Salivanje olova ili strahe (kuršun dokme) je metod kojem turski narod pribjegava kada se vjeruje da je određena tegoba uzrokovana urocima ili magijom. Smatra se da su bolesti koje su obuzele bolesnika pod posredstvom magije i uroka izazvane napadom džinna ili vila.
Situacije i stanja kod kojih se vrši salivanje
Kod pročišćavanja kuća od negativne energije prilikom tužnih događaja (smrt, rastanak, udes, bolest, dugotrajna depresija i sl.).
Kada osoba nema sreće jer je na nju neko bacio magiju (svaki posao koji započne ta osoba ide u neželjenom pravcu, pravljenje nenamjernih grešaka itd.).
Kada osoba doživi šok ili strah, kada se brine prekomjerno, kada osoba postane zaboravna, kada nema sreće u životu, kada hoda po noći (mjesečari), kada je osoba poremećena duševno ili fizički.
Da bi se eliminirala negativna energija nad privatnom svojinom koja je uzrokovana sihirima (kuća, automobil, život, novac, ljepota, uspjeh itd.).
Kod pročišćavanja objekata i stvari čiji je uticaj negativan.
Prilikom upotrebe starih stvari (npr. odjeća koju je već neko oblačio).
Kod halucinacija i opsesija.
Protiv onih koji se služe magijom, duhovima i negativnom energijom.
ODŽAKLIJE ILI STRAVARI
U turskom narodu se vjeruje da se gore navedene tegobe ne mogu izliječiti kod doktora, lijekovima ili općenito govoreći uz pomoć medicine. Naime, da bi se ove nedaće izliječile, smatra narod, potrebno je otići osobi koja liječi sa olovom — dakle, salivanje olova je jedino djelotvorno rješenje za ovakav vid problema. Salivanje olova ili salivanje strahe je metod koji se praktikuje, manje ili više, u svim mjestima.
Olovo salijeva odžaklija, ili kako se to kaže u Bosni stravar ili stravarka, koja je po običaju starija žena i koja „s dozvolom“ obavlja taj posao. Odžaklija znači da ta osoba pripada porodici koja se tradicionalno od davnina bavi tim poslom. „S dozvolom“ znači da je ta žena dobila neku vrstu punomoći (izun ili destur) da obavlja taj posao od osobe koja je salivala olovo prije nje. Ko nije odžaklija i ko nema destur, taj ne može obavljati ovaj posao, a pretpostavlja se da od takvog salivanja ne bi bilo nikakve koristi.
Uz metod salivanja olova vežu se i određeni alati: kutlača u kojoj se topi olovo, široka i malo dublja metalna posuda u koju se stavlja voda, deblji rubac za pokrivanje glave i lica i komadi olova težine oko 300 grama. Ove stvari odžaklija donosi sa sobom u sepetu, kesi ili torbi. Nakon što se posao obavi, odžaklija sakuplja stvari i odnosi ih sa sobom.
Olovo se salijeva tako što se u metalnu kutlaču stavi komadić olova. Kutlača se stavi iznad vatre. Nakon što se olovo istopi, glava i lice bolesnika se pokrivaju rubcem. U metalnu posudu se sipa voda. Odžaklija uzima kutlaču sa istopljenim olovom u desnu, a posudu sa vodom u lijevu ruku. Istopljeno olovo se izlije u posudu sa vodom iznad bolesnikove glave. Dok se olovo izlijeva, odžaklija uči bismilu i izgovara riječi: Ovo nije moja ruka nego je ovo ruka naše majke Ajša Fatime.
Nakon toga isti postupak se ponavlja. Drugi put salivanje se vrši iznad stomaka, a treći put iznad bolesnikovih nogu. Na kraju se olovo salijeva u desni kutak sobe u kojoj bolesnik spava ili iznad praga kućnih vrata.
