Borba sa žaljenjem i gubitkom

Veoma je bolno izgubiti nekoga do koga vam je stalo. Tada preživljavate različite teške emocije i možete imati osjećaj kako vas bol i tuga nikada neće napustiti. To su normalne reakcije na takav značajan gubitak.  Ne postoji pravi ili krivi način žaljenja, ali postoje zdraviji načini kako da se izborimo sa boli koja sa vremenom može da nas ojača i da nam pomogne da nastavimo dalje.

Šta je žaljenje?

Žaljenje je prirodna reakcija na gubitak. To je emocionalna patnja koju osjećate kada vam se oduzme nešto ili neko koga volite. Što je značajniji gubitak žaljenje će biti intenzivnije. Najčešći uzrok žaljenja jeste smrt voljene osobe, ali gubitak bilo čega ili bilo koga može da uzrokuje žaljenje, uključujući:

1.razvod ili prekid veze

2. gubitak zdravlja
3. gubitak posla
4. gubitak finansijske stabilnosti
5. pobačaj
6. odlazak u penziju
7. smrt ljubimca
8. teška bolest voljene osobe
9. gubitak prijateljstva
10. gubitak sigurnosti nakon traume
11. prodaja porodične kuće itd.

Što je značajniji gubitak, žalost je intenzivnija. Međutim, manji gubici mogu da vode do žaljenja. Npr. Možete iskusiti žaljenje nakon što se odselite od kuće, nakon što diplomirate, promijenite posao, prodate porodičnu kuću ili odlazak u penziju.

Svi žale drugačije

Žaljenje je lično i veoma individualno iskustvo. Način na koji žalite ovisi od mnogih faktora, uključujući vašu ličnost, vaše životno iskustvo, vašu vjeru, kao i samu prirodu gubitka. Proces žaljenja traje. Izliječenje se dešava postepeno, ne može se ubrzati niti prisiliti i ne postoji normalni raspored žaljenja. Neki ljudi počnu da se osjećaju bolje za par sedmica ili čak za par mjeseci. Za druge, proces žaljenja se mjeri u godinama, kakvo god da je vaše iskustvo žaljenja, važno je da budete strpljivi sa sobom i da dozvolite da se proces izliječenja prirodno odvija.

Mitovi i činjenice o žaljenju

Mit: Bol će nestati brže ako je ignorišeš.

Činjenica: Ako budete ignorisali svoju bol ili je potiskivali to će samo pogoršati stvari. Za pravo izliječenje potrebno je da se suočite sa svojom boli i da se aktivno postarate o njoj.

Mit: Važno je biti „ JAK“ kod gubitka

Činjenica:  Osjećanje tuge, straha ili usamljenosti je normalna reakcija na gubitak. Plakanje ne znači da ste slabi. Ne morate „ zaštititi“ svoju porodicu ili prijatelje tako što ćete glumiti hrabrost. Pokazivanje vaših ličnih osjećaja može pomoći i vama i njima.

Mit : Ako ne plačete, to znači da vam nije žao zbog gubitka.

Činjenica: plač je normalna reakcija na tugu, ali nije ni jedina. Oni koji ne plaču mogu da osjećaju bol jednako duboko kao i drugi. Oni možda jednostavno ne pokazuju tugu tako.

Mit: Žaljenje bi trebalo trajati oko godinu dana

Činjenica:  ne postoji dobar ili loš, odnosno pravilan ili pogrešan vremenski okvir za žaljenje. Koliko dugo će da traje žaljenje može da se razlikuje od osobe do osobe.

Faze žaljenja

1969. godine psihijatrica Elisabeth Kubler-Ross je predstavila „ pet faza žaljenja“. Ove faze žaljenja su se bazirale na njenim studijama osjećanja pacijenata koji su se suočavali sa smrtonosnim bolestima, ali mnogi ljudi su uopštili ove faze i na druge negativne životne promjene i gubitke, kao što je smrt voljene osobe ili prekid veze.

Poricanje – „ Ovo ne može da se dešava meni“.

Ljutnja – „ Zašto se ovo dešava? Ko je kriv?“

Pogodba – „ Nemoj da se ovo desi, zauzvrat ja ću…“

Depresija –  „ Previše sam tužna da uradim bilo šta“

Prihvatanje – „ Pomirila sam se sa ovim što se desilo“

Ako prolazite kroz bilo koju od ovih emocija zbog gubitka, može vam biti od koristi da znate da je vaša reakcija prirodna i da ćete se izliječiti s vremenom. Međutim, ne prolaze svi ljudi kroz sve ove faze žaljenja –  i to je uredu.

Nasuprot popularnom vjerovanju, ne morate proći kroz sve ove faze kako biste se izliječili. Ustvari neki ljudi razriješe svoje žaljenje bez da prolaze kroz bilo koju od ovih faza. Čak i ako prolazite kroz ove faze žaljenja, moguće je da ih nećete proživjeti po nekom određenom redu, te ne brinite šta biste trebali osjećati, te u kojoj fazi biste se trebali nalaziti.

Sama autorica je navela „ ove faze žaljenja ne služe kako bismo utrpali nezgodne emocije u uredne pakete. Ove faze su reakcije na gubitak koje imaju mnogi ljudi, ali ne postoji tipična reakcija na gubitak, kao što ne postoji ni tipični gubitak. Naša žaljenja su individualna kao i naši životi“.

