autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ
Koristimo je doslovno svaki dan po nekoliko puta a zapravo nismo niti malo svjesni njene magijske i fatalističke pozadine. Riječ je, naravno, o kašiki čiji naziv u bosanskom jeziku dolazi od perzijske riječi qashuq (kašuk).
Vjerovatno malo ko da je nekada pomislio o simbolici i značenju tako uobičajenog pribora za jelo kao što je kašika. Doslovno je prisutna uz nas od najranijeg djetinjstva, koristimo je za obroke, i na tome prestaje sva njena važnost. No, da li je zaista tako?
Kašika je pribor koji se koristi hiljadama godina. Od zore čovječanstva ljudi su koristili neku vrstu predmeta kako bi donijeli hranu do svojih usta. U početku su to bile kašike izrađene od prirodnih materijala, kao što su školjke, kosti i komadi drveta, a kasnije, spoznajom korišćenja metala, kašika evoluira i njen oblik postaje sofisticiraniji. U drevnim civilizacijama, poput egipatske, grčke i rimske, zabilježeno je postojanje i upotreba kašika izrađenih od plemenitih metala, kao što su zlato i srebro. Naravno, one su bile u posjedu višeg staleža i kao takve predstavljale su statusni simbol. Smatra se da kašika kakvu danas poznajemo, takozvana kašika za supu, francuski je izum koji datira iz 17. vijeka.
U prošlosti našeg naroda kašika je bila često simbol siromaštva, naime, zabilježio sam kazivanje pojedinih starih nena i dedi kako u vremenu dok su oni bili djeca u kući je postojala samo jedna kašika s kojom su doslovno jeli svi. Bar kada je riječ o sjeverozapadnom dijelu Bosne.
DREVNI SIMBOL KUĆNE SREĆE
U našem bošnjačkom narodu se vjeruje kako će Kijamet ili Sudnji dan biti onda kada nestane pšenice, pčela i ovaca (navodno, to će se desiti 40 godina prije kraja svijeta) pa u tom kontekstu se može promatrati i naredno vjerovanje o kašiki koja ima moć privući jedan od simbola ljudskog postojanja. Naime, kada čovjek želi domamiti roj pčela, ide kroz šumu, udara dvjema kašikama jednu o drugu i zviždi. Tada mu se vrlo brzo pojavi roj pčela.
U narodu se uvijek upozoravalo da ne valja lupati kašikom po sofri ili siniji jer to sluti kućnoj bijedi. Naprotiv, drže li se kašike uvijek otvorene (okrenute prema gore) za stolom ili sofrom, u kući će biti blagostanje.
KAŠIKOM PROTIV UROKA
U Velikoj Kladuši, ali i drugima dijelovima Cazinske krajine, žene imaju običaj da oprane kašike stave u čašu „da se okapaju”, pa onom vodom koja se skupi na njenom dnu (vrlo mala količlina), napoje djecu „da bi ojačala pred urokom”. Ovu vodu su također koristile i djevojke umivajući se njome i govoreći: „Koliko kašika, toliko ašika!”
Ako neka stravarka (vračara) hoće da dozna jesu li uroci ono što muči neko dijete ili odraslu osobu, uzme devet kašika vode i sipa ih u šerpu. Iz te posude prelijeva vodu kašikom u drugu šerpu. Ukoliko je sada vode 8 kašika, onda su doista uroci u pitanju. Poslije toga baca u posudu s vodom pet žeravica. Zacvrči li jako ugljen pri dodiru s vodom, i odmah padne na dno, znak je da su u pitanju jaki uroci.
Svakom ždrebetu bio je adet objesiti oko vrata krnjastu kašiku kako ga niko ne bi mogao ureći. Ovdje ne prestaje apotropejska moć ovog rekvizita, naime, u tradiciji bosanskih stravarki običaj je da se nakon izlijevanja strahe kašika u kojoj se topilo olovo objesi na kućna vrata „da se strava (strah, bolest) ne povrati nazad”.
Kada dijete ne bi iz nekog nepoznatog razloga htjelo da spava, stalno hoće da se nosi u krilu i tetoši, onda majka mora otići u komšijsku kuću i ukrasti kašiku. Tu kašiku onda stavi djetetu pod jastuk i, vjeruje se, spavaće kao omamljeno. U Rumuniji je postojala praksa od strane zlih komšinica da čaraju nečijem djetetu “na san” odnosno da ne može spavati. Kako bi se ono zaštitilo pri sunčevom zalasku stavila bi se kašika na prozor i ma šta god neka vještica te noći bajala ili radila neće moći djetetu oduzeti san.
ČARANJE ZA MRŽNJU I LJUBAV
U bosanskom narodu oduvijek se znalo za čaranje sa kašikama, posebno kada se htjela baciti omrza među dvoje ljudi, najčešće između muža i žene. Za početak uzele bi se, ili bolje rečeno ukrale, kašike kojima neko dvoje ljudi jede. Njih bi osoba koja izvodi čaranje sastavila, ali tako da su leđima okrenute leđima, omotala kakvim koncem, ili još bolje komadićem odjeće od jedne te osobe, i zakopala u nepoznati mezar govoreći: “Bože, kad ovaj mrtvac svojim ustima progovorio, onda ovaj i ovaj (imena te dvije osobe) zajedno govorili.”
Među pojedinim stravarkama se tvrdi da je kašika zakopana u mezaru doživotna čarka zbog hladnoće tla u kojem se nalazi. Međutim, ukoliko se nekim sretnim slučajem pronađu zakopane kašike, razvežu i bace u vatru ili vodu, efekt sihira automatski nestaje.
S druge strane, ako se želi izazvati ljubav i naklonost onda se uzimaju dvije nove drvene kašike i na jednu napišite ime žene, a na drugu ime muškarca. Kašike treba vezati licem u lice pramenom ženske kose i zakopati u nov grob. Žena i muškarac će se voljeti i nikada se neće razdvojiti.
Kašika je odavno postala dio naših života, ne samo u izrazima već i u određenim običajima. U Turskoj, na primjer, kada se kašika postavi vodoravno na vrh čaše za čaj sa otvorom okrenutim prema dolje, to se smatra znakom da osoba više ne želi čaj. Isto tako, u pojedinim urbanim dijelovima ako bi neko stavio kašiku na čašu čaja, sreća domaćina te kuće bila bi prekinuta. U nekim nomadskim plemenima, ako djevojka koja se želi udati i voli nekoga stavi kašiku na stol sa zdjelom okrenutom prema dolje, to znači da je njena sudbina sada odvojena od kuće njenih roditelja.
ZLATNA KAŠIKA
U bosanskom narodu među starijom populacijom egzistira upotreba blagoslova, kao znaka zahvalnosti za učinjeno dobro djelo, među kojima se može čuti i ovo: „Dabogda jeo zlatnim kašikama!” Da nije isključivo riječ o simboličnom gestu svjedoči istiniti događaj koji se desio sedamdesetih godina prošlog vijeka. Naime, još uvijek se u Cazinskoj krajini može čuti svjedočenje pojedinih starijih osoba kako je legendarni hodža Tale sa Brezove Kose (Cazin) od zahvalnog klijenta iz Njemačke, inače vlasnika zlatare, kojemu je ovaj molitvama i zapisima spasio cijelu familiju od zla i nesreće, dobio na poklon zlatnu kašiku. U to vrijeme, takav dar je, bez imalo dvojbe, imao veliku materijalnu vrijednost.
STARE IZREKE I VJEROVANJA O KAŠIKAMA
U našem narodu postoji šaljiva izjava da onaj ko želi omršaviti mora jesti sa probušenom kašikom to jeste onom na čijoj sredini je rupa. Od ostalih izreka popularne su sljedeće:
Pala mu kašika (sjekira) u med. (Uobičajen izraz za sretnu ili bogatu osobu).
Rođen iz srebrne kašike. ( Kaže se za onog ko je rođen u bogatoj familiji).
Utopio bi ga u kašiki vode. ( Reče se kada neko nekoga ne voli).
Sreća svake kašike nije ista. ( Čak i ako ljudi ulažu isti napor u isti posao, jedan ipak više zarađuje od drugoga. Takva je njegova sreća ili sudbina).
Šta god udrobili u posudu, izlazi sa kašikom. ( Ko čini dobro, dobro nalazi, a ko čini loše, loše nalazi).
Onaj ko ide jesti ašuru nosi svoju kašiku u džepu. ( Osoba se mora baviti nekim poslom da bi imao koristi, međutim, mora se pripremiti i ponijeti sa sobom potreban alat).
Kašikom daje hranu a drškom vadi oko. ( Kad neko nekome pomogne, pa mu to onda nabija na nos, spočitava).
Za stolom slijepih kašika se ne traži svjetlom. ( Nedostaci neke osobe ne spominju se u njenom prisustvu).
Šta god uneseš, dođe do tvoje kašike. ( Ako se trudiš imat ćeš, a ako se ne trudiš nećeš.)
Kašik dušman. ( Kaže se za onog ukućana koji je na teretu svojoj familiji, beskoristan je i lijen, ali uvijek vrijedan kada treba jesti).
Kašika ne smije ostati u loncu preko noći, jer nećeš moći spavati.
Kašiku ne ostavljaj s otvorom prema gore kada je ostavljaš iz ruke, nego je stavi otvorom prema dolje.
Iz lonca kašikom kojom serviraš nemoj jesti, jer će te svekrva tući.
Ne mijenjaj kašiku za stolom, da se ne bi nikada zasitio.
Kome slučajno padne kašika na pod – dobiće uskoro gosta.
U Turskoj je poznata vrlo jednostavna metoda ogledanja sa kašikom poznata kao kaşık falı. Kada neka osoba ima određenu želju uzima drvenu kašiku i komad tkanine koju obavije oko njene drške, ali je ne veže za kašiku. Onda se jednom izgovori sura Fatiha i tri puta sura Ihlas. Tada se kašika baci prema gore. Vjeruje se da ukoliko pri padu tkanina postane labava, odvoji se od kašike, želja će se ispuniti, u protivnom neće.
