Pripremio Albus Džanko za Treću Dimenziju
Tek što ste sjeli na kafu i spustili torbu kraj nogu, domaćica već privlači još jednu stolicu. „Diži torbu, odoše ti pare!“ Vi se nasmijete, podignete je i nastavite razgovor. A onda, godinama kasnije, čujete sebe kako isto govorite kćerki dok skida kaput. Kad je tuđa uzrečica postala vaša?
Kakve veze imaju torba i novac?
Prema narodnom vjerovanju zabilježenom i u Bosni i Hercegovini, ko ostavi torbu na podu, mogao bi ostati bez novca. Upozorenje je kratko i zgodno za šalu, ali je slika koju priziva ozbiljna. U torbi nosimo novčanik, a u njemu ono što smo zaradili i već rasporedili za pijacu, račune ili put kući. Lako je razumjeti zašto je upravo torba u toj izreci dobila ulogu čuvara para.
To je jedno moguće čitanje običaja. Njegovo porijeklo teže je utvrditi. U jednom regionalnom zapisu savjet o torbi stoji uz druga vjerovanja o čuvanju novca, bez priče o tome gdje se ili kada prvi put pojavio. U porodičnom razgovoru objašnjenje zna biti još kraće. Pitate zašto se ne valja, a odgovor već znate: „Tako je i moja mati govorila.“
Još jedna stolica za stolom
Zamislite isti prizor bez ijedne riječi o parama. Napolju pada kiša, gosti ulaze u mokrim cipelama, a neko vam pomjeri kaput da imate gdje ostaviti torbu. U tom je pokretu lako prepoznati gostoprimstvo. Dok je torba kraj vas, možete mirno popiti kafu. Možda se baš zato običaj tako lako uklapa i u kuće u kojima će se svi za stolom nasmijati na spomen novčane nesreće.
Zanimljivo je i čiji glas čujemo kad posegnemo za torbom. Nekome je to nana koja je za nju uvijek oslobađala mjesto na sećiji. Nekome prijateljica koja bi u punoj kafani svoju i vašu torbu ugurala na isti naslon. A kod vas? Kad neko kaže „odoše ti pare“, čijeg se stola prvo sjetite?
Iz iste rubrike pročitajte Zašto kucamo u drvo kad kažemo „da ne ureknem“?
Poziv na saradnju
Za predstavljanje na portalu i YouTube kanalima Treće Dimenzije pogledajte mogućnosti oglašavanja ili nam pišite na dimenzijam@gmail.com.