MELECI DIJELE LJUDIMA NAFAKU

autor teksta: Raif Esmerović

Kod bošnjačkog naroda se vjeruje kako su mala djeca, dok ne progovore, najsličnija melecima. No, kada progovore, i u stanju su pored onih lijepih da izgovore i ružne riječi, izgube to dražesno svojstvo.

Prije nego se osvrnemo na folklorna vjerovanja treba kazati kako su meleci stvarna stvorenja s kojima posebno vješti pojedinci tojest magičari mogu doći u izravni kontakt i stvoriti mistični odnos.

U arapskim udžbenicima magije opisani su načini kako stupiti u kontakt sa melecima. Postupak nije niti malo jednostavan i odvija se 40 noći a znak da je melek ispred magičara je onda kada mu se počne nekontrolisano zijevati. Postoje i drugi znaci kojima se odaju. Na primjer, boje koje ova nadljudska stvorenja preferiraju su bijela i zelena, a mačka životinjski oblik koji najradije preuzmu. Na taj način se materijaliziraju pred ljudskim očima, razgovaraju sa magičarem i ispune mu želju. No još uvijek melek mu nije na raspolaganju, sve dok ne ispuni uslove koje ovaj bude tražio. Neki od njih imaju stroge zahtjeve: magičar ne smije činiti nikakav grijeh, naročito ne smije lagati, jesti bijeli i crveni luk, ribu, te mora postiti svaki četvrtak a uoči petka ponoviti određenu suru deset hiljada puta, i tako dalje.

Folklorna vjerovanja i predodžbe su oduvijek bile i ostale puno maštovitije i kreativnije od onih pogleda koje zastupa oficijelna religija. Stoga kada se govori o melecima treba pogledati šta o tim taličnim bićima misli obični narod i kakve sve predaje kolaju Bliskim istokom o njima.

Arapi tvrde da svi meleci dijele nafaku ljudima a da je njihov predvodnik grandiozni melek Nafakil. Isto tako, unatoč velikoj sličnosti u interpretaciji svrhe ovih božanskih kreacija postoje i neka razilaženja. Naime, dok su u kršćanskoj mitologiji meleci predstavljeni kao gola djeca (Amor i Kupid), u islamskoj oni imaju mnogo ozbiljniji izgled, gdje izgledaju kao odrasle osobe sa odjećom koja im potpuno prekrivač tijelo, ali bez brade, kako im se ne bi mogao pridodati spol.

Na Bliskom istoku vjeruju se da se meleci spuštaju na Zemlju svakog jutra u zoru, kako bi udijelili svakodnevne milosti i blagoslove, kao i nafaku. Stoga one osobe koje spavaju do sunčeva izlaska gube najbolji dio onoga što im pripada; meleci tada raspodjeljuju višak svoje milosti među ljudima koji su rano ustali. Da bi to potvrdili Arapi vole citirati usporedbu između ovaca i pasa. Naime, ovce koje se rano vraćaju u tor i bude se u zoru, brojnije su od uličnih pasa koji se kasno bude. Iako su ovce manje plodne od pasa, a većina ih bude i zaklana, ipak se množe mnogo brže, što se pripisuje njihovom ranom buđenju, te što više sudjeluju u blagoslovima meleka nego psi.

Arapkinje ne vole petkom nositi svoju malu djecu na rukama dok se imami uspinju na munare da oglase molitvu, nego ih spuštaju na zemlju da dođu  meleci i blagoslove ih.

U Siriji se pripovijeda da je slobodnim muškarcima sretno kupovati svoje dnevne potrepštine, zbog tradicionalnog vjerovanja da kada to čine, okruženi su melecima. Naime, meleci predvode povorku, posebno tokom kupovine.

Muslimani vjeruju da meleci nikada neće ući u kuću u kojoj su psi, zvona i slike. Međutim, na pse se gleda kao na orkestar zavijajućih derviša i zbog toga se s njima treba lijepo postupati.

Ko želi da mu pisma stignu na poslanu adresu, mora ispod nje napisati brojeve 8642 jer ti brojevi tvore riječ badūḥ prema numerološkoj vrijednosti koju imaju po ebdžedu. Baduh je ime meleka koji će nadzirati napisana slova adrese dok neki ljudi vjeruju da je on melek- glasnik božjih poslanika.

Sirijski šiiti u prošlosti su imali običaj da uz mrtvaca stave malo soli i dva hljeba, jedan ustajao, a drugi svjež, kako bi s njima nahranio dva meleka koji obavljaju zagrobni ispit.

Zbog čega meleci vole oblik mačke možda vjerodostojno pojašnjavaju sljedeća pripovijedanja naroda koji žive na Bliskom istoku. Naime, prema drevnom vjerovanju, koje muslimani smatraju gotovo člankom vjere, s mačkama se mora lijepo postupati jer se vjeruje da bdiju nad ljudima. U prilog tome svakako ide i predaja o Poslaniku Muhamedu kojem je jedne prilike, dok je klanjao, mačka zaspala na rubu plašta, pa ga je on odrezao ne želeći je probuditi.