Također, proces žaljenja možemo zamisliti kao Roler Koster sa mnogo uspona i padova. Vožnja je gruba, padovi mogu biti gadni, ali sa vremenom teški periodi postaju manje intenzivni i kraći. Čak i godinama nakon gubitka, posebno u specijalnim događajima kao što su porodični sastanci, rođenje djeteta mi opet možemo da iskusimo jak osjećaj žaljenja.

Uobičajeni znakovi i simptomi žaljenja

Šok i nevjerica – Odmah nakon gubitka može biti teško da prihvatite ono što se desilo. Možete se osjećati tupo, da ne vjerujete da se gubitak uopšte desio ili čak da poričete istinu. Ako je umro neko koga volite, možda ćete očekivati da se ta osoba pojavi, čak iako je otišla.

Tuga – duboka tuga je vjerovatno najuniverzalniji simptom žaljenja. Možete imati osjećaj praznine, očaja, žudnje ili duboke usamljenosti. Također, možete plakati dugo i imati osjećaj emotivne nestabilnosti.

Krivnja – možete žaliti ili osjećati krivlju zbog stvari koje ste ili niste učinili. Također, možete osjećati krivnju zbog određenih osjećaja (npr: možete osjetiti olakšanje kada osoba umre nakon duge i teške bolesti). Nakon smrti možete čak osjećati krivnju da možda niste učinili sve kako biste spriječili tu smrt.

Ljutnja –čak i ako gubitak nije ničija krivnja, možete osjećati ljutnju i ogorčenost. Ako ste izgubili voljenu osobu, možete biti ljuti na sebe, Boga, doktore ili čak na tu osobu koja je umrla, zbog toga što vas je napustila. Možete osjećati potrebu da krivite nekoga zbog nepravde koja vam se desila.

Strah – težak gubitak može da pokrene monogo briga i strahova. Možete osjećati zabrinutost, bespomoćnost ili nesigurnost. Možete čak imati i panične napade. Smrt voljene osobe može da pokrene strahove o vašoj vlastitoj smrtnosti ili strah od suočavanja sa životom bez te osobe, ili strah od odgovornosti sa kojima se sada sami susrećete.

Fizički simptomi – često mislimo o žaljenju kao o strogo emocionalnom procesu, ali žaljenje često uključuje fizičke probleme, uključujući umor, vrtoglavicu, pad imuniteta, gubitak težine ili obrnuto, bolovi i nesanica.

Podrška drugih će vam pomoći u izliječenju

Najvažniji faktor u izliječenju od gubitka je da imate podršku od drugih ljudi. Čak i ako vam nije ugodno da pričate o svojim osjećajima u normalnim uslovima, važno je da ih izrazite kada ste u žalosti. Dijeljenje gubitka čini da se teret žaljenja osjeća lakši za nositi. Odkuda god da dolazi podrška, prihvatite je i nemojte žaliti sami. Povezivanje sa drugim ljudima će vam pomoći u izliječenju.

Važnost brige o sebi

Kada ste u žalosti, važnije je nego ikad da se brinete o sebi. Stres od velikog gubitka može da vam brzo oduzme svu energiju i emocionalne rezerve. Briga o vašim fizičkim i emocionalnim potrebama će vam pomoći da prebrodite ovaj teški period.

Suočite se sa svojim osjećajima.  Možete pokušati da potisnete žaljenje, ali ne možete da ga izbjegavate zauvijek. Kako biste se izliječili, morate da prihvatite bol. Izbjegavanje osjećanja tuge i žalosti samo produžuju proces žaljenja. Neriješeno žaljenje može također, da vodi ka komplikacijama kao što su depresija, anksioznost, zloupotreba droga i drugi zdravstveni problemi.

Izrazite svoje osjećaje na opipljiv ili kreativan način. Pišite o svom gubitku u dnevnik. Ako ste izgubili voljenu osobu, napišite pismo u kojem govorite sve stvari koje niste stigli da izgovorite, napravite spomenar ili album fotografija u kojem sakupljate momente iz života te osobe ili se uključite u neku organizaciju, nešto što je bilo od važnosti toj osobi.

Brinite se o svom fizičkom zdravlju.  Um i tijelo su povezani. Kada se osjećate fizički dobro, također ćete se emocionalno bolje osjećati. Borite se protiv stresa i umora tako što ćete spavati dovoljno, jesti pravilno i vježbati. Nemojte koristiti alkohol ili droge kako biste otupili bol žaljenja, ili podigli raspoloženje na vještački način.

Nemojte dozvoliti nikome da vam govori kako treba da se osjećate, također nemojte ni vi sebi govoriti isto. Vaša žalost je vaša i niko drugi vam ne može reći kada je vrijeme da „da krenete dalje“ ili „pređete preko toga“. Dopustite sebi da osjećate šta god da osjećate, bez stida ili osude. Uredu je biti ljut, vikati u nebesa, plakati ili neplakati. Također je uredu smijati se, prisjetiti se radosnih momenata i da krenete dalje kada ste spremni.

Unaprijed se pripremite za „okidače“ žalosti. Godišnjice, praznici mogu da probude uspomene i osjećaje. Budite spremni na emocionalni udarac i znajte da je to sasvim normalno. Ako dijelite praznik ili neki događaj sa drugom rodbinom unaprijed razgovarajte sa njima o njihovim očekivanjima te se dogovorite o toku tog događaja.

Autori: Melinda Smith, M.A., and Jeanne Segal, Ph.D.

prevod Treća Dimenzija