MAGIJA METLE: Zašto se kuća ne mete poslije zalaska sunca i kako se iz doma izbacuje negativna energija

ZAŠTO SE KUĆA NE METE POSLIJE ZALASKA SUNCA?

Jedno od najraširenijih vjerovanja govori da kuću ne treba mesti nakon zalaska sunca.

Smatralo se da se noćnim metenjem iz doma izbacuju sreća, novac, mir i blagostanje.

Dan je predstavljao vrijeme rada, reda i vidljivosti.

Noć je pripadala odmoru, snovima, tišini i onome što se ne može jasno vidjeti.

Kada bi čovjek metlom pomjerao prašinu u mraku, mogao je zajedno sa nečistoćom nehotice izbaciti i nešto vrijedno.

Ovo vjerovanje ima i praktično objašnjenje.

Prije električne rasvjete podovi i mali predmeti nisu se mogli dobro vidjeti nakon zalaska sunca.

Tokom noćnog metenja lako su se mogli baciti novčić, igla, komad nakita, dugme ili neki drugi važan predmet.

Zabrana noćnog metenja štitila je ukućane od gubitka i nepotrebnog rada u vrijeme kada je vidljivost bila loša.

Ipak, u narodnoj simbolici objašnjenje je postalo snažnije:

Ko noću mete, tjera sreću iz kuće.

Ako nešto morate očistiti nakon zalaska sunca, učinite to zbog higijene i sigurnosti.

Nema potrebe da ostavljate razbijeno staklo, prosutu hranu ili nešto što može izazvati pad i povredu.

Narodno vjerovanje nikada ne treba biti važnije od stvarne sigurnosti.

Ako ipak želite ispoštovati simboliku, skupljenu nečistoću možete zadržati u zatvorenoj posudi i iznijeti sljedećeg jutra.

Time se praktična potreba spaja sa starim običajem.

ZAŠTO SE SMEĆE METE PREMA VRATIMA?

U ritualnom čišćenju pravac metenja imao je posebno značenje.

Kada se iz doma izbacuju stara težina, svađe i negativna atmosfera, metenje se obavlja od najudaljenijeg dijela kuće prema ulaznim vratima.

Pokret počinje u uglovima i završava na pragu.

Na taj način sve što ne pripada prostoru simbolično se vodi prema izlazu.

Nije se preporučivalo nasumično raznositi prašinu iz jedne prostorije u drugu.

Svaki pokret imao je smjer.

Kuća se čistila kao jedna cjelina.

Počinjalo se od prostorija u kojima se najmanje boravi, a završavalo se kod glavnog ulaza.

Smeće se zatim skupljalo i odnosilo u odgovarajuću kantu.

Nije se ostavljalo na pragu niti bacalo u prirodu.

Kada se želi simbolično privući blagostanje, u pojedinim praksama radilo se suprotno.

Čistom, posebnom metlicom pravili su se lagani pokreti od ulaznih vrata prema unutrašnjosti doma.

Takva metlica nije služila za stvarno čišćenje.

Njome se nije pomjerala prašina.

Pokret je predstavljao pozivanje mira, zdravlja i dobrih prilika da uđu i ostanu u kući.

Važno je ne pomiješati dvije namjere.

Kada nešto izbacujemo, pokret ide prema vratima.

Kada nešto pozivamo, pokret ide od vrata prema unutrašnjosti.

MOŽE LI SE SREĆA POMESTI IZ KUĆE?

Vjerovanje da se sreća može pomesti iz doma povezano je sa idejom da kuća nije samo građevina.

Ona je prostor u kojem se godinama nakupljaju događaji, odnosi, uspomene i navike.

Svaki dom ima vlastiti ritam.

Kada se metla koristi bez pažnje, posebno tokom važnih trenutaka, vjerovalo se da može poremetiti taj ritam.

Zbog toga se u pojedinim krajevima nije melo dok važan gost još sjedi u kući.

Metenje oko njegovih nogu moglo se protumačiti kao poruka da treba otići.

Nije se melo odmah nakon što član porodice krene na dugo putovanje.

Ukućani su čekali da sigurno stigne jer se vjerovalo da bi metenjem njegovih tragova mogli otežati put ili prekinuti vezu sa domom.

Nije se melo tokom velikih porodičnih praznika.

Kuća se čistila unaprijed, kako bi se vrijeme praznika posvetilo miru, zajedništvu i gostima.

