Bajanje za oslobađanje od straha

autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ

Bugarski rituali liječenja straha i uplašenosti predstavljaju dio bogate narodne tradicije u kojoj se bolest nije posmatrala samo kao fizički, već i kao duhovni i emocionalni poremećaj. U ruralnim zajednicama posebno mjesto imale su vračare i narodne iscjeliteljke (stravarke), žene za koje se vjerovalo da posjeduju znanje prenošeno generacijama. One su kroz molitve, bajanja, rituale sa vodom, olovom, živom, vatrom ili biljem pokušavale „skinuti strah“ sa osobe koja je pretrpjela šok, nesanicu, nemir ili iznenadnu uplašenost. Ovi običaji bili su spoj paganskih vjerovanja, kršćanske simbolike i narodnog iskustva, a njihova svrha nije bila samo liječenje pojedinca nego i vraćanje unutrašnje ravnoteže i osjećaja sigurnosti u zajednici.

SPALJIVANJE STRAHA

Preplašeni čovjek stane tako da se njegova sjena ocrtava na zidu pored ognjišta. Stravarka uzima stručak čubra, pali ga i, dok čubar gori, njime „prži“ „glavu“ i „srce“ sjene. Između nje i preplašenog vodi se sljedeći dijalog:

— Šta pališ?
— Palim strah kod Ivana.
— Pali, da ga spališ!

Dijalog se ponavlja tri puta, nakon čega se bolesnik brzo odvaja od zida i odlazi, a stravarka nosi čubar da ga baci u rijeku.

Prevrtanjem protiv straha

Ovo bi trebao znati svaki čovjek. Kada se nečega prepadne, treba se odmah „prevrne“, tj. napraviti tri koluta naprijed, gdje god se u tom trenutku nalazio.

BAJANJE MALOM DJETETU

Stravarka uzima djedove obojke i dijete te odlazi do kokošinjca u dvorištu. „Prevrnimo ga pred kokošinjcem“, tj. prostire obojke ispred kokošinjca i prevrće dijete tri puta ukrštajući pravce, govoreći:

Pojavila se Božja majka
s Božjim stručkom iz Božjeg groba
da pomete dvorište,
da iznese smeće;
da iznese bolest,
a Marku donese zdravlje.

Poslije toga vraća dijete majci, a obojke vraća djedu. Ako je njen djed (djed stravarke) umro, onda uzima obojke od djetetovog djeda.

TRI DRVENE KAŠIKE

Radi se pomoću tri drvene kašike. Preplašeni dolazi kod stravarke tri jutra zaredom — samo ujutro. Ona mu baje ovako:

Prepala se gora,
prepalo se srce,
smirila se gora,
smirilo se srce.

Nakon toga baca kašike preko lijevog ramena bolesnika. Gleda kako će pasti. Ako padnu izvrnute („naopako“), to je loš znak.

OBAJAVANJE ŽIVE

“Kad se neko prepadne, donesu živu. I ja mu tada bajem. Donesu jednu kuglicu žive. Ja je novčićem podijelim na tri dijela i rasporedim na tri mjesta. Onda bajem nad prvim dijelom. Ukrstim živu novčićem i govorim:

Živo, junače,
nekad si bio junak,
sada ulaziš u Ivana.
Uđi mu u džigericu,
u crijeva,
u mozak —
i neka postane junak kao ti!

Onda je opet ukrstim. Taj komadić žive zamotam u jedan papirić i ostavim sa strane. I s drugim dijelom isto tako, i s trećim dijelom opet isto. Zamotam ih u tri papirića, svežem u jednu maramicu i dam čovjeku. Ujutro čovjek ustane prije sunca, stavi jedan komadić u kašiku, stane na prag kojim se prolazi, okrene se prema suncu, podigne glavu i proguta ga. Tako radi tri jutra zaredom. Ali treba paziti da to budu četvrtak, petak i subota, kako bi se obred mogao završiti. Tako me je majka naučila. Ja živu razdvajam čim mi je donesu. Tada je obajem, a on je pije u četvrtak, petak i subotu.”

BAJANJE NA LJUDSKU SJENKU

Bolesnik i stravarka nalaze se u sobi s ognjištem, jer je potrebno naložiti vatru da bi se bajalo i čovjeku i njegovoj sjeni koja se ocrtava na zidu. Stravarka je pripremila tri stručka divlje metle (koju treba ubrati rano ujutro na Ivanjdan, da bi bila ljekovita), tri stručka čubra i tri ljeskove grančice od crvenog lijeska. Sve je to povezano crvenim koncem u snopić. Na početku bajanja ona  uzima jedan stručak, lomi ga na tri dijela i pali ga redom ispred lica, nogu, ruku i srca bolesnika govoreći:

Izađi, strahu,
iz očiju, iz ušiju,
iz usta, iz vode;
iz kostiju, iz žila;
iz glave, iz srca.
Ja tebe gorim,
tri-devet puta,
a tebe ne izgorim!

Tekst se ponavlja po tri puta na svakom stručku i svakoj ljeskovoj grančici — ukupno devet puta na glavi, devet puta na nogama i devet puta na obje ruke posebno, te devet puta na srcu. Nakon toga se baje sjeni čovjeka, pri čemu se ponavlja: devet puta na glavi i devet puta iza sjene gdje se ocrtava glava; devet puta na nogama i devet puta na sjeni gdje su ocrtane noge, itd. Uvijek se baje uvečer, „kada je sunce zašlo, prema redu i prema suboti“. Na kraju bajanja tri stručka trave koja su korištena za bajanje pale se, jer „oni samo tajno gore“ (tinjanju), a druge stvari se stavljaju na žar na vatralj da bi se bolesnik „nakadio“. Ako nema vatralja— stavljaju se na lopatu. „Oni sada nisu ognjište, nego peć.“ Poslije žara i sve što ostane stavlja se obrnuto u peć ili ognjište.

 PROTIV TROVANJA ŽIVOM (KOME SE POŠALJE ŽIVAK)

Tri supene kašike biljke zvane zečja soca (Oxalis acetosella) obično se stavi u termos bocu uveče i preliju sa 3 šolje ključale vode. Ujutro procijediti. Piti u malim količinama tokom dana.