MITOLOŠKA BIĆA JEDNOROZI
Jednorozi
Jednorog je jedno od najmisterioznijih mitoloških bića koje su legende ikada srele. Jednoroge se idealiziralo kroz bezbrojne priče, pjesme, poeziju, i legende kroz mnoga stoljeća; a opet ta fascinantna bića ostaju jedna od najvećih neriješenih misterija svijeta. Uprkos vrlo raširenom uvjerenju u njegovo postojanje, ne postoje dokazi o viđenju tih stvorenja i to već stoljećima. Ako proletimo pogledom kroz popularnu istočnjačku sliku Kineskog folklora pa sve do zapadnjačkog razmišljanja i slike predivnog bijelog konja, nailazimo na posve različita bića kojima je zapravo jedina sličnost jedan jedini rog smješten na čelu.
Onima koji doista vjeruju u njih, njihovo nepostojanje samo pridonosi mističnosti slike o jednorozima; i smješta ih u istu dimenziju u kojoj postoje dinosauri, mamuti i ostala nevjerovatna bića kao Bigfoot i čudovište iz LochNess-a.
Postoji još jedno vrlo rašireno uvjerenje o jednorozima, a to je da oni doista postoje u izgubljenim i neistraženim predjelima a pronaći i vidjeti ih mogu jedino poštene i dobre osobe koje posjeduju iznimne kvalitete i dobro srce.
Ali mi možemo jedino uzdisati nad njihovom ljepotom i dosljednim opisom tom predivnom biću dodjeliti njegovo mjesto u svjetskoj kulturi.
Između istine i mašte
Njegov je mitološki izgled mnogim prirodnjacima iz minulih vremena izgledao sasvim moguć: bijelo ili zagasito žuto krzno, vitko mišićavo tijelo, kratka razigrana griva, hitrina i čilost u pokretima i, ono najvažnije, poduži uvrnuti rog koji izrasta iznad očiju…
Kada bi uistinu na našoj planeti živjeli jednorozi, oni bi na nas, vjerovatno, ostavljali veoma prijazan utisak. Životinje toliko slične svojim bliskim rođacima; konjima, elegantni, laganog hoda, vitkog tijela, duge grive, ponosita vrata, plemenitih krupnih očiju… Hitri i neukrotivi. U svakom slučaju, jednorog zasigurno ne bi ni izdaleka izazivao onakvo čudenje, kakvo je, u vrijeme osvajanja Australije, u 18. stoljeću, izazivao klokan. Jer, ako se izuzme rog, jednorog je po svim ostalim tjelesnim karakteristikama, na ovim prostorima, uobičajena i već viđena životinja.
Zbog toga je zapravo pravilno postaviti pitanje: da li je zaista jednorog postojao u prošlosti i, ako nije, otkud mitovi o njemu?
Istočnjački Jednorog
U istočnjačkoj mitologiji Jednorog živi već hiljadama godina. Pojavljuje se u mnoštvu različitih oblika, ali najraširenije obličje bilo je životinje jelenjeg tijela, konjskih kopita i jednog jedinog roga u sredini tjemena. Njegov je rep peterobojan a predstavljao je pet svetih Kineskih boja: crvenu, žutu, plavu, bijelu i crnu. Trbuh životinje žute je boje a u nekim verzijama ima zelenkaste zmajeve ljuske.
Kineski Jednorog poznat je pod imenom Kilin (izgovara se chee-lin), što bi zajedno bilo ujedinjenje muškog Jednoroga Ki, i ženskog Lin. Opisuju ga kao životinju koja nikada ne bi povrijedila ni jedno drugo, pa ni najmanje živo biće i koje bi jelo samo umiruće biljke koje su pri kraju svog života a sam živi 1000 godina.
Kaže se da Kilin izvire iz zemlje i prikazuje se kao jedno od četiri božanskih životinja nositelja dobrog znamenja (Zajedno s feniksom, zmajem i kornjačom), predskazuje budućnost i simbolizira primarne životne elemente (Voda, Vatra, Zemlja, Zrak).
Kineska mitologija Jednoroga prikazuje kao životinju dobrog znamenja koja dolazi ljudima samo u važnim misijama. Njegovu se pojavu tumačilo kao predskazivanje dobrih vremena, a sama činjenica što nije bio viđen već stoljećima sugerira kako trenutno živimo u «vrlo lošim vremenima.» Ponovno će se pojaviti tek kada vremena budu bolja i dobrota zavlada.
Usporedo s legendarnim Jednorogom u Kini, i u drugim istočnjačkim zemljama nailazimo na tradiciju vjerovanja u Jednoroge. U Japanu je poznat kao Kirin ali njegovo tijelo više liči na tijelo bika. Za razliku od Kineskog Jednoroga, u Japanu je vjerovanje da Jednorozi pokazuju krivnju i kriminalci su ga se najviše bojali.
U Arabiji, Jednorog je poznat pod imenom karkadann, i pretpostavljalo se da posjeduje magične sposobnosti. Njegov je rog bio simbol dobre sreće protiv škorpiona, a vjerovalo se da jelo od njegovog mesa istjeruje demone i zloduhe. Stručnjaci zapravo vjeruju na temelju starih tekstova kako je karkadann vrsta životinje koju nazivamo Oryx, velika antilopa koja viđena sa samo jedne strane izgleda kao da ima samo jedan rog.
