Razlika između osjećaja i emocija

Emocija je naša reakcija na podražaj, često vrlo intenzivna i kratkotrajna, a za sobom povlači cijeli spektar fizioloških promjena koje se javljaju u mozgu i tijelu kao odgovor na podražaj. Svaku emociju prati određena gestikulacija i mimika. Podražaj može biti vanjski, nešto što je izvan naše kontrole, ali i unutarnji, uzrokovan mislima.

Jednom kada se emocija pojavi, mozak nastoji odrediti i imenovati fiziološke promjene proizašle uslijed pojavljivanja emocije, te na temelju naših želja, usvojenih navika, iskustava, stavova i uvjerenja, putem misaonih obrazaca stvara osjećaj.

Osjećaj je subjektivna interpretacija emocije, proizašla iz kognitivne obrade emotivnog stanja. S naglaskom na „subjektivna“.

Problem nastaje kada ljudi na negativan način interpretiraju emocije i dobiveni osjećaj smatraju isključivom istinom te na temelju nje određuju svoja daljnja razmišljanja i odabiru daljnje postupke. Ujedno, negativnim osjećajima kroz misaoni proces ponovo provociraju pojavljivanje emocije i zatvaraju začarani krug štetnih misaonih obrazaca i štetne interpretacije emocija, nesvjesni da su upravo njihovi osjećaji uzrok problemu i nesvjesni da to mogu promijeniti promjenom vlastitog razmišljanja – jer bez razmišljanja nema osjećaja!

Na pojavu ili intenzitet emocije ne možemo utjecati, ona će se jednostavno pojaviti. Međutim, na osjećaje imamo utjecaj i možemo ih promijeniti. A kako su osjećaji izravno povezani s oblikovanjem naših stavova, donošenjem odluka i poduzimanjem akcija – odnosno sa svim onim što čini naš život tužnim, teškim ili lagodnim i lijepim, ovo istraživanje nas može potaknuti da preuzmemo veću odgovornost ne samo za ono što osjećamo, već i za ono što proživljavamo iz dana u dan.

Ogovornost u ovom slučaju nije zastrašujuća, ne radi se o projektu kojem nismo dorasli, već o procesu koji se bez nas niti ne može realizirati. Ako se sve to odvija unutar nas, na nama je da odredimo i način na koji će se odvijati. Upravo nam odgovornost daje tu moć.