Kažu da voda pamti želje, a novčić koji potone na dno nosi sa sobom jednu ljudsku nadu. Zašto već vijekovima ljudi bacaju novac u izvore, bunare i fontane? I kakva se simbolika krije iza ovog jednostavnog običaja?
Gotovo svako je barem jednom vidio prizor u kojem čovjek zastane pored fontane, izvadi novčić, zatvori oči i zamisli želju.
Neko poželi ljubav. Neko zdravlje. Neko novac, sreću ili povratak osobe koju dugo nije vidio.
A onda se čuje tihi zvuk novčića koji dodiruje vodu.
Za većinu ljudi to je simpatičan običaj. Međutim, njegovi korijeni sežu mnogo dalje od današnjih turističkih fontana.
U starim predanjima voda nije bila samo izvor života. Smatrana je mjestom susreta vidljivog i nevidljivog svijeta, a dar ostavljen u vodi predstavljao je molbu, zahvalnost ili nadu u zaštitu.
Voda kao mjesto na kojem se susreću dva svijeta
U mnogim drevnim kulturama izvori, rijeke i bunari imali su posebno značenje.
Voda je omogućavala opstanak, hranila zemlju i gasila žeđ. Zbog toga su ljudi prema njoj osjećali i poštovanje i strahopoštovanje.
Prema pojedinim starim evropskim vjerovanjima, izvori su bili povezanI s božanstvima, duhovima prirode ili nevidljivim zaštitnicima.
Neki izvori smatrani su svetim. Vjerovalo se da njihova voda može donijeti zdravlje, zaštitu ili sreću.
Ljudi su na takvim mjestima ostavljali darove. Prije nego što su novčići postali uobičajeni, to su mogli biti različiti predmeti, nakit ili druge dragocjenosti.
Arheološka nalazišta iz keltskog i rimskog razdoblja potvrđuju da je polaganje predmeta i novca u vodu bilo poznato još u antičko doba.
Novčić, dakle, prvobitno nije morao predstavljati plaćanje za ispunjenje želje. Mogao je biti znak poštovanja prema mjestu koje se smatralo svetim.
Zašto se daruje upravo novčić?
Novac ima posebno mjesto u ljudskom životu.
On predstavlja rad, trud, razmjenu i materijalnu sigurnost.
U simboličkom smislu, kada čovjek ostavi novčić, odriče se nečega što mu pripada.
U starim obredima upravo je taj čin darivanja bio važan.
Postojalo je vjerovanje da čovjek ne treba samo tražiti, nego i nešto dati.
Novčić je tako postao simbol male žrtve, zahvalnosti i nade.
Njegova vrijednost nije morala biti velika. Mnogo važnije bilo je značenje koje mu je osoba pridavala.
Zanimljivo je da je običaj preživio velike promjene religijskih i kulturnih tradicija. Na nekim mjestima novčići su ostavljani kao dar božanstvima, kasnije uz svete izvore, a danas najčešće kao simbol sreće.
Bunar želja: Zašto ljudi vjeruju da voda čuva tajne?
Bunari su nekada bili među najvažnijim mjestima u naseljima. Oko njih su se okupljali ljudi, razmjenjivale vijesti i pričale priče.
Njihova dubina dodatno je podsticala maštu. Čovjek je mogao vidjeti površinu vode, ali nije uvijek mogao vidjeti šta se nalazi na dnu.
U narodnoj simbolici takva dubina često je predstavljala nepoznato, tajnu i nešto što je izvan ljudske kontrole. Zato se bunar u mnogim pričama pojavljuje kao mjesto želja, otkrivanja sudbine ili susreta s neobičnim silama.
Bacanje novčića bilo je simboličan način da se želja preda nečemu većem od samog čovjeka.
Ipak, ne postoji dokaz da voda može zapamtiti želju ili uticati na buduće događaje. Riječ je o narodnoj simbolici koja se prenosila generacijama.
Šta znači kada novčić potone na dno?
U savremenom tumačenju ovog običaja često se naglašava trenutak kada novčić nestane ispod površine. On simbolično označava završetak jednog malog obreda. Čovjek je izgovorio ili zamislio želju, ostavio svoj dar i potom se udaljio. Više ne drži novčić u ruci.
U tome se krije zanimljiva poruka: neke želje možemo ostvariti vlastitim trudom, dok za druge moramo prihvatiti neizvjesnost.
