POTKOVICA IZNAD VRATA: Jedan položaj čuva sreću, a drugi je navodno „prosipa“

Pripremio: Albus Džanko | TrećaDimenzija.com

Potkovica je jedan od najpoznatijih simbola sreće na svijetu. Možemo je vidjeti iznad ulaznih vrata, na zidovima starih kuća, u štalama, radionicama, prodavnicama, ali i na privjescima, narukvicama i drugim amajlijama.

Ipak, iza ovog jednostavnog predmeta krije se mnogo više od želje da nekome „krene u životu“. U starim narodnim vjerovanjima potkovica je prvenstveno bila zaštita. Trebala je zaustaviti nesreću pred kućnim pragom, odbiti zavidan pogled i sačuvati porodicu, životinje i imovinu.

Najveća rasprava i danas se vodi oko njenog položaja. Jedni tvrde da krajevi moraju biti okrenuti prema gore kako sreća ne bi iscurila. Drugi je postavljaju prema dolje, vjerujući da tako blagoslov pada na svakoga ko prođe ispod nje.

Koji položaj je pravilan i zbog čega je baš komad starog željeza postao jedna od najmoćnijih narodnih amajlija?

Zašto je željezo smatrano zaštitom od zla?

Da bismo razumjeli simboliku potkovice, prvo moramo razumjeti odnos naših predaka prema željezu.

Prije nego što je postalo svakodnevni materijal, željezo je bilo rijetko, vrijedno i teško za obradu. Kovač je vatrom pretvarao hladni metal u oruđe, oružje i predmete koji su mogli promijeniti život cijele zajednice.

Čovjek koji je vladao vatrom i metalom izazivao je poštovanje, ali i određenu dozu straha. Zbog toga su kovačima u mnogim kulturama pripisivane posebne sposobnosti. Smatralo se da poznaju tajnu pretvaranja i da svojim zanatom mogu stvarati predmete koji odbijaju nevidljive sile.

U evropskom folkloru željezo se koristilo kao zaštita od vještica, zlih duhova, vila i drugih natprirodnih bića. Komadi željeza stavljali su se ispod kreveta, uz dječiju kolijevku, na prag kuće ili pored vrata štale.

Historijska folklorna studija Roberta Meansa Lawrencea navodi primjere iz različitih dijelova svijeta u kojima su se željezne šipke, alat i komadi potkovica postavljali na prag kao zaštita ljudi i životinja.

Potkovica je zato spojila nekoliko snažnih simbola: željezo, vatru, kovački rad i konja.

Konj je bio simbol snage, kretanja i napretka

Konj je stoljećima bio mnogo više od domaće životinje. Omogućavao je putovanje, obrađivanje zemlje, trgovinu i povezivanje udaljenih mjesta. Od njegove snage često su zavisili opstanak porodice i uspjeh domaćinstva.

Predmet koji je štitio konjsko kopito prirodno je postao simbol zaštite životnog puta. Ako potkovica čuva konja dok prelazi velike udaljenosti, vjerovalo se da može čuvati i čovjeka dok prolazi kroz životne promjene.

Pronaći izgubljenu potkovicu na putu smatralo se posebno sretnim znakom. Ona je već bila u dodiru sa zemljom, nosila trag kretanja i prošla kroz vatru kovačke radionice.

Zbog toga se u nekim predajama vjerovalo da je pronađena i korištena potkovica moćnija od nove, kupljene samo kao ukras.