Zatim se iz posude daje bolesniku nekoliko gutljaja vode. Običaj je da se istom vodom potrljaju bolesnikovo čelo, zglobovi, dlanovi i tabani. Neke odžaklije traže od bolesnika da tri puta iskoči kroz sobna vrata. Na kraju se u ostatak vode izmrvi jedan komad kruha. Taj kruh se daje psima na raskrsnici da ga pojedu. Voda se prosipa u jedan kutak kao poslastica džinima i vilama.
Nakon što se istopljeno olovo stvrdne u vodi, uzima ga odžaklija i pažljivo proučava. Ako komadi olova ne izgledaju čisto, donosi se zaključak da je urok ili magija veoma jaka. Ako su komadi stvrdnutog olova čisti, donosi se zaključak da je i srce bolesnika čisto i da će brzo ozdraviti.
Ženi koja salijeva olovo daje se za uloženi trud nešto novca. Taj dio novca se određuje prema imućnosti bolesnika. Za neke bolesnike dovoljno je jednom saliti olovo, dok za neke treba salivati više puta. U tom slučaju odžakliji se za svako salivanje daje određena količina novca.
Kada odžaklija nakon obavljenog posla pođe kući, izgovara: „Neka ti Allah da zdravlje“ ili „Allah te ne iskušavao više sa ovakvim stvarima.“
Bolesnikova porodica odgovara: „I tebi svako dobro“ ili „Neka je Allah zadovoljan s tobom“, te se odžaklija ispraća iz kuće.
Egzorcistička formula/basma protiv straha koju tomošnje stravarke izgovaraju je ova:
Korku mu der Nazar mu der Eger korku dansa Nazardansa ben sevap Allah derman veredžek Mehrem aha evel bez sora Allah derman.
AKO NE MOŽE DOKTOR MOŽE STRAHA
U narodu se salivanje strahe prakticira kao sredstvo za liječenje raznih bolesti i smetnji. Još od davnina, zajedno sa dovama, straha se koristi protiv negativnih djelovanja koje su prouzročili džinni i vile. Zbog toga što se lako spaja i razdvaja, pod njegovim uticajem negativna energija se razbija, a pozitivna energija ojačava.
Osobe koje se odluče da rade sa olovom moraju biti svjesne da nepravilnim rukovanjem mogu nanijeti štetu svom zdravlju i zdravlju bolesnika. Salivanje strahe je od velike koristi pa se preporučuje bar jednom mjesečno.
Ako se smatra da je osoba pod negativnim utjecajem koji se ne može vidjeti golim okom nego samo doživjeti, vjeruje se da se to ne dešava bez razloga, nego da svoj udio u tome imaju džinni, vile, uroci i sl. Da bi se život osoba koje pate od takvih smetnji vratio u normalno stanje, preporučuje se često salivanje olova. To se sugerira zbog toga što olovo ne samo da pročišćava osobu i okolinu oko nje, nego i svojom zaštitom blokira sve velike štetne uzročnike koji bi mogli nanijeti zlo bolesniku u budućnosti.
Osobe koje rijetko ili nikako ne salivaju strahu su u opasnosti jer dugotrajno djelovanje uroka može otežati pročišćavanje samih osoba, kao i vraćanje njihovog života u normalno stanje. Razlijevanje olova nas štiti od svakakvih zala o kojima ne znamo mnogo. Isto tako, salivanjem strahe možemo zaštititi i svoje kuće i poslove.
U stara vremena, ako bi se osoba razboljela, prvo bi se nad njom salivalo olovo. Ako ne ozdravi od toga, onda bi se bolesnik vodio doktoru. U današnje vrijeme situacija je drugačija: prvo se bolesnik vodi doktoru. Ako ni doktor ni lijekovi ne mogu biti od pomoći, onda se pribjegava metodama kao što su salivanje olova i sl. Salivanjem strahe prvo se ustanovi da li je problem duševne ili fizičke prirode, a zatim se traži rješenje za taj problem. Na ovaj način problem se eliminira, a život bolesnika se vraća u normalno stanje.