Nedostatak volje i kako to promijeniti u životu
Mi smo rođeni da se razvijamo i rastemo te da stalno prihvaćamo promjene unutar naše svijesti, s ciljem da s vremenom postanemo potpuno osviještena bića. Osvijestiti se trebamo zato što živimo u mraku, pod utjecajem nesvjesnih sila i naš je životni zadatak upaliti svjetlo, odnosno razviti svijest.
Svijest je centrirana u srcu i stoga je neposredno vezana uz naše osjećaje. Kad kažemo da nešto osjećamo, mi ustvari govorimo da nešto znamo. Srce je centar znanja. Znanje nije vezano za um, već se spušta na srce u skladu s nivoom naše osviještenosti. Univerzum je tako podesio da ne možemo pristupiti nekom znanju ako nismo dovoljno otvorili svoje srce.
Tako se i kroz život borimo s problemima jer smo u neznanju, stvaramo otpor iz neznanja. Umjesto korištenja intuicije, mi češće podliježemo zamkama uma i tako zatvaramo put lakšem rješavanju životnih problema. Misao će dati ideju, ali mrtvo srce neće dati rezultat i tako dolazi do frustracije i nepovjerenja. Misao je sjeme, ali je osjećaj ono iz čega nastaje plod.
Nedostatak volje i entiteti
Mi crpimo energiju iz polja kojim smo okruženi. Negativni (tamni) entiteti žele nas držati uspavanima (u mraku) kako ne bi došlo do buđenja svijesti. Njima u prilog ide svaki potez koji učinimo nesvjesno, od disanja pa nadalje, jer ih tako držimo vezane u svom polju. Stagnacija i retrogradni procesi vraćanja na staro njihova su specijalnost jer vode zastoju svijesti. Zato je za bilo kakav napredak u životu neophodna promjena vibracije, odnosno “otimanje” iz magle tamnih entiteta koji drže ljepilom ukorijenjena naša uvjerenja.
Kroz određeno životno iskustvo mi zalijepimo unutrašnje flastere koji stvaraju granice i drže nas u uvjerenju da će nam se uvijek dešavati isto. Ljepilo koje drži to uvjerenje je strah – zato se i ne otvaramo za nove mogućnosti, jer smo duboko u sebi stvorili granicu preko koje “ne možemo”. Mi ćemo često, bez pokušaja, reći: – Ma neću ni pokušavati, znam da ne mogu to postići. Odakle dolazi to “znam”? Iz “flastera”, iz nekog zapamćenog neuspjeha koji nam diktira svaki naredni neuspjeh.
Dakle, razlika između “osjećam” i “znam” u tome je što osjećaji dolaze iz srca i ono nepogrešivo govori istinu, a to “znam” izvučeno je iz uvjerenja koje je um ozidao i ono je laž. Neuspjeh je samo kontrast koji treba proizvesti želju i poticaj za svladavanjem prepreke, a ne povlačenje i gubitak volje. Univerzum nikada ne daje prepreke zato da bi nas mučio, već kako bismo razvili snagu volje. Svijet voli pobjednike i divi se ljudima snažne volje.
Izbor je naš – živa ili mrtva hrana?
Generator životne energije i volje treća je čakra, solarni pleksus, koji vibrira žutom bojom i korespondira sa suncem, odnosno istočnom stranom svijeta kao izvorom života. Treća čakra odgovorna je za naš metabolizam i ona predstavlja “peć” našeg tijela, jer se tu potroši i proizvede najviše energije.
O hrani koju konzumiramo najviše ovisi kakvu energiju dajemo svom fizičkom tijelu. Hrana je, opet, povezana sa sviješću – ako jedemo nesvjesno, samo da bismo se natrpali i zasitili, onda ćemo takvu energiju i dobiti, a i volja će nam biti mrtva.
Ako jedemo svjesno birajući namirnice, ako jedemo s molitvom i zahvalnošću, svjesni onoga što unosimo u sebe, ako jedemo samo kada smo smireni i ako to radimo u ugodnom ambijentu, okrenuti prema istoku, bez negativnih misli i razgovora, onda će hrana biti izvor potpuno drugačije energije.
