MAGIJA OGLEDALA: Zašto se ogledalo smatra prolazom i kako odbija negativnu energiju

OGLEDALO NIJE STVARALO SLIKU – ONO JE OTVARALO GRANICU

Prva ogledala nisu izgledala poput današnjih.

Ljudi su vlastiti odraz posmatrali u mirnoj vodi, poliranim komadima kamena i sjajnim metalnim površinama.

Tek mnogo kasnije pojavila su se staklena ogledala kakva danas poznajemo.

Kada bi čovjek pogledao u mirnu vodu i ugledao lice koje se pomjera zajedno s njim, bilo je lako povjerovati da u toj površini postoji još jedan svijet.

Odraz je ličio na čovjeka, ali nije bio čovjek.

Ponavljao je svaki njegov pokret, a ipak se nalazio tamo gdje ruka nije mogla doprijeti.

Iz tog osjećaja nastala je ideja ogledala kao praga.

U brojnim predanjima ono nije predstavljalo običan predmet, već granicu između ovog svijeta i prostora sjenki, sjećanja, duhova i skrivenog znanja.

Ogledalo je pokazivalo dvostruku stvarnost: lice kakvo drugi vide i lice koje poznajemo samo mi.

Zbog toga se povezivalo sa tajnama, istinom i razotkrivanjem.

Pred njim čovjek teško može pobjeći od sebe.

Može skrenuti pogled, ali odraz ostaje.

U magijskoj simbolici ogledalo nema vlastitu energiju.

Njegova snaga nalazi se u tome što prima sliku, zadržava pažnju i vraća ono što mu je poslano.

Zbog toga se koristilo i za prizivanje i za zaštitu.

Isti predmet mogao je biti vrata ili štit.

Sve je zavisilo od namjere, načina upotrebe i vjerovanja osobe koja stoji pred njim.