Zapadnjački jednorog
Zapadnjački je Jednorog zasjeo u mašte ljudi već negdje u trećem stoljeću p.n.e., a donijeli su ga putnici koji su obišli Afriku i Indiju. U memoarima Grčkog historičara i fizijatra Ctesiasa koji je putovao kroz Perziju, donio je nazad u domovinu nevjerovatne priče trgovaca koji su putovali kroz Indiju. Iako nije sam vidio ni jednog, opisuje biće koje naziva «Wild ass of India», koji veličinom podsjeća na konja, bijelog tijela, crvenkaste grive, plavih očiju i ravnim rogom u sredini čela. Opisuje zapravo rog da je bio bijele boje u donjem djelu, dok mu je sredina bila crna a vrh crvenkast. Kao fizijatar posebno ga je rog zanimao za kojega je načuo da ima svojstva da zaštiti od smrtonosnih otrova. Šalice za koje se vjerovalo da su izrađene od Jednorogova roga, imale su moć da neutraliziraju otrov ako bi se iz njih ispijao. Ctesias je životinju opisao kao neobično lijepu, hitrih nogu, neukrotivu i gotovo nemoguću za uhvatiti.
Nakon Ctesiasa, priče o Jednorogu postale su popularne i poznati Grčki filozof došao je i do zaključka da Jednorog mora biti prava životinja, ali nipošto nije vjerovao u priče o magičnim moćima koje su pripisivali rogu. U svakom slučaju, vjerovanje u postojanje Jednoroga nije bilo mnogo upitno tada, i nije bilo manje vjerovatnije od postojanja životinja kao što su slon ili žirafa. Samo zato što većina ljudi nije nikada jednoga vidjela nije bio dovoljan razlog da se u njega ne vjeruje.
Postoji još mnogo nevjerovatnih priča koje se tiču ne samo Jednoroga već pravih historijskih ličnosti, i to dvojice najvećih vojskovođa historije. No da li su to samo legende, teško je za reći. Kažu da je Makedonski general Aleksandar Veliki u jednom od svojih osvajačkih pohoda jahao na Jednorogu, a u stoljeću prije Kristova rođenja, Rimski Vojskovođa, Imperator Julije Cezar izvijestio je da je susreo Jednoroga duboko u šumama jugozapadne Njemačke.
No ukorijenjeno vjerovanje u Jednoroga nije se utemeljilo sve do kasnijih stoljeća sve dok se nije legenda o njima ispreplela sa historijim i što je najvažnije, s asocijacijom na Bibliju i Isusa.
Jednorozi u Bibliji
Prema knjizi Postojanja, Bog je Adamu dao zadatak da imenuje sve što vidi u rajskom vrtu. U nekim prijevodima Biblije, Jednorog je bila prva imenovana životinja; i prema tome uzdignuta nad sve ostale životinje svijeta. Kada su Adam i Eva napustili raj, Jednorog je krenuo s njima kao simbol poštenja, nevinosti i čednosti. Otuda Jednorozima simbolika koju su poprimili u zapadnjačkoj mitologiji.
Biblija također nudi objašnjenje zašto Jednorozi nisu bili viđeni već stoljećima. Tokom velikog potopa koji je uslijedio tokom 40 dana i 40 noći, Noa je primio na svoju arku po dvoje životinja od svake vrste pružajući im tako sklonište; ali Jednoroga među njima nije bilo. U početku su bili primljeni na brod ali kaže se da su zahtjevali previše prostora i pažnje za sebe tako da ih je Noa izgnao. Jednorozi su tako nestali u potopu a moguće je da su neki preživjeli plivajući i preživjeli tako negdje u svijetu.
Kroz historiju, crkva je interpretirala Jednoroga na mnoštvo različitih načina. U srednjem vijeku postao je simbol samog Isusa Krista, a rog je bio simbol unije Krista i Boga. Dok recimo u Isiahovoj knjizi, pojavio se Jednorog kao simbol zla. Ali uprkos tome, Jednorog je postao i ostao životinja simbol vrline i čednosti.
Kako Uhvatiti Jednoroga
Tokom srednjeg vijeka, priče su kazivale da iako je Jednoroga nemoguće uhvatiti, jedini način da mu se približi bila je prisustvo prelijepe nevine djevojke. Jednorog bi se toliko oduševio djevojkom da bi se sam od sebe približio i pokorno spustio glavu u njeno krilo. Zlobni su govorili da Jednorog nije bio privučen djevojkom već mirisom njezine haljine. No Europske legende kazuju da je Jednoroga nemoguće uhvatiti silom. Ali kad bi bili privučeni djevom postali bi lahka meta za lovce koji bi nesmetano mogli uloviti ili ubiti životinju.
Oko 1500 g., iznimno lijepa serija velikih tapiserija izrađena je u Belgiji kako bi prikazala historiju lova na Jednoroge. Kupio ih je John D.Rockfeller 1922 g. a sada su izložene u Cloisters muzeju u New Yorku.
Serija od sedam tapiserija slijedi lov od početka do kraja. Jednorog kako je otkriven i gonjen grupom plemića i koji nisu sposobni uhvatiti ga. U petoj se tapiseriji pojavljuje mlada djevojka koja privlači Jednoroga i zarobljuje ga, upravo prema vjerovanju kako Jednoroga može pripitomiti samo nevina djevojka.
U posljednoj tapiseriji, Jednorog biva vezan za stablo koje opkoljuje okrugla drvena ograda. I upravo je ova posljednja scena postala najpopularnija, univerzalno prihvaćena slika zapadnjačkog Jednoroga .
“…Pa, sada kada smo se vidjeli,” reče Jednorog, “ako ćeš ti vjerovati u mene, ja ću vjerovati u tebe.”
— Kroz povećalo, Lewis Carroll