Novčić koji tone može predstavljati trenutak kada prestajemo stalno razmišljati o ishodu i dopuštamo sebi da nastavimo dalje.
To je simboličko, a ne proročansko značenje običaja.
Stara vjerovanja o vodi na Balkanu
Na balkanskom području voda zauzima izuzetno važno mjesto u narodnoj tradiciji. Brojne priče govore o izvorima, česmama, vilinskim vodama i mjestima za koja se vjerovalo da imaju posebno značenje. U Bosni i Hercegovini poznata su predanja o nastanku česama, o ljudima koji su ih podizali i o vodi kao velikom dobročinstvu zajednici.
Posebno je zanimljiv običaj podizanja javnih česama kao trajnog dara drugim ljudima. Dati žednome vodu smatralo se plemenitim djelom. Zbog toga u našoj tradiciji darivanje vode ima snažnu simboliku zahvalnosti, dobrote i brige za zajednicu.
Ipak, treba razlikovati ove običaje od bacanja novčića. Nije svaki balkanski izvor bio bunar želja niti je ostavljanje novca bilo univerzalno narodno pravilo.
Zajednička nit različitih predanja jeste poštovanje prema vodi kao nečemu neophodnom za život.
Najpoznatija fontana želja na svijetu
Jedan od najpoznatijih primjera ovog običaja nalazi se u Rimu.
Fontana di Trevi svake godine privlači veliki broj posjetilaca koji bacaju novčiće u njenu vodu.
Prema popularnoj tradiciji, jedan bačeni novčić simbolizira želju da se čovjek ponovo vrati u Rim.
Običaj je dodatno postao poznat zahvaljujući filmu Three Coins in the Fountain iz 1954. godine.
Posebno je zanimljivo da novac prikupljen iz fontane služi i u humanitarne svrhe.
Tako je drevna ideja darivanja dobila novo, sasvim praktično značenje.
Nečija mala želja može postati stvarna pomoć drugome.
Može li se želja simbolično zamisliti i bez bacanja novčića u prirodu?
Može.
Ako želite sačuvati ovaj lijepi običaj kao lični simbol, dovoljno je da zastanete uz vodu, razmislite o onome što vam je važno i u sebi oblikujete jednu želju.
Novčić možete zadržati kao podsjetnik ili njegovu vrijednost pokloniti nekome kome je pomoć potrebna.
To je posebno važno kod prirodnih izvora, rijeka i bunara iz kojih se koristi voda za piće. Bacanje metalnog novca može nepotrebno zagađivati vodu i narušavati takva mjesta.
Ako vas zanimaju simbolički obredi povezani s vodom, pročitajte i naš tekst Mjesečevo ogledalo – ritual s posudom vode i pitanjem koje nosite u sebi.
O simbolici vode i novca pisali smo i u tekstu Novčić pod punim Mjesecom – jednostavan ritual za blagostanje i nove prilike.
Najveća tajna novčića nije u vodi
Možda je najljepši dio ovog starog vjerovanja upravo ono što govori o ljudima. Bez obzira na vrijeme, mjesto ili kulturu, čovjek uvijek ima neku želju. Nekada želi nešto veliko. Nekada samo malo mira. Kada bacimo novčić, na trenutak zastanemo i zapitamo se šta nam zaista nedostaje.
A to pitanje ponekad vrijedi više od samog novca. Jer želja nas može podsjetiti na ono što trebamo promijeniti, ostvariti ili sačuvati.
Stara vjerovanja možda ne mogu objasniti našu budućnost, ali nam mogu otkriti mnogo o ljudskoj potrebi za nadom, zahvalnošću i vjerom u bolje sutra.
Zato običaj bacanja novčića u vodu i danas živi.
Ne zbog vrijednosti metala, nego zbog vrijednosti želje koju čovjek nosi u sebi.
A vi? Jeste li nekada bacili novčić u fontanu ili bunar i zamislili želju? Vjerujete li da vam se neka od tih želja ostvarila? Podijelite svoje iskustvo u komentarima.
Pripremio: Albus Džanko za TrećaDimenzija.com
Poziv na saradnju
Imate zanimljivu priču, tradiciju, iskustvo ili uslugu koju želite predstaviti široj publici?
Treća Dimenzija otvorena je za saradnju, promociju i predstavljanje zanimljivih sadržaja.
Više o oglašavanju i saradnji na portalu Treća Dimenzija
Kontakt: dimenzijam@gmail.com
