se prvi rojevi pčela. Na Hidirlez se sastanu pored vode dvojica mitoloških evlija Hidir i Ilijas (otud naziv Hidirlez), popričaju, jedan drugome ošišaju kosu, klanjaju i prouče dove za berićet te se oproste do naredne godine. Hidirlez se u Cazinskoj krajini sve do polovine dvadesetog vijeka nazivao Mijena (jer je označavao početak ljeta) i u narodu se šesti maj nazivao Velika Mijena a 13.maj Mala Mijena (kasnije se nazivalo Veliko i malo Jurjevo). Između dvije Mijene narod je govorio da ne valja sijati grah “jer će slabo roditi.”
Juni: prvi sedam dana mjeseca juna naziva se “bijela sedmica” ili “bijela nedjelja” pošto se u njoj počinju ubirati bijele pečurke takozvane lisičarke (Cantharellus cibarius) po šumi. Početkom juna siju se “lipe masirače” (bijele bundeve), bijela repa i rodakva. Za ovu sedmicu karakteristična je i zabrana da se u vrtu guli ili vadi iz zemlje luk: ” jer bi se zbog toga mogao početi kvariti i gnjiti!”. Isto tako, izbjegavao se prati i napolju vješati bijeli veš pošto bi to, navodno, privuklo led i tuču.
Juli: bosanski je narod od davnina strahovao da mu nevrijeme ne uništi ljetinu a ta bojazan se posebno uočava kroz razna vjerovanja i praksu. Tako se nekada sredinom mjeseca izbjegavala “diti pšenica” to jest pšenični snopovi slagati jedan na drugi zbog straha da ih ne udari i zapali grom. Isto pravilo je vrijedilo i za sijeno. Kako se to ne bi desilo na vrhu brklje bi se zaklala kokoš.
August: u narodu se vjeruje da ovaj mjesec djeci i starim ljudima izaziva dijareju. Kako bi to spriječile majke bace neki dio dječije odjeće pod točkove konjske zaprege koja prevozi pšenične snopove. U prvim danima augusta iz zemlje se vadi bijeli i crveni luk. Tokom augusta pšenično snoplje se dovozilo kući sa njive i “vršilo”. Krajem mjeseca “guli” se i “tuče” grah. Vjeruje se da narod najviše umire kad se sije i kad se guli grah.
Aliđun – 2. august: od ovog dana narod vjeruje da ljeto izgubi svoju toplinu i polako se pretvara u jesen, voda u rijekama postaje hladna za kupanje. Kaže se u narodu:” Aliđun za leđa a kaput na leđa!” Tradicija odlaska na brdo i učenja kišne dove, nije kako se misli običaj naslijeđen od bogumila već svoje korijene ima u antičko doba i potječe od keltskog štovanja boga Arauna, božanstva podzemnog svijeta, kojem su bila posvećena brda, a kojeg su u određenom obliku usvojili i naši preci. U narodu se kaže da je hazreti Ali ili Alija rođen na ovaj dan po kojem nosi naziv.
Septembar: u ovom mjesecu krompir se vadi iz zemlje, kukuruz se bere na polju, grožđe dozrijeva. Desi li se da u septembru ima procvjetalih jagoda narod vjeruje da će biti duga i topla jesen. Ovo je, zajedno sa oktobrom, bio mjesec komušanja kukuruza i druženja.
Oktobar: u prvoj i drugoj sedmici oktobra sije se pšenica. Također, pokosi se otava (naziv za drugu košnju trave na ravnici ili “bari”).
Kasum – 11.novembar: od ovog dana nastaje zima. Na ovaj dan se izmiruju svi dugovi i prestaje zakup zemlje. Kasum ili Rozi Kasum je naziv za novembar kod Turaka, ali riječ je arapska i znači “nešto što se dijeli” to jest prestaje topli dio godine i počinje onaj hladni, zimski. U narodu se veli: “Hidir donese lista a Kasum snijega” odnosno sa Hidirlezom dođe ljeto a sa Kasumom zima. O tome postoji i ova izjava: “Ljeto prokasa a Kasum dokasa”.
Od polovine novembra pa do polovine februara odnosno do početka Veljače tlo (zemlja) je smrznuto i u fazi mirovanja. Taj period naši su stari nazivali “čagraz” to jest vrijeme kada vlada studen i mraz.
