NEVIDLJIVI ČUVAR DOMA: Zašto su ga pri selidbi pozivali da pođe s porodicom?

Piše: Albus Džanko

Spakovati stvari, zatvoriti vrata i otići — prema jednom starom vjerovanju, to nije bilo dovoljno za selidbu. Prije odlaska trebalo je pozvati i nevidljivog stanara: kućnog duha koji je čuvao ognjište i dijelio sudbinu ukućana.

Domovoj pripada istočnoslavenskim narodnim predanjima, naročito poznatim u Rusiji. Zamišljan je kao čuvar kuće, nevidljivi pomagač porodice i zaštitnik kućnog reda. Obraćali su mu se prisno i s poštovanjem, nazivajući ga djedom ili susjedom, kao nekoga ko odavno pripada domaćinstvu.

Stanovnik skrivenih kutaka

U predanjima je njegovo mjesto bilo uz peć, ispod praga, na tavanu ili u ostavi. To su zaklonjeni dijelovi kuće, udaljeni od pogleda, ali bliski svakodnevnom životu. Posebno je snažna njegova veza s ognjištem, prostorom topline i pripremanja hrane.

U takvoj slici doma ima nečeg prisnog. Kuća dobija svog tihog ukućanina, nekoga ko ostaje budan u narodnoj mašti i onda kada ostali zaspu. Svaki njen zaklonjeni kutak postaje dio priče koju porodica prenosi dalje.

Brižan, ali ponekad i mrzovoljan

Domovoj nije uvijek prikazivan kao blago i zadovoljno biće. Mogao je biti ćudljiv i mrzovoljan. U pojedinim pričama njegovu ljutnju izazivali su nered i česte porodične svađe. Tada su mu pripisivali skrivanje stvari i pravljenje sitnih nepodopština.

S druge strane, poštovanje se, prema vjerovanju, uzvraćalo brigom za porodicu i domaćinstvo. Ostavljali su mu malo hrane ili sitan dar, nastojeći održati dobre odnose s nevidljivim čuvarom.

Simbolički, taj odnos možemo čitati kao podsjećanje da se o kući brine svakodnevno. Popraviti ono što je oštećeno, sačuvati hranu i obratiti pažnju na ukućane znači održavati prostor u kojem je moguć zajednički život.

Zašto su ga pozivali pri selidbi?

Jedan od upečatljivijih običaja bio je pozivanje Domovoja da s porodicom pređe u novi dom. U jednoj zabilježenoj predaji smatrao se ponosnim duhom koji bez poziva neće poći. Ukućani su mu zato upućivali jednostavne riječi čiji je smisao bio: pođi s nama.

Tu se otvara zanimljivo pitanje: šta zapravo nosimo kada napuštamo kuću?

Namještaj i posuđe mogu se prebrojati. Mnogo je teže spakovati osjećaj pripadanja, poznate zvukove i uspomene vezane za pojedine prostorije. Poziv kućnom čuvaru možemo razumjeti i kao želju da se sačuva ta nevidljiva veza — da novi prostor primi nešto od topline prethodnog doma.

U toj simbolici selidba postaje prijelaz kojem treba posvetiti pažnju. Odlazi se s nadom da će porodica na novom mjestu ponovo izgraditi sigurnost i bliskost.

Porodični mir kao najveće kućno blago

Priča o Domovoju dopušta i jedno savremeno čitanje. Ako kućnom čuvaru smetaju neprestane svađe, onda pitanje mira počinje od ponašanja ukućana. Kako razgovaraju? Dijele li obaveze? Primjećuju li kada je nekome potrebna pomoć?

Mir u porodici traži prostor za iskren razgovor, neslaganje i pomirenje. Uredne sobe same po sebi ne mogu pružiti osjećaj sigurnosti ako se ljudi u njima osjećaju zanemareno.

Možda je upravo zato motiv nevidljivog čuvara toliko privlačan: daje lik našoj želji da dom bude mjesto u kojem neko brine. A tu brigu možemo pokazati sasvim vidljivim djelima — pažnjom, strpljenjem i spremnošću da podijelimo teret svakodnevice.

Staro predanje govori o čuvaru kojeg treba pozvati da pođe s porodicom. Nama ostavlja pitanje: šta želimo sačuvati iz starog doma, a šta u novom možemo učiniti boljim?

Pročitajte i druge tekstove o narodnim vjerovanjima i običajima.

Poziv na saradnju

Želite predstaviti svoje usluge, znanje ili brend publici Treće Dimenzije? Otvoreni smo za promotivne tekstove, predstavljanje na portalu i saradnju putem naših YouTube kanala.

Pogledajte mogućnosti oglašavanja na Trećoj dimenziji i javite nam se na dimenzijam@gmail.com.