Posebno se pazilo da se metlom ne pređe preko novca, hljeba, praga ili nečijih stopala.

Sve što predstavlja život, hranu, sigurnost i pripadnost trebalo je poštovati.

Naravno, sreća nije fizička stvar koja se može slučajno ukloniti zajedno sa prašinom.

Ali običaj nas podsjeća da čak i svakodnevni postupci mogu nositi poruku.

Kada nervozno čistimo dok je neko još prisutan, možda zaista pokazujemo da želimo prekinuti susret.

Kada odmah uklonimo tragove osobe koja je otišla, možda pokušavamo prebrzo potisnuti vlastite emocije.

Metla u tim pričama postaje produžetak naše namjere.

ZAŠTO SE NE SMIJE MESTI PREKO NEČIJIH NOGU?

Jedno od poznatih narodnih upozorenja kaže da ne treba mesti preko stopala druge osobe.

U nekim krajevima vjerovalo se da se osoba kojoj se pređe metlom preko nogu neće udati ili oženiti.

Druga tumačenja govorila su da joj se tako oduzimaju sreća, napredak ili sposobnost da pronađe pravi put.

Stopala simbolizuju kretanje.

Njima stojimo, odlazimo, vraćamo se i biramo smjer.

Kada metla pređe preko nečijih stopala, simbolično se „briše“ njegov put.

Praktična poruka ovog običaja mnogo je jednostavnija.

Nije pristojno niti ugodno gurati metlu pod nečije noge.

Čovjek može izgubiti ravnotežu, nagaziti na dršku ili se povrijediti.

Ako nekoga slučajno dodirnete metlom, nema razloga za strah.

U pojedinim narodnim običajima osoba bi tri puta lagano nagazila na vlakna metle i time simbolično poništila loš znak.

Ali dovoljno je izviniti se i nastaviti dalje.

Nijedan slučajan pokret ne određuje nečiju ljubavnu ili životnu sudbinu.

ZAŠTO SE METLA DRŽI IZA ULAZNIH VRATA?

Metla postavljena iza vrata u narodnoj simbolici ima zaštitnu ulogu.

Vrata su granica doma, a metla je predmet koji uklanja nečistoću.

Kada se spoje ova dva simbola, dobija se čuvar praga.

Vjerovalo se da metla iza vrata može zaustaviti zlonamjernog gosta, zavist, ogovaranje i lošu namjeru.

Ponekad se postavljala vlaknima prema gore kako bi „zbunila“ osobu koja dolazi sa nečistim namjerama.

U drugim običajima vlakna su bila okrenuta prema podu, spremna da pometu sve što ne treba preći prag.

Nije postojao jedan jedini položaj koji se svuda smatrao ispravnim.

Najvažnija je bila namjera zaštite.

Sa praktične strane, metlu treba držati tako da ne smeta otvaranju vrata, ne može pasti na nekoga i ne blokira izlaz.

Ako imate malu ukrasnu metlu, možete je objesiti sa unutrašnje strane ulaza.

Ne treba biti usmjerena prema određenom komšiji ili gostu.

Zaštita doma ne treba se pretvoriti u sumnju prema svima koji dolaze.

STARA METLA U NOVOJ KUĆI

Poznato vjerovanje kaže da staru metlu ne treba nositi u novi dom.

Smatralo se da ona sa sobom prenosi prašinu, brige, svađe i probleme iz prethodnog prostora.

Nova kuća treba dobiti novu metlu kako bi njen život počeo bez tereta starog doma.

Ovo vjerovanje ima i praktičan smisao.

Stara metla može prenijeti prašinu, insekte, alergene i nečistoće.

Preseljenje je dobra prilika da se dotrajali predmeti zamijene i da novi prostor počne uredno.

Ako je metla očuvana i ne želite je baciti, temeljno je očistite prije preseljenja.

Možete je koristiti za balkon, podrum, garažu ili vanjski prostor, a za unutrašnjost novog doma kupiti novu.

Prvo metenje u novoj kući obavite od unutrašnjosti prema ulaznim vratima.

Time uklanjate prašinu koja je ostala nakon radova, prethodnih stanara ili unošenja namještaja.

Nakon toga otvorite prozore i pustite svjež vazduh.

Tek kada je prostor očišćen, unesite predmete koji za vas predstavljaju novi početak.