UŠTAP POMAŽE SREĆI I KUĆNOM BERIĆETU

autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ

U bugarskim narodnim vjerovanjima Mjesec je simbol promjene – on raste, opada, pa ponovo raste. Zato ga je narod povezivao s obnavljanjem i novom šansom. Stari ljudi su govorili: „Ko se pomoli Mjesecu dok je pun, dobit će put – ako zna kuda želi da ide.“

Obredni hljeb za sreću u noći punog Mjeseca

U nekim selima domaćice su u noći punog Mjeseca pripremale okruglu pitu. Tokom dizanja tijesta izgovarale su:
„Kako raste hljeb, tako neka raste i moja sreća.“

Nakon što bi se hljeb ispekao, prvi komad se ostavljao u dvorištu za „dobrog duha doma“. Vjerovalo se da će na taj način sreća „hraniti kuću“ i štititi je tokom cijelog mjeseca.

Potkova i mjesečina

Potkova je jedan od najstarijih simbola sreće kod nas. Tokom punog Mjeseca neki ljudi su iznosili potkovu, koja je inače bila okačena iznad vrata, kako bi je obasjala mjesečina. Nakon toga su je vraćali na mjesto uz riječi:
„Kako Mjesec svijetli nad noći, tako neka i sreća svijetli nad domom.“

Ritual punog Mjeseca za novi početak

Kada bi čovjek osjetio da ga je sreća napustila, stari ljudi su mu savjetovali da u vrijeme punog Mjeseca zapali svijeću i postavi je na prozor. Gledajući istovremeno u plamen i u Mjesec, trebalo je reći:
„Kako se Mjesec puni, tako neka se moj život ispuni dobrim.“

Vjerovalo se da, kada svijeća dogori, nova sreća već kreće svojim putem.

Rituali za obilje u noći punog Mjeseca

Pun Mjesec je oduvijek bio simbol punine, pa su ga ljudi često povezivali sa životom, hranom i obiljem. U prošlosti se često govorilo:
„Kako se puni Mjesec, tako neka se puni i hambar.“

Zato su u noćima kada je Mjesec najjače sijao mnogi žurili da obave male kućne rituale kako bi privukli blagostanje, plodnost i bogatstvo – za sebe i za svoj dom.

Mjesečev hljeb za plodnost

Uveče, za vrijeme punog Mjeseca, domaćice su mijesile okruglu pitu od brašna nove žetve, bez mjerenja količina – onoliko koliko „ruka uzme“. Tokom miješenja govorile su:
„Kako Mjesec raste i puni se, tako neka raste dobro i blagostanje u mom domu.“

Hljeb se nakratko iznosio vani da ga „vidi Mjesec“, a ujutro se lomio uz riječi:
„Neka se množi i nikada ne nestane.“

Jedan komad se ostavljao za životinje, a drugi za ptice, jer se vjerovalo da „onaj ko hrani živo biće, hrani svoju sreću“.

Novčići pod punim Mjesecom za bogatstvo

Za privlačenje bogatstva koristili su se srebrni ili bakreni novčići, koji su se u noći punog Mjeseca stavljali na prozorsku dasku. Dok ih je Mjesec obasjavao, izgovaralo se:
„Mjesecu jasni, daj mojim rukama težinu, a mojoj kesi puninu.“

Sljedećeg dana novčići su se sklanjali i nosili u kesi ili novčaniku kao hamajlija. Vjerovalo se da, dok ih čovjek čuva, „novac će kružiti, ali neće nestajati“.

Zrno blagostanja

U nekim krajevima žene su ostavljale zdjelicu s pšenicom, ječmom ili kukuruzom pod mjesečinom. Ujutro se tim zrnom hranila stoka ili se sijalo u bašti. To se činilo uz vjerovanje da svako zrno „nosi Mjesečev blagoslov“ i da će višestruko roditi.

Ritual s mjesečevim mlijekom

U Rodopima i Staroj planini vjerovalo se da čaša svježeg mlijeka, ostavljena vani za vrijeme punog Mjeseca, „upija bijelu snagu i blagost“. Sljedećeg dana od tog mlijeka se pravilo maslo ili sir – vjerovalo se da će donijeti zdravlje i plodnost porodici.

Prizivanje obilja u noći punog Mjeseca

Za vrijeme punog uštapa mnogi ljudi i danas izgovaraju zakletve, pružajući dlanove prema mjesečini i govoreći:
„Kako je Mjesec pun i darežljiv, tako neka i moj dom bude pun radosti, hljeba i ljubavi.“

Vjeruje se da su najjače riječi one zahvalnosti, izgovorene od čovjeka koji zna cijeniti ono što ima.

U narodnim vjerovanjima, kada se Mjesec i Sunce „dobro vide“, sve raste, sazrijeva i puni se. Zato se uštap ili puni Mjesec smatrao najpogodnijim vremenom da se „posije“ misao zahvalnosti i blagostanja – jer se vjerovalo da „ono što izgovoriš pod mjesečinom, nikne u tvom životu kao zrelo žito“.

Raif