ZIMSKI SOLSTICIJUM – INICIJACIJA

Inicijacija je sveti obred duhovne prirode povezan sa utvrđivanjem same spremnosti neofita, tj. spremnosti se da ostvari ovo unutrašnje povezivanje sa svojim Unutrašnjim Bogom. Taj sveti obred se ostvaruje pod vođstvom veoma inspirisanog i visoko posvećenog Duhovnog Učitelja. Još od doba antike poznato je da među ljudima postoji neprekidni tok Duhovnih Učitelja sa visokim duhovnim znanjem, kao i to da sve vrijeme postoji i neprekidna tradicija neofita, inspirisanih pojedinaca, učenika, spremnih da se podvrgnu svojoj prvoj Inicijaciji.

Ta Inicijacija najčešće biva na dan Zimskog Solsticijuma. Dakle, Svečanost Zimskog Solsticijuma, Ceremonija, Spoljašnja Forma, Simbolizam, koji je poznat nama, a poznat je pod drugim oblicima, kod drugih naroda, samo je odjek, moglo bi se tako reći, jednog aspekta duhovnog, nečega mnogo dubljeg što se događa u tim sezonama.

Simbolizam postojećih religijsko-filozofskih škola o duhovnoj pozadini ovog događaja je zasnovan i vodi porijeklo iz drevnih dana, daleko prije ideje koja razmatra četiri Sveta Godišnja Doba, a sama duhovna pozadina, je bila zaboravljena, zaboravljena u osvitu Zapadne civilizacije.

Takvi Inicijacijski Rituali na Zimski Solsticijum i danas postoje, ali se oni danas odvijaju, na izdvojenim mjestima, kako na Orijentu tako i na Zapadu. Inicijacije imaju vezu sa progresivnim razvojem i posvećenjem učenika u više stepene duhovnog znanja. To je sposobnost koja obučava učenika, obučava ga tokom mnogo života, to je kvalitet, odnosno sposobnost koju on razvija da se svjesno povuče iz svog fizičkog tijela, a zatim i iz suptilnijih omotača unutrašnjeg čovjeka, eteričkog, astralnog i kauzalnog omotača, i izađe naprijed kao duhovni entitet, bez gubitka samo-svjesnosti.

To je nešto što zvuči jednostavno, ali bi bilo potpuno nemoguće to učiniti bez obuke kroz mnogo života. Idemo na spavanje, gubimo svjesnost, tj. samo-svjesnost na neko vrijeme. Ono što mi sanjamo nije pod našom kontrolom. Ali mi gubimo samo-svjesnost tokom cijelog života na mnogo različitih načina. Možete je izgubiti putem anestetika, možete izgubiti samo-svjesnost kada ste pod stresom. Na sve moguće načine je vrlo lako za nas da prekinemo vezu sa samo-svjesnosti, i privremeno postanemo, da tako kažemo, u zanosu i poletu iluzije, fatamorgane. I to je ono što jeste naša realnost u fizičkom tijelu.

Ali, pojedinac koji može da se povuče iz svojih ljudskih instrumenata ili aparata, u kojima je uredno i skladno integrisan i inkarniran, bez gubitka samo-svjesnosti, i ako može da bude u stanju da istražuje ili da uči eksperimentalno u unutrašnjim svjetovima o strukturi prirode i djelovanjima prirodnih zakona – to je individua koja je nešto više od čovjeka. To je ljudsko biće koje je dostiglo izuzetno visoku fazu duhovnog razvoja. On je diplomirao školu ljudskog života. On ostaje čovjek, ali je naučio da prenese svoju samosvijest u unutrašnje svjetove čija je stvarna struktura nezavisna od bilo čijeg mišljenja, bilo čije teorije ili hipoteze.

