autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ
Jeste li znali da se noć svetog Georgija ili Jurja (23.april) smatra jednom od najmagičnijih noći u cijeloj godini. Prema kazivanju te noći progovara svaka trava i otkriva kakva se korist od nje može imati. Stoga, ljekovito bilje treba brati prije svetog Jurja, jer nakon toga vještice i vile oduzmu njihovu ljekovitost. No to nije sve. Noć svetog Jurja je posebna pošto u njoj se vještice okupljaju na nekom brdu i dogovaraju kako će nauditi nekom čovjeku ili cijelom naselju.
Od Rumunije, Mađarske pa sve do Velike Britanije 23.aprila proslavlja se jedan od najmagičnijih praznika – dan svetog Georgija ili Jurja. Iako ga svi slave kao ubicu zmaja odnosno zla, zapravo je on u rukama vještica i čarobnjaka postao idealno oružje ili sila za bacanje svakojakih čarolija.
U rumunskoj foklornoj tradiciji dan ovog sveca, nazvanog i pastirskim zaštitnikom, svečani je trenutak za svakog pastira. U tišini livada, na zelenom prekrivaču, okupljaju se ovčari rodosni jer su preživjeli zimu, i sretni zbog velikog broja jagnjadi i obilnosti mlijeka. U tu čast nazdravljaju cijeli dan kako za svoje zdravlje tako i zdravlje samog stada.
Međutim, ovaj posebni trenutak u godini nije baš tako bezazlen i pun optimizma. Naime, uoči Jurjeva, posebno oko ponoći, lutaju vještice i zle sile koje “uzimaju” mlijeko od krava i ovaca, pa se zbog toga izvode profilaktički ritual poput onog da se životinjama u hranu stavlja peršin a vimena im se namažu bijelim lukom. Inače, da bi krava dobro davala mlijeko, daju joj da pojede korijen ljubičice sakupljene prije Jurjeva, a generalno svaka žena koja ima kravu nosi na prstu bakarni prsten dok muze, da bi se mlijeko bolje skupljalo u posudu. Taj prsten se i ne zove „prsten za skupljanje masla“.
LJUBAVNE ČAROLIJE
Kod rumunskog naroda dan uoči 23.aprila (odnosno 22.april) naziva se Manikatorea što je zapravo ime sestre svetog Georgija. Njenim danom su se od davnina prakticirali svi oblici vještičarstva a posebno onoga ljubavnog. Tada se rade čarke da neko nekoga zavoli ili zamrzi ali i kidiše na krave i njihovo mlijeko.
Dok traje Manikatorea nebo se navodno tri puta otvori a prilikom prvog otvaranja sva stoka zanijemi. U nastavku opisa folklorna predaja tvrdi da je ovo vrijeme prepuno nadzemaljske energije, pošto su vrata nevidljivog svijeta širom otvorena, i tada se masovno pojavljuju duhovi mrtvih, vampiri, zli demoni i stare vještice, sa namjerom da se okupljaju na livadama ili u špiljama, jašu na metlama ili pak pretvaraju u divlje konje.
No, ipak, u ovoj noći vještice, ali i obične djevojke i žene, uzdaju se u čarobnu pomoć Manikatoreje da im pomogne u osvajanju željenih muškaraca. Tako, da bi opčinila nekog momka i natjerala ga sebi, djevojka uoči 23.aprila napuni glineni lonac svojom mokraćom, zatim u njega stavi krst i okreće ga za onog kojeg voli. Lončić se potom stavlja da provre na vatri (šporetu). Kad mokraća proključa djevojka govori ovako : Kuhaj, lonče moj, kako ti kuhaš tako neka se kuha srce N.N (tog i tog), neka nema mira dok mi ne dođe.” Vjeruje se da muškarca čije je ime djevojka spomenula neće se moći oduprijeti magičnoj sili i morat će ići kod djevojke koja ga zove.
Uoči Jurjeva djevojke koje žele da budu voljene, skidaju se gole i lijevaju na glavu maslac ili rastopljenu mast. Sa mašću koja se sliva niz leđa i grudi prave slatke pogačice ili kolače i njima se počasti željeni mladić.
