Indoeuropski narodi, posebno slavenske i vedske kulture, pridavali su veliki značaj križevima raznih vrsta, a posebno svastici. Svastika, koja je u svojem slavenskom obliku poznatija pod nazivom Kolovrat, predstavljala je sveti simbol velikog značaja u ranoj slavenskoj kulturi.
Najraniji primjer svastike koji je ikad pronađen, otkriven je u Mezinu, današnja Ukrajina, urezbaren na figuricu od bjelokosti, star 12.000 godina. Najranije civilizacije za koje se zna da su koristile simbol svastike su neolitske kulture jugozapadne Europe, na današnjim područjima Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, poznate pod nazivom Vinčanska kultura, čija je starost oko 8.000 godina.
Svastika i kolovrat simboliziraju beskrajne vrijednosti kulture, mitološli aspekt kola koje se vrti (porijeklo rječi Kolovrat) simbolizira beskonačnost i ponavljanje ciklusa u borbi između dobra i zla.
Kolovrat osim toga simbolizira sunce kao izvor života i topline. Prikazi kolovrata i drugih oblika svastike osjetno variraju kroz povijest i prema lokalitetima. Danas su poznate 144 varijacije ovog simbola koje su se koristile neđu narodima i kulturama.
Oni su evoluirali kroz povijest, te ih možemo naći posvuda, od zapadne Europe pa do Kine i Indije. Svaki indoeuropski narod razvio je svoju vrstu svastike. Za razliku od kršćanskog križa koji ima fiksni dizajn, svastika i kolovrat su stalno evoluirali, te danas na raznim arheološkim nalazištima možemo naći varijacije ovog simbola.
U slavenskoj mitologiji kolovrat se još nazivao „malim suncem“, te je kod ranih Slavena simbolizirao boga sunca.
Drveni slavenski spomenici, koje još zovemo „idoli“, su obično bili personifikacije slavenskih bogova, te se na većini njih nalazio i ugraviran kolovrat. Također, tijekom pokopa preminulih, na njihov nadgrobni spomenik bi se ugravirao simbol kolovrata kao znak vječnosti i stalnog ciklusa izmjene života i smrti.
izvor tribun.hr