Poslije nekog vremena individua se sa svoga puta iz unutrašnjih svjetova vraća nazad u svoje fizičko tijelo. Njegovo fizičko tijelo je u međuvremenu bilo kao u transu, zaštićeno starateljstvom nekih visoko obučenih Učitelja ili Adepata. Kada se vrati, on nije više običan iskušenik – neofit, on nije više samo inspirisani učenik. On je postao putem onoga što je video i prošao, što uključuje veoma teška suđenja – ogromne testove i ispitivanja u unutrašnjim svjetovima – on se vratio potpuno samosvjestan i Iniciran. On je postao Majstor Života na tom stepenu.

Takve Inicijacije se odvijaju na četiri Sveta Godišnja Doba u godini. One nisu sve iste, one se ne odnose na isti tip ljudi. Neofit na dan Zimskog Solsticijuma ima iskustvo svog rođenja. To je njegovo novo rođenje. To je rođenje Unutrašnjeg Boga u potpunoj manifestaciji kroz tu individuu. Vraćajući se nazad u svoje fizičko tijelo koje je čuvano za njega, on, kao da je ponovo rođen. Zato su u Orijentu takvi pojedinci u simbolizmu nazvani dvijas, dva puta rođeni. Kada su se prvi put rodili, oni su bili rođeni od majke, fizički. Drugi put su svoje novo rođenje doživjeli u istom tijelu, samo na višem stanju svijesti. Oni su dva puta rođeni, na simbolični način govoreći o tome.

Na kraju, nakon dužeg vremenskog perioda rada, posvećenosti i aktivnosti koja pripada toj kategoriji svijesti čovjeka, a što se može desiti možda u sljedećem životu, sljedećoj inkarnaciji, a možda i nakon više inkarnacija, dešava se da je pojedinac spreman da preduzme neke veće korake, i dostigne još viša znanja, i da je spreman da nauči mnogo više od onoga što još uvijek nije u stanju sada da savlada. Dakle, on sada ide u drugi Obred Inicijacije, što odgovara Proljećnom Ekvinoksu, jer je on dostigao adolescenciju, simbolično govoreći. On je kao Inicirani adolescent.

Zatim, nakon nekoliko života, on će steći svoje pravo mjesto među polu-božanskim bićima, punopravno, ali ne punopravno kao ljudsko biće, već kao punopravni Inicijant ili Majstor Života, jednak sa veoma velikim bićima. To će on dostići na Ljetni Solsticijum, jednog dana kada bude prolazio kroz Ritualnu Inicijaciju koja je povezana sa Ljetnim Solsticijumom, periodom pune muževnosti. I konačno će tada pojedinac dostići najviše stanje moguće za ljudsko biće na ovoj planeti. Ne postoji ništa drugo za njega, što može da nauči u ovoj školi iskustva.

U prirodnom toku događaja, prilikom Obreda Inicijacije Jesenjeg Ekvinocijuma, dolazi kraj, trajni kraj njegovog druženja sa čovječanstvom. Ne zato što se on odriče, već zato što ga njegov napredak poziva na ono što drevni zovu Veliki Prolazak, gdje Posvećeni prolazi iz naše sfere u oblasti koje su daleko više od naših. Sada je vrijeme da Inicirani, koji je tako visoko kao što je on, neizmjerno visoko, može slobodnom voljom da se odrekne svog daljeg napretka, i umjesto da nestane iz naše sredine, on obeća da će ostati sa nama, i da svojom neprocenjivom i nesagledivom pomoći pomogne čovječanstvu na putu prema gore, do svoje Božanske Kuće.

Da, ta žrtva mora da je nešto ogromno. Mi je ne možemo u potpunosti procjeniti, ali možemo misliti o njoj kao o nečemu što je njegova ogromna čežnja da to dostigne, ali se on ogromne nagrade odriče da bi ostao sa nama. To je ono što Budisti nazivaju Bodisatva, biće čija je sama priroda mudrost. A Budisti poštuju, oni veoma duboko poštuju, individualnost koja se odrekla Nirvane ili budinstva da bi ostala sa nama, poštuju je mnogo više nego onu individualnost koja je slijedila svoj prirodni evolutivni tok događaja i koja je otišla dalje.

Igor Brusin

Image by LoganArt from Pixabay