PRIČA O SLATKIŠIMA
Bio je jedan mudrac kod koga su dolazili mnogi ljudi za savjete i mudre riječi. Jednog dana, kod njega je došla žena sa dječakom i rekla:
– Već sam umorna od ovog dječaka, jede previše slatkiša i bojim se da će se razboljeti, da će mu propasti zubi. Uz to, stalno ga nešto boli – želudac, ovo i ono – a jede samo slatko i ništa drugo. Učinite nešto. Znam da će poslušati ono što vi kažete.
Učitelj je pogledao dječaka i rekao ženi:
– Dođite za nedjelju dana.
Žena se jako iznenadila, jer kad god bi došla da ga pita nešto teško o životu, smrti, Bogu, nebu i paklu, on bi bio spreman odmah sa odgovori. Sada se radilo o tako bezazlenoj sitnici, samo je trebalo da naredi dječaku, a za to mu je potrebno sedam dana!
Kad je došla poslije sedam dana, učitelj je rekao:
– Žao mi je. Vratite se za dvije nedjelje, još nisam spreman ništa reći.
Na to se čak i dječak iznenadio. Kada su se vratili poslije dvije nedjelje, učitelj je pogledao dječaka i rekao:
– Možeš to postići.
– Zašto su vam bile potrebne tri nedjelje samo da biste mi to rekli?, pitao je dječak.
– Zato jer i ja volim slatkiše. Morao sam pokušati i vidjeti mogu li ili ne mogu bez njih, jer kako bih ti inače mogao objasniti? To bi bila laž, a teško je, znam.
Dječaka je učitelj počeo veoma zanimati, a žena je rekla:
– Mogli ste mu samo narediti, nije trebalo da dokazujete.
– Ne mogu govoriti o nečemu što nisam sam iskusio. Nikada nisam izgovorio nešto što nisam iskusio, jer kada to učiniš, izgovoreno izgubi nešto, u tome uopšte nema istine.
Kada čovjek govori iz vlastitog iskustva to prodire duboko. Ja sam to znao. Pogledao sam te u oči i osjetio da bi ti to mogao učiniti. Ja sam star čovjek – ja sam slab – meni su trebale tri nedjelje. Ti si mlad, možeš to postići za jedan dan! Takav je moj način.
Jedan od glavnih pokazatelja pravog učitelja je to da nikada neće savjetovati ono što on sam nije prošao. Učitelj je častan, prije svega pred sobom. Njegove riječi se stapaju sa realizacijom. Riječi učitelja proističu iz njegovog ličnog iskustva, njegova mudrost živi u njemu samom, a ne u spisima.
Nikada ne tvrdite nešto što niste sami iskusili, jer bez ličnog iskustva nema istine! Lični primjer mnogo je snažniji od samih riječi. Ako od nekog tražimo da nešto uradi, mi to i sami također, moramo da uradimo. Ne treba da tražimo od drugih da rade ono što mi i sami ne radimo. Pobrini se da tvoja djela i tvoje riječi budu uvijek jedno.
Kada dobar čovjek propovjeda lažno učenje, ono postaje istinito. Kada loš čovjek propovjeda istinito učenje, ono postaje lažno…
