ASTROMITOLOGIJA – VELIKI I MALI PAS
Sazviježđa Velikog psa (Canis Major) i Malog psa (Canis Minor) su jedna od prvih sazviježđa poznatih ljudima. Veliki pas se pominje još u tekstovima drevnih Vavilonaca čak 1100 godina prije naše ere, a važno mjesto ima i u mitovima drevnih Grka, Rimljana, Egipćana, Arapa, Kineza, Indijaca, Maora i australijskih Aboridžina.
Sazviježđa Veliki i Mali pas predstavljaju lovačke pse pratioce mitskog lovca Oriona.
Njihove glavne zvijezde, Sirijus (alfa Velikog psa), zajedno sa Procionom (alfa Malog psa) i Betelgezom (alfa Oriona) predstavljaju temena asterizma „Zimski trougao“. Udaljenost Sirijusa od nas je oko 8,3 svjetlosne godine, što ga čini jednom od nama najbližih zvijezda, a Prociona 11,4 svjetlosne godine.
Veliki pas i Mali pas po drugoj legendi su psi Ikarija koji su uginuli od tuge pošto je njihov vlasnik ubijen. Legenda kaže da je Ikarije iz Atine jednom prilikom srdačno ugostio boga Dionisa, te ga je ovaj podučio vještini spravljanja vina. Ikarije je počastio vinom svoje susjede i pastire, ali kad je vino počelo djelovati oni pomisliše kako je Ikarije htio da ih otruje, te ga ubiju. Njegova kći, Erigona, i njena kuja, Mera, pronašle su njegovo beživotno tijelo.
Erigona se od žalosti objesila nad očevim grobom, a psi umrli od tuge za vlasnikom. Dionis se razgnevio i kaznio je Atinu bolešću, uzrokujući ludilo kod svih neudatih žena, koje su se sve počele da se bjese upravo kao Erigona. Bolest nije prestala sve dok Atinjani nisu uveli vjerske obrade u čast Ikarija i Erigone. Bog Dionis, koji je bio naklonjen Ikariju, likove ove priče postavio je na nebo. Ikarije je smješten među zvijezde kao sazviježđe Volar, Erigona kao Djevica a psi kao Veliki i Mali pas.
Najzanimljivija mitološka verzija vezuje se za grčki mit o Lelapu, nezaustavljivom Zevsovom psu koji zauvijek juri neuhvatljivu Dionisovu lisicu. Lelap je bio zlatni pas kojeg je Zevs bio poslao Evropi da je čuva na Kritu. Moguće je da je ovaj pas bio isti onaj zlatni pas koga je Reja postavila da čuva tada još malog Zevsa, kojeg su napravili Daktili po Rejinoj želji. Pas Lelap je promjenio mnogo vlasnika i na kraju došao u ruke Prokride.
Prokrida je bila kćer atinskog kralja Erehteja i Praksiteje. Sa svojim mužem Kefalom živjela je sretno, dok ga jednog dana nije otela boginja zore Eoja. Kefal nije želio ljubav boginje, već da se vrati kući svojoj Prokridi. Boginja je na kraju popustila i vratila ga, ali mu je u srce unijela sumnju o vjernosti njegove žene. Zato se on njoj vratio sa likom preobraženim u drugog muškarca i počeo da joj se udvara. Tek kada joj je ponudio skupocjene poklone, Prokrida mu je poklonila ljubav. Kada je otkrio svoj identitet, postiđena žena je pobjegla u planine i postala pratilja boginje Artemide.
Ipak, Kefal nije mogao da zaboravi svoju voljenu, pa je krenuo da je traži. Kefal je, poslije dužeg traganja, pronašao Prokridu koja je bila u pratnji boginje Artemide, pa mu je ona kao svom velikom poštovaocu, vratila Prokridu. Zauzvrat, Artemida je dozvolila Prokridi da pokloni Kefalu darove koje je ona njoj poklonila – čarobno koplje koje nikada ne promaši svoj cilj i lovačkog psa Lelapa kome nijedno živo biće ne može pobjeći.
Zbog ove osobine Kefal ga je pozajmio Amfitrionu koji je morao da ulovi lisicu iz Teumese koja je takođe imala osobinu da nijedan lovac ne može da je stigne pa mu je taj pas zato bio potreban. Međutim, trka se otegla u nedogled i presudio je Zevs, koji je obje životinje pretvorio u stijene i prenio ih na nebo u sazviježđa Velikog psa (Lelap) i Malog psa (Teumesijska lisica), gdje su ostavljeni da nastave svoju trku zauvijek.
Ali tu nije kraj priči. Kefal je odlazio u šumu i uvijek dozivao Nefelu, boginju oblaka, da bi u njegovoj sjenci mogao da se odmori poslije lova. Prokrida je sumnjala da on ide u šumu da se sastaje sa drugom ženom i sakrila se blizu proplanka gdje se Kefal obično odmarao. Kada je začula kako doziva Nefelu, bila je sigurna da je Kefal došao na sastanak sa samom boginjom i zaplakala od žalosti. Kada je začuo šum iz grmlja u kome je bila Prokrida, Kefal je pomislio da je to šum skrivene divljači i hitnuo je čarobno koplje. Tada je začuo krik svoje žene i shvatio koga je pogodio, međutim rana je bila smrtonosna.
Sazviježđe Veliki pas (Canis Major) u svom centralnom dijelu, tj, na vrhu njuške ima zvijezdu Sirijus (grčki Žaritelj), ili “Pseću zvijezdu”, najsjajniju i najpoznatiju zvijezdu noćnog neba. Sazviježđe Mali pas sadrži oko 20 zvijezda vidljivih golim okom, a najsjajnija zvijezda je Procion ili Prokion. Ova zvijezda ime dobija od arapske riječi koja znači ”prije Psa” jer izlazi na nebu oko jedan sat prije Sirijusa, „Pseće zvijezde“.
Kada nam je mnogo vruće u julu i avgustu, kada se temperatura penje ka kritičnih 40 stepeni C, kako bi to najbolje opisali? Postoji jedan izraz u našem a i u drugim jezicima a to je – pasje vrućine ili pasja vremena. Izraz ipak nije nastao zato što je i najboljim ljudskim prijateljima, psima, jako teško u takvim vremenskim uslovima. Priča je nastala tako davno, da su se pravi počeci pomalo i zaboravili. Ali, ono što znamo sigurno je da ima veze sa mističnom zvijezdom Sirijus.
Sirijus je veoma važna zvijezda, priče i mitovi o njoj se nalaze u mnogim kulturama i predanjