YULE: dan kada se rodi BOG SUNCA

Yule, ili drugim imenom Suturnalia, slavi se u vrijeme kada je dan najkraći, a noć najduža. Međutim to nije uvijek 21. decembra, pošto ovisi o položaju Sunca, tako da varira od 19-og do 23. Iako je ovo hladno doba, ono je i sretno razdoblje jer se Kolo godine okreće prema sunčevoj toplini pa je stoga Yule, kao festival svjetlosti, također vrijeme i kada se primiče kraju naša gregorijanska godina.

U ovom svetom periodu Boginja u liku Velike Majke donosi na svijet Boga, Dijete Obećanja ili Dijete Sunca, koje se rađa svaki put na početku zimskog solsticija tojest kada Sunce počinje da dobija snagu a dani postepeno postaju sve duži. To je i pravi smisao obilježavanja Yule od drevnih paganskih vremena kada se slavio novorođeni solarni Bog, koji Zemlji donosi svjetlost i toplinu, te Boginja Majka odnosno Trostruka Boginja prikazana u svim svojim fazama. Zbog svega toga Yule je vrijeme slavljenja familije, doba mira i ljubavi te pozitivne energije. Kuća se ukrasi zelenilom, pokloni se daju članovima porodice, i kiti se drveće.

Sigurno u navedenom zapažate veliku sličnost s katoličkim slavljenjem Božića, što je zapravo nemoguće ne primjetiti. Naime, kada su Rimljani okupirali Veliku Britaniju, isprva su zabranjivani pojedini keltski obredi, no kako se narod nije htio pokoriti, Crkva je u strahu od pobune donijela naredbu da se paganska slavlja pretvore u katoličke praznike. Tako je proljetni festival plodnosti Eostre postao Uskrs, zimski solsticij Yule postao je Božić, Samhain je postao Dan Svih Svetih i tako dalje. Time je paganizam nastavio i dalje egzistirati među svim evropskim narodima pod plaštom kršćanstva. Promjenili su se samo nazivi ali ne i obredi. Pošto je koncept ostao isti može se bez imalo ustručavanja konstatirati kako slavljenjem Božića i Nove godine mi zapravo u današnje vrijeme i dalje proslavljamo Yulu. Ljudi se raduju i vesele, poklanjaju darove, baš kako su to u isto vrijeme nekada činili naši drevni paganski predaci.

Ostatak teksta Poslušajte OVDJE