Nedostatak volje i promjene u životu
Konzumiranje hrane i pića treba biti poseban ritual, jer od treće čakre najviše zavisi nivo naše volje i životne energije. Mi i jedemo upravo onakvu hranu kakvu dopušta naša svijest; kakva nam je svijest, takve su nam i volja i životna energija. Često jedemo ono što će zadovoljiti čulo okusa, što je znak da nas kroz život vodi strast za zadovoljenjem čula i da nismo sposobni preuzeti kontrolu i odgovornost za svoj život. Probava hrane potpuno je nesvjestan proces, na koji ne možemo utjecati; naše su stanice inteligentne ali neće razlikovati dobro od lošeg. Proces selekcije namirnica direktan je produkt naše svijesti i naše će stanice samo prihvatiti naš izbor.
Ako konzumiramo meso koje sadrži kod životinjske patnje, svjesno preuzimamo dio te patnje i snosimo odgovornost. Tako možemo biti bijesni i agresivni bez vidljivog razloga, jer ono smo što jedemo, a- kao što je već rečeno – izbor hrane proporcionalan je širini naše svijesti. Svijest je opet proporcionalna širini našega srca i osjećajima, i tako ukrug. Naše je tijelo 70% voda, što korespondira sa psiho-emocionalnim slojevima našeg bića, a znamo da voda pamti te je naše tijelo veoma sklono skupljanju utisaka i pamćenju različitih psiho-emocionalnih stanja.
Stagnacija na određenom polju života govori da svijest u tom segmentu ne napreduje, da postoji određena blokada životne energije i da je nastupila ustajalost, odnosno da smo previše vezani za neki utisak kao za staru haljinu koja je davno izašla iz mode. Mi stagniramo ili odlažemo obveze, ali to je na najdubljem nivou vezano za ono “ja znam da ne mogu bolje od toga” koje se ukorijenilo u nekom flasteru i produžava gubitnički stav prema sebi. Također, mi smo puni utisaka, kajanja iz prošlosti, nerazriješenih odnosa i neoproštenih uvreda koje nam ometaju napredak.
Lijenim osobama Univerzum ne pomaže – zašto?
Možda smo s roditeljima imali konfliktan odnos i nismo im oprostili uskraćeno djetinjstvo, ili nismo uspjeli ostvariti prisan i otvoren odnos. U periodima ekspanzije može doći do pada upravo zato što se upletu lutajući konflikti, jer ne možemo ostvariti trajan napredak ako smo iza sebe ostavili nerazriješene čvorove. Kad-tad podsjetit će nas na svoje postojanje, bilo kroz bolest ili neki drugi nedostatak.
Naša se realnost oblikuje u skladu s unutrašnjim razvojem. Tako imamo posao za koji duboko u sebi vjerujemo da ga zaslužujemo te da ne možemo više i bolje, jer smo unutar sebe postavili granice preko kojih ne možemo. Iako univerzum tako ne misli, on nas je prepustio vlastitoj volji i izboru.
Promatrajući uspješnije ljude od nas, mi mislimo da su oni predodređeni za uspjeh, a ne vidimo u pozadini njihovu borbu i vjeru u sebe. Vjerujemo da univerzum sam bira uspješne ljude, a kako sebe ne smatramo uspješnima, pomirljivo zaključujemo da nam ovakvo stanje pripada i da ga zaslužujemo, ne trudeći se da bude drugačije.
Lijenim i inertnim osobama univerzum ne pomaže. On će im pomoći da budu još inertniji i uspavaniji, jer svemir samo pojačava vibraciju na kojoj jesmo i pomaže nam da je razvijemo do maksimuma. Dakle, ako kažemo sebi: “Odavno mi se ništa ne dešava u ljubavi” ili “Odavno stagniram financijski”, mi izgovaramo afirmaciju za privlačenje takvog stanja i automatski se slažemo da prihvaćamo takvu situaciju.
Da bi se nešto pomaklo s mrtve točke, neophodno je promijeniti osobnu frekvenciju. Da bi se promijenila frekvencija, treba se promijeniti nešto u nama. Ne možemo se stalno držati istog smjera, istih navika i istih misli, a očekivati promjenu. Treba napustiti teoriju i praksu koja nas je dovela do stagnacije. Ali, u tome nas sprečava strah od promjene. Zato mnogi od nas ostaju u lošem braku, na slabo plaćenom poslu i sl. Radije će se valjati u poznatom blatu nego skočiti u nepoznatu bistru vodu, jer znaju kako je biti blatnjav, ali nikad nisu iskusili ljepotu čiste vode. Mnogi se boje iskusiti ljepotu života – duboko u sebi vjeruju da je ne zaslužuju. Zato i imaju loš život, jer ih njihov način razmišljanja sprečava da osjete nešto bolje.
