Do ljubavi i pažnje, vjernosti i skladnog odnosa, dolazi se na razne načine, a jedan od njih je svakako od davnih vremena putem čaranja i bajanja. Tome su vijekovima bile sklone i vične djevojke i žene, te pojedini mladići i muškarci. Svima im je bila zajednička želja da vole i budu voljeni. Iako postoji nebrojeno mnogo načina kako stimulirati ljubavnu sreću među najpouzdanijim – ali i bezopasnim – smatraju se bajanje s medom i soli ili pak čaranje sa nekim dijelom odjeće voljene osobe. Evo kako to izgleda u praksi rumunjskih Cigana.
Med i sol se stave u vatralj, jedno do drugoga, a on se potom metne na vatru i govori se tihim glasom bajalica. Kada počne da cvrči med i sol da puca, vrući vatralj treba da se nagne nad posudu sa izvorskom vodom i u nju izlije sadržaj to jest sol i med. Nakon toga potrebno je skinuti se na golo i koristeći grančicu bosiljka tom obajanom vodom poprskati po cijelom tijelu, od glave do stopala. Ako bi se prskalo po odjeći, vjeruje se, osoba čije je ime spominjano u bajalici zaljubiće se u odjeću i ta ljubav neće dugo trajati.
Ti velika soli, ti veliki medu,
ja ću zapaliti, ja ću upaliti vatru,
ti se zapali, ti gori.
Kako se ti pališ, kako ti goriš, neka se tako zapali,
neka tako gori N.(reći njegovo/njeno ime),
on za mojim licem, za mojim tijelom.
Neka bude nemiran.
Zapali ga neka gori, za mojim licem,
za mojim tijelom.
Kako se drži vatra za žar, žar za vatru,
neka se tako N. srce drži za mojim licem,
za mojim tijelom.
Kako se rasprsne sol, kako se gusto drži med,
neka se tako zapali i gori i rasprsne,
neka nikad ne prestane žudjeti srce u N.
za mojim licem, za mojim tijelom.
Ni lijevo ni desno, ni u našem selu i gradu,
neka ne želi nigdje stati, neka ne želi hranu jesti,
niti odmoriti niti spavati sve dok ne dođe k meni.
Baje se utorkom i četvrtkom, u vrijeme kada izlazi Sunce. Nakon što se ritualno bajanje izvede potrebno se obući i otići na mjesto gdje ćete biti sigurni da će vas željena osoba vidjeti, kako bi se bajanje „uhvatilo“ za njega ili nju.
ČARANJE S KOŠULJOM
Kako bi omađijala određenog muškarca, a najčešće svog supruga, žena bi se poslužila kuhanjem njegove košulje u mokraći. Naime, žena uzme muževu ili ljubavnikovu neopranu, znojnu košulju, stavi je u lonac i pomokri se po njoj, a onda u nju ulije tri mjere ili tri gutljaja vode iz usta i kaže:
Kako ja ne mogu zaustaviti mokrenje
od jednog do drugog dana,
tako moj N (njegovo ime) ne može bez mene,
kako je vagina zalijepljena za anus i anus za vaginu,
tako se moj N drži mene.
Napomena: u ovoj basmi treba koristiti prostije nazive od navedenih, jer se smatra da je samim time basma prirodnija i moćnija.
Košulja se nakon kratkog kuhanja izvadi, ocijedi i objesi da se osuši okrenuta kragnom na dolje, a kada se osuši, podmetne se muškarcu/mužu da je obuče. Što se tiče vode i mokraće to se zakopa u vlastitoj sjeni, kada je sjenka u toku dana najduža. Iskopa se rupa i ulije sadržaj u nju. Ovo mjesto žena mora označiti grančicom ili štapom i svaki puta kada se treba mokriti ide se na to mjesto i ponavlja iste riječi. Na ovaj način drži muškarca uza se, jer se on ne može odvojiti od nje.