U namjeri da se ljubavno obenđija neka osoba, bilo muškog ili ženskog spola, uoči Jurjeva uzme se potpuno nova krovna cigla, na njoj se nacrta muška ili ženska figura, pišući na njoj i ime osobe koju predstavlja naslikani lik. Nakon toga cigla se stavi na vatru, da se zagrije, i kada bude vruća po njoj se pomokri govoreći ove riječi: Kako cvrči mokraća, tako neka cvrči srce tog i tog za mnom, neka nema mira ni spokoja sve dok mi ne dođe i u oči me pogleda.
U noći Jurjeva onaj ko se okupa u rijeci ili potoku koja se nalazi ispod osamljenog vrbovog drveta, bit će lijep.
U nekim dijelovima Bukovine djevojke imaju običaj da se u noći svetog Jurja zagledaju u kofu s vodom, kako bi vidjele svoga suđenika, Ako im se na površini vode pokaže neki lik momka, onda one vjeruje da je to muškarac za kojeg će se udati te godine. Na dan svetog Jurja/Georgija, prije nego li Sunce izađe, djevojke uzmu po jedan mali busen zemlje i stave ga na put kojim zna da će prolaziti momci, pa govore: Ako N.N. zgazi na busen, neće me uzeti, ali ako ne zgazi na busen, onda će me oženiti. Te busene, nakon što preko njih prođu oni koju su trebali tim putem naići, djevojke pokupe i koriste tokom godine za vračanje.
ČARKE ZA SMRT
Pojedine djevojke, kada se približi Jurjevo, da bi spriječile brak željenog mladića s nekom curom odlaze u šumu, vežu sa raznim nitima snop zelenih stabala ili grmova i nakon toga zabijaju drvene klinove govoreći:
Kako povezujem ovo stablo sa različitim nitima i zabijam naokolo drvene klinove,
tako neka N.N., bude zabijena i povezana,
neka se ne može udati za N.N., neka on ne može oženiti drugu djevojku osim mene.
Neke vračare i vještice u šumi potraže mlado stablo koje izrasta ili malo deblje stablo i oblače ga kao djevojku ili ženu kojoj žele napakostiti. Čim to naprave počinju zabijati klinove ili štapove (vretena), obično sedam komada, govoreći pri svakom zabijanju: Kako ovi ekseri ulaze u koru stabla, neka tako uđe ova naoštrena špica i igla smrti u ružnu N.N., kojoj ja bacam čaroliju na sudbinu
Od ovakvih čarki ciljana osoba uskoro padne u krevet i nedugo nakon toga može i umrijeti, i to u najgorim mukama, ako se ne nađe neko da skine te vradžbine sa nje.
Između 22. i 23 aprila vještice i vračare noću izlaze na pšenična polja i tamo sa devet njiva skupljaju rosu pomoću čaršafa, te uzimaju devet šaka pšenice, neprestano govoreći: „Komašice, ostavljam i nosim. Komašice, ostavljam i nosim.“ Devet šaka pšenice zatim kod kuće daju kravi da pojede, a rosu iscijeđenu iz čaršafa sipaju u čistu posudu i, da bi krava još bolje davala mlijeko, povremeno tokom muže kapnu po jednu kap u šaku. Kažu da kada takva vračara ili vještica u noći Jurjeva ide s pšeničnih polja prema selu, već izdaleka riče krava kojoj oduzima mlijeko.
BOSILJAK – BILJE LJUBAVI
Djevojke ujutro na dan svetog Georgija posiju bijeli luk, i kada sazrije, uberu ga i čuvaju do narednog Jurjeva, a tada, upravo na taj dan, pojedu ga u vjerovanju da će steći sve darove ovoga svijeta, i da će se iste godine ujedno i udati. Pored toga, ne samo djevojke iz Bukovine, nego i one iz Moldavije, prije sunčeva izlaska siju razne sjemenke cvijeća ustima, a naročito bosiljak, i također prije nego Sunce izađe zalijevaju ga ustima izvorskom, nenačetom vodom; zatim isto tako čine svakog jutra, zalijevajući ga ustima prije nego li se ujutro pojavi Sunce.
Za taj bosiljak, tako posađen i uzgojen, vjeruje se ne samo da raste ljepše i da ugodnije miriše nego onaj obični te da ujedno posjeduje čarobnu moć da djevojke učini privlačnim i voljenim. Zato se i kaže: da se jedno drugom privlače, kao što bosiljak privlači ljubavlju. Zbog toga cure u praznične dane treba da nose u pojasu ili na glavi bosiljak, biljku ljubavi, pošto vjeruju da ako bi im neki momak otkinuo makar jednu grančicu, tada će se odmah zaljubiti u njih.