Unutarnje siromaštvo
Mnogo je siromašnih kojima drugi pomažu, ali da im svaki dan daju kamion hrane i odjeće, ništa se neće promijeniti, oni i dalje ostaju siromašni. Jednostavno, ništa izvan nas neće promijeniti naše unutrašnje uvjerenje o nama. Često smo i sami siromasi u nekom segmentu života – netko u poslu, netko u ljubavi, netko u porodici ili braku, no za takvu smo situaciju sami odgovorni, jer univerzum nam ne može isporučiti nešto sve dok su naše unutrašnje odaje ograničene uvjerenjima.
Može nam stotinu partnera nuditi ljubav i brak, ali ako duboko u sebi strahujemo od vezivanja i zajedničkog života, učinit ćemo sve da do braka ne dođe i propustiti priliku za rast i preobražaj. Možemo propustiti desetine prilika za posao jer ćemo konstatirati da nećemo raditi za 500 eura od jutra do mraka, a zaboravljamo da radeći taj posao možemo upoznati nekoga tko će nam ponuditi mnogo bolji posao. Preispitamo li svoja uvjerenja, spoznat ćemo koliko smo puta zbog njih propustili prilike koje su nas mogle dovesti mnogo dalje u odnosu na ono gdje smo sada.
Biti bogat znači biti zahvalan
Zahvalnost i molitva temeljne su veze s univerzumom. Kada se ujutro probudimo i zahvalimo na svemu, mi smo najbogatija osoba na svijetu – tako počinje promjena osobne frekvencije. Osjetiti se bogatima, sretnima, bez vidljivog vanjskog razloga. Kada smo u situaciji iz koje se ne znamo izvući ili nam nedostaje inicijative da realiziramo neku ideju, mi ćemo meditirati i zamoliti naše nevidljive pratioce da nam pomognu.
Tako ćemo početi dobivati vizije. Univerzum ne voli granice, i kada osjeti da ih ni mi nemamo, veoma će nas rado obasuti obiljem; tako ćemo za svaki problem dobiti rješenje, vizije, bljeskove, ideje. Neće nam nitko zakucati na vrata i ponuditi posao ali ćemo sresti osobu, pročitati knjigu, vijest u novinama, na internetu, i tako dobiti ideju što da radimo. Univerzum se tako “igra” s nama ostavljajući poruke pored puta, a na nama je da ih otkrivamo. I ne zaboravimo, prilika je često maskirana u drugoj prilici, ali ako ne činimo ništa zbog predanosti svojim ograničenjima, onda se ne trebamo ni žaliti na život.
Stagnacija ima svoje korijene u polju nesvjesnog, gdje su utisnuta naša uvjerenja i odakle ego crpi inspiraciju. Ako živimo nesvjestan život, onda će naše polje biti dosta mračno i živjet ćemo u skladu sa svojim egom, uvjerenjima, nepovjerljivi i inertni, tako da nećemo imati zadovoljavajući život.
Kad shvatimo da možemo preuzeti kontrolu nad svojim životom, da smo odgovorni za sve što nam se dešava, mi palimo svjetlo i dajemo signal bićima svjetlosti da nas okruže. Bića svjetlosti su na frekvenciji ljubavi, napretka, zdravlja. Promjena frekvencije ili vibracije odigrava se na tom nivou. Kreativnošću se suprotstavljamo tami, jer nam je Bog podario stvaralački potencijal.
Sve što stvorimo svojim rukama, Bog će blagosloviti jer se On raduje kada mi stvaramo. Kada smo u rascjepu između inspiracije i inercije, mi stagniramo, imamo želju ali ne i volju jer nas “nešto” odvraća i ne dozvoljava nam da krenemo naprijed. To “nešto” jedino mi možemo ukloniti s puta, a do tada nam prolazi vrijeme, dani i godine…zato je najbolje da to učinimo odmah, u ovom trenutku. Dobrog sportaša čini talent, ali najvećim dijelom uporan trening, jer bi talent i želja bili uzaludni bez segmenta volje koja pokreće na akciju.
Treniranjem ćemo veoma brzo usvojiti nove navike i odbaciti stare; u stagnaciju smo i upali zato što smo dugo trenirali takvo stanje, jer smo život bazirali na osnovi starih uvjerenja.
Zaboravljamo da je novi dan zaista novi dan, da nema ništa s onim jučer. Svakoga smo jutra ponovno rođeni i imamo novu šansu – pa, zašto je ne iskoristiti?
Izvor: [bioenergija-belosa]
Utočište – Sanctuary
Image by StockSnap from Pixabay
