Nijema bajanja su među najtajanstvenijim pojavama u bugarskoj narodnoj magiji. Nastala su kao dio duboko kodiranog vjerovanja u snagu riječi – ali i u tišinu. Naime, u bugarskoj tradiciji riječi ne samo da „govore“, nego utiču, stvaraju i mijenjaju. Kada se čuvaju u tišini, smatra se da njihova snaga ostaje „nerasuta“ – usmjerena isključivo ka cilju.
Nijema bajanja najvjerovatnije potiču iz drevnih vjerovanja i paganskih rituala, u kojima su se magijski činovi izvodili sa svetim strahopoštovanjem. Vremenom su se neki od tih rituala počeli prenositi samo izabranima – ne glasom, nego u tišini, kroz obred i gest. Smatralo se da, čim čovjek čuje riječi, one gube svoju snagu ili čak mogu biti okrenute protiv njega. Smisao tišine je i u zaštiti – od zavisti, od nečiste sile, od oskrnavljenja. Vjeruje se da Bog, sveci i prirodne sile čuju i neizgovoreno, ako je ono rečeno iz srca i s vjerom.
Iako se ne izgovaraju naglas pred drugima, nijema bajanja se prenose u strogo ograničenom krugu – često samo između bake i unuke, majke i kćerke ili od bajateljke (bajačice, bajarke) odabranoj učenici. Evo kako se prenošenje može odvijati:
Na uho, ali uz uslov da se nikada više ne izgovara pred drugima. Obično – u ponoć, na određeni datum (na primjer Bogojavljenje, Spasovdan).
Tajno zapisano i predano uz upute. Nakon učenja – zapisano se spaljuje ili zakopava.
Kroz praksu i posmatranje – učenica prisustvuje bajanju, ne čuje riječi, ali uči geste, pokrete, vrijeme i simboliku. Kasnije, tokom inicijacijskog obreda, riječi joj se „daju“. Važno je da su vjera i dopuštenje osnovni dio magijske snage. Ne može svako „uzeti“ nijemo bajanje – ono se prenosi samo ako si „dostojan“ ili „spreman“.
BOLEST KAO ZLO KOJE SE HRANI LJUDSKOM ENERGIJOM
Bajanje za zdravlje moguće izvesti onda kada je neki čovjek bolestan. Čini se za protjerivanja bolesti koja muči čovjeka. U osnovi ovih praksi stoji shvatanje da je bolest zlo, djelo zlih bića koja su je donijela čovjeku kako bi mu naudila ili mu se osvetila. Postoji i dramatičnije shvatanje – da je sama bolest zlo biće koje se hrani ljudskom energijom i životnom snagom i shodno tome ih oduzima. Uslijed čega se čovjek razbolijeva pošto mu se iscrpljuje životna sila.
Bolest se ne tjera direktno, ne govori joj se grubim riječima. U narodnoj praksi bolesti se umilostivljuju tako što joj se daruju pokloni. Vjeruje se da će, ako se bolesti da nešto lijepo, ona napustiti čovjeka. Postoji tradicija da se navečer postavi trpeza za bolest, da joj se ostave lijepe nove haljine kako bi se presvukla, da se počasti jelom i pićem i da ode zadovoljna, bez traženja ljudske duše. Ovo nije neki nijemi ritual već se prilikom njega bolesti obraća to jest baje:
Kreni bijelim širokim putevima, idi uvijek ravnim, uvijek glatkim.
Idi samo naprijed, tamo te čeka lijepa velika kuća, kuća poput palače.
U kući ima velika svijetla soba s mekim minderima.
U sredini je postavljena bogata i prebogata trpeza, tamo te čekaju.
Idi da ispoštuješ trpezu, da se najedeš ukusnih jela, da popiješ čudesnog vina i slatkih plodova.
A potom se odmori na mekim krevetima, utoneš u paperjaste pokrivače, da se odmoriš od dugog puta i umora.
Idi i pronađi svoju sreću i budi blagoslovljena!
PAGANSKO I MOĆNO
Bugarski narod je oduvijek rado nosio razne vrste amuleta i talismana uza se kako bi se zaštitio od mračnih sila, nesreće i bolesti. Ponekad su ti profilaktički predmeti bili paganskog porijekla, nekada ciganskog a vrlo često i turskog molitvenog sadržaja. Nikada se nije pravila razlika među hamajlijama jer jedino što su ljudi od njih očekivali jeste – da budu djelotvorne.
Amulet za zaštitu od “loše bolesti”
Uzima se zmijska košulja i ušiva se u odjeću (s unutarnje strane njedara) – nikada se odatle ne vadi, kako se čovjek ne bi razbolio od “loše bolesti”.
Hamajlija protiv uroka
Tri sjemenke krastavca, tri plava dugmeta ili konjske perle, tri češnja bijelog luka i jedan kesten nanižu se na crveni konac. To se prišije na djetetovu kapu ili negdje na pokrivače njegovog kreveta kako ga niko ne bi mogao ureći.
Protiv zla i metaka
Uzima se pupčana vrpca “kopileta” (nezakonitog djeteta) i ušiva se u odjeću, “do srca”, kako bi se čovjek zaštitio od svih vrsta bolesti, a vojnici – od metaka.
Za zaštitu vojnika – Koristi se zmijska košulja i ušiva u drugu kožu kao amulet. Amulet se potom zašivala u odjeću vojnika kada ga se šalje u kasarnu. Ovaj amulet ga štiti, “kao što zmija štiti kuću”, jer svaka kuća ima zmiju, “gospodara”, koji je štiti, a ako je neko iz familije ubije, događa se velika nesreća. Zmijski “gospodar” živi negdje ispod praga i ponekad se tamo ostavlja mlijeko za nju.
Za zaštitu vojnika “mrtvačkom košuljom”
Uzima se s ruba mrtvačke košulje – s prednje strane prsa, i “kada neko ide u rat, prišije se na košulju sprijeda i štiti ga od metaka”.
