autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ
Snaga ljubavi je ogromna, a puni Mjesec je vrijeme kada se ova sila može usmjeriti u pravom pravcu. Stari Bugari su vjerovali da se u toj noći srca „otvaraju“ i da riječi izgovorene s ljubavlju lakše stižu do sudbine. Zato su mnogi pribjegavali ljubavnim basmama, zakletvama i malim tajnim ritualima pod magičnim sjajem mjesečine.
„Da se vidimo u Mjesecu“
Jedna od najrasprostranjenijih praksi bila je takozvano mjesečevo zazivanje uzajamnosti. Djevojka bi izašla van s ogledalom ili posudom punom čiste vode i gledala u odraz Mjeseca. Za to vrijeme bi tri puta šapnula ime voljenog i rekla:
„Mjesecu jasni, dragi druže, pokaži mi njegovo lice u snu, dovedi ga k meni s ljubavlju i mirom.“
Nakon toga ostavljala bi vodu ili ogledalo na prozorskoj dasci do jutra. Vjerovalo se da, ako joj se voljeni pojavi u snu, njihova ljubav će se ostvariti.
Ritual s jabukom i koncem
U nekim krajevima, naročito u sjevernoj Bugarskoj, djevojke su vezivale crveni konac oko jabuke, a svako vezivanje pratilo je izgovaranje riječi:
„Kako se ovaj čvor steže, tako neka se njegovo srce stegne uz moje.“
Jabuka se ostavljala na mjesečini do jutra, a zatim skrivala pod jastuk. Smatralo se da će tako „ljubav sazreti“ poput ploda.
Mjesečev ples djevojaka
U starim selima, naročito u području Strandže i Rodopa, djevojke su za vrijeme punog Mjeseca izlazile na brdo i plesale u krugu. Pjevale su pjesme o ljubavi i vjernosti, vjerujući da će ih Mjesec čuti i poslati im dobrog mladoženju.
Med za slatku ljubav
Još jedan magijski ritual za vrijeme punog Mjeseca bio je „slatki Mjesec“. Djevojke su mazale usne medom i gledale u puni Mjesec, šapćući:
„Kako je ovaj med sladak, tako neka mi bude slatka i ljubav.“ Zatim bi ostavljale malo meda na pragu kuće, „da slatka ljubav ne pobjegne van“.
Čarka za pomirenje zaljubljenih
Kada su odnosi između dvoje zaljubljenih bili poljuljani, žene su tražile pomoć od vračare ili mudre starice iz sela koja je znala riječi pomirenja.
Za vrijeme punog Mjeseca starica bi okadila bosiljkom dvije svijeće – jednu za njega i jednu za nju. Zatim bi ih stavila da gore jedna pored druge i šaptala tajnu molitvu za razumijevanje. Nakon toga bi ugasila svijeće u istoj vodi, koju je čuvala naredna tri dana.
U svim ovim ritualima vidi se vjerovanje da Mjesec ne samo da sja, već i „čuje“. Čuje čežnju koja dolazi iz čistog srca. Stare žene su govorile:
„Ako moliš za ljubav pod punim Mjesecom, pazi da ti je duša puna kao on. Jer Mjesec ne daruje praznima.“
Ritual za prekid ljubavne veze
Kada su dvije osobe bile povezane, ali se njihova ljubav s vremenom pretvorila u patnju, žene su izvodile ritual za „opuštanje duša“. U noći punog Mjeseca uzimale su se dvije svijeće – jedna bijela i jedna crna. Palile su se istovremeno, a između njih se stavljala tanjir s malo vode. Dok su svijeće gorjele, govorilo se:
„Neka se očisti sve što je bilo među nama – dobro neka ostane, zlo neka ode.“
Nakon što bi se plamen ugasio, vosak sa svijeća se puštao u vodu i zakopavao vani – kao simbol da je veza završena. Ovaj ritual se nije izvodio iz zle namjere, već radi oslobođenja, pa se često obavljao s osjećajem zahvalnosti, a ne mržnje.
