Jeste li znali da su stari Kladuščani oduvijek govorili kako kod nas, u našoj prelijepoj Cazinskoj krajini, nikada nije bilo “drvenog ni vodenog prosjaka”? Zahvaljujući gustim i bogatim šumama Karaule, Gradine, Kestenja, Trojinca i Kapana, ali i našoj Kladušnici i njenoj pritoci Grabarskoj, ovdašnji čovjek nikada nije osjetio šta znači oskudijevati u ogrijevu i čistoj vodi. Ova rijeka je žila kucavica našeg kraja, a uz nju su odrasle generacije. O njoj pjeva i kladuški sevdah u pjesmama “Od Bajrama do Bajrama”, “Nemoj moj bulbule”, “Kladuško kolo (Eto Muje, eto Halila)”, “Hej, nevenu, veni, veni”, …
Gdje se prepliću vile, legende i djetinjstvo
O Kladušnici se pjeva i pripovijeda od davnina. Narodna predaja kaže da se gorska vila Zagorka sažalila na plač dvojice malih siročića – Muje i Halila Hrnjice. Okupala ih je upravo u hladnoj Kladušnici, a onda ih nahranila. Muju je podojila svojim mlijekom, od čega je zadobio nadljudsku snagu, dok je malog Halila nahranila jutarnjom rosom, pa je izrastao u neviđenog ljepotana.
Za mnoge od nas, Kladušnica je ogledalo djetinjstva i mladosti. Na njenim obalama su se generacije kupale tokom vrelih ljetnih dana. Pored nje su se momci i djevojke sastajali i ašikovali, vrijedne žene su prale odjeću, a seljaci napajali stoku. I danas, baš kao i nekad, ribolovci ovdje strpljivo zabacuju udice, čekajući onaj magični trenutak kada će struna zatreperiti.
Šta kaže geografija?
Geografsko društvo Bosne i Hercegovine objavilo je 1966. godine sveske naučnog časopisa Geografski pregled (Tomovi 10–13), u kojima je posebna pažnja posvećena općini Velika Kladuša. U njima se navodi nekoliko zanimljivih detalja:
„Kladušnica nastaje od potoka Pećine i Šumetice koji se sastaju u zaseoku Purići iznad Male Kladuše. Potok Pećina izvire kao jako krško vrelo ispod strme krečnjačke hridine u Pećigradu, a Šumetica izvire ispod brda Nišan u Gornjem Šumetcu. Oba potoka toliko obiluju vodom, da već kod samog vrela pokreću vodenice-potočare. Glavni pritoci Kladušnice su Šiljkovača i Grabarska. U vrijeme obilnih kiša Kladušnica se izlije u donjem toku i poplavi manje površine zemljišta.
Kladušnica i Glinica i njihovi brojni pritoci urezali su mnoštvc dubokih dolina i raščlanili ove područje u valovito i nisko pobrđe s prosječnom nadmorskom visinom od 300-400 metara. U zonama dolomita i lapora Kladušnica je stvorila manja dolinska proširenja kod Male i Velike Kladuše.
Na Kladušnici radi 16 vodenica (mlinovi-kašikari) koje su većinom zajedničko vlasništvo mještana.
Na pedološkoj karti Jugoslavije (4) ovo je područje prikazano kao dio zone podzola i parapodzola, koja zahvata velike dijelove peripanonskog prostora. Podzolasta tla s malim koeficijentom plodnosti razvila su se ovdje na podlozi krečnjaka i dolomita, a manjim dijelom na verfenskim pješčarima. Uz donje tokove Kladušnice i Glinice zemljište je relativno dobre plodnosti (humusne ilovače), ali je mjestimično ugroženo poplavama, pa su znatne površine pod livadama.”
U publikaciji iz 1895. godine Rad jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti – Tom 122 – mogu se zapaziti malo drugačiji podaci od onih koji su iznešeni u prethodnom dijelu. No, ono što je zanimljivo jesu nazivi, naime, ovdje se pritoka Grabarska naziva Grabovac, a navode se i dvije pritoke Vidovska i Sarajevac.
“Kladušnica (26,2 km.) izvire kao Pećina (vis. 290 m.) kod Peći.¹ Manji potoci s obiju strana donijeli su u dolinu Pećine mulja i krhotina (Gerölle) pa se je dolina znatno raširila. S desne strane prima Pećina Krivajicu i Opankovac, a s lijeve Šumeticu (5,0 km.) koja kod Donjega Šumetca u Pećinu utječe, a sjedinjena rijeka zove se tek Kladušnica.² Ova teče najprije naplavljenom dolinom (smjer S.) sve do Male Kladuše. Odavle prelazi sutjesku, u kojoj prima s lijeve strane Vidovsku (9,0 km.) sa Sarajevcem. Izišavši Kladušnica iz sutjeske ulazi kao jak potok u široku dolinu. — Sva sila okuka čini, da se je dolina znatno proširila (smjer S.). Prije ulaza u drugu sutjesku prima s lijeva Šiljkovaču (9,0 km.), a nešto niže Dobrovinu (3 km.), koja izlazi iz 100 m. širokoga a 150 m. dugoga jezerca. — Kod V. Kladuše prima Kladušnica s lijeve strane Grabovac (12,5 km.) koji nedaleko Cetina izvire. Kod Maljevca (Raštela) utječe Kladušnica u Glinu (136 m.). Razvitost njezina nije osobita; površina porječja iznosi 156,7875 km². a pad 0·0058‰.”
Za kraj ovog informativnog dijela ne treba zaboraviti navesti da Kladušnica zbog svog zavojitog ili krivudavog toka prirodno zaustavlja brzi, jaki talas vode te tako ublažava poplavljivanje tokom dugih kišnih perioda ili u vremenu kada se topi snijeg. Bogata je potočnom pastrmkom i lipljenom u gornjem toku, dok su u donjem dijelu prisutne i druge vrste poput klena.
KAD RIJEKA PROGOVORI
Koliko je ova rijeka nadahnjivala dušu krajiškog čovjeka najbolje dokazuju priče i pjesme koje je inspirirala i zauvijek se kroz njih povezala sa istorijom ali i dušom ovog kraja. Zapisujući usmenu predaju uspio sam zabilježiti dvije priče i jednu pjesmu u kojima se spominje Kladušnica.
Allah je staro davalo
Snivao neki tevećelija (siromašni čovjek) kako u snu kolje svoju jedinu kravu za kurban. Na san ne bi ni obratio pažnju da isto ne sanja i druge pa i treće noći. To mu se učini nekim išaretom (predznakom) na Allahovu volju pa odluči da postupi po odsanjanom. Dugo ga je žena ilačući odvraćala od nauma, vjerujući da su mu šejtani zavrtili mozak, ali božiji rob bijaše uporan u svojoj odluci te se ona na kraju umori i odustane od odgovaranja. Sa nožem u ruci tevećelija uđe u štalu i čim kroči ka kravi kad ono iznenada diže se na sred podruma veliki plamen, kao da je džehenemska vatra izbila iz zemlje a onda netragom nestade.
Pribravši se od iznenađenja i straha siromah se sjeti priča o čudesnom nuru (svjetlosti), koji je izbijao na mjestima gdje je zakopano blago i dukati, pa nož zabode u zemlju i njime ucrta oko sebe i tog mjesta, gdje izbi plamen, veliki krug. Istog trena optoči se zemlja i on počne kopati. Nakon nekog vremena pojaviše se dukati, žuti kao odbljesak akšamskog Sunca niz vijugavu Kladušnicu. Želja ga povuče da ih dodirne ali sjeti se sna. – Oh, da, zausti u sebi, mora se zaklati krava. U tom trenu ushićenja pogleda u svoju ljubimicu koja ga je sve ove godine vjerno pratila i hranila, i srce mu zadrhta a suze potekoše niz staro lice. – Allah je i moj i tvoj Gospodar, njegova se volja mora poštovati, reče tihim glasom i zagrli svoju kravu. Božije je da stvara i rastvara, i neće ni list na zemlju pasti a da On to ne dozvoli, znam da hajvan ne zna halaliti ali tebe molim cijelim svojim džanom (dušom) da mi halališ.
U ime Allaha je zakla za kurban a krvlju poškropi blagodarno mjesto. Onda izvadi dukate iz zemlje i dozove svoju hanumu te joj sve ispropovijeda na što ona radosna i zatečena tim divnim prizorom stade zahvaljivati Bogu na milosti koju im je podario. – Allah je staro davalo, reče starac držeći pune šake dukata. Njihovoj sreći nije bilo kraja. Kravlje meso podijeliše po selu i poneki dukat najsiromašnijima a ostatak ostaviše sebi da imaju od čega živjeti na miru do smrti.
Bože, daj neviđene nafake!
U predaji o neviđenoj nafaci govori se kako su dva brata, nakon napornog rada na njivi, krenula da se okupaju na Kladušnici. Idući putem započeše priču o nafaci i nikako da se slože koja je bolja – ona viđena ili neviđena nafaka. Mlađi brat je uporno tvrdio da je bolja viđena nafaka jer “kakve koristi od one koju ne vidiš?”, dok je stariji ipak bio drugačijeg mišljenja. Već umoran od rada i pješačenja, mlađi brat spomenu kako je žedan, te kako se nada da će uskoro naići neko žensko sa bunara pa da se napije, pošto je cijelo mjesto svakodnevno išlo do njega po svježu vodu. I nakon nekoliko minuta zaista susretoše djevojčicu iz komšiluka sa kantom punom vode, koja mlađem bratu dade bokal da se napije. Čim joj se zahvalio, okrenu se starijem bratu i reče: “Eto, vidiš, kako je bolja viđena nafaka! Od te tvoje neviđene nikakve koristi.” Stignuviši na obalu Kladušnice mlađi brat umoči noge u hladnu vodu i reče da će još malo pričekati sa plivanjem, dok stariji skoči i zaroni u rijeku. Roneći u dubini on opazi nešto svjetlucavo na dnu i znatiželja ga povuče da vidi šta je to. Izronivši na površinu, sa osmjehom na licu, dopliva do obale i izađe. Sjednuvši kod mlađeg brata otvori desni dlan i na njemu se ukaza prsten od zlata.
“Vidiš braco, reče mu on, kako je neviđena nafaka ipak bolja od one tvoje viđene!”.
Zato se uvijek među Kladuščanima čuje izjava:” Bože, daj neviđene nafake!”.
Majčina kletva
Kladušnica je svjedok i tužnih priča. Stara narodna pjesma govori o ojađenoj majci koju je rođeni sin protjerao s kućnog praga na nagovor žene. Sjedeći pored rijeke, ona u očaju proklinje, ali majčinsko srce ne može izdržati:
Stara majka u Kladušnicu gleda,
gledi i besjedi:
“Halaliću ptici u gori,
crvu u jabuci,
mravu u zemljici,
samo neću svojoj suzi jedinici.
Neka te, sine, dabogda te stiglo!”
Pred očima joj bešika,
u njoj čedo spava.
Majka ljubi i pokriva,
sina svog blagosilja:
“Neka te, sine, radosti moja,
Sunce nek te grije, živ mi bio!”
Suze lije, staro lice mije,
rukama grudi udara:
“Allahu dragi, smiluj se,
kabur mi otvori,
nek’ se suza na kletvu ne prima!
Ne mogu protiv srca,
ne mogu protiv sina.”
Mrtvu majku nosi vodica,
studena Kladušnica.
Ruke širi, oči joj otvorene,
ostade željna sina da gleda.
Ah, jadi moji,
u mladosti radost, u starosti žalost.
Rijeka je nosi, talasom žubori,
majčin glas kroz vodu zbori:
“Neka te, sine, radosti moja,
Sunce nek te grije, živ mi bio.
Sve ti majka halali.”
Munja sijeva, nebo se lomi,
strašan glas oluja nosi:
Prije će se prevrnuti gora
i nebo na zemlju pasti,
nego što će dragi Allah
majčinu suzu sinu da oprosti.
Narodna vjerovanja
Naši stari su pažljivo posmatrali prirodu i rijeku, pa su tako nastala zanimljiva vjerovanja:
Prizivanje kiše: Kada bi zavladala velika suša, vjerovalo se da će kiša ubrzo pasti ako trudnica baci drvena mrtvačka nosila u Kladušnicu ili ih zaveže za granu johe ili vrbe da plutaju u vodi.
Kraj nevremena: Kada kiša lije danima i Kladušnica se izlije po okolnim livadama (“uhvati se povodanj”), narod bi znao – to je zadnji trzaj nevremena i ubrzo stiže sunce.
Čaplja kao prognoza: Kada ugledaju čaplju kako leti uzvodno prema Pećigradu, mještani kažu: “Biće lijepo vrijeme!”. Ako čaplja leti nizvodno, niz Kladušnicu, znak je da treba pripremati kišobrane jer stiže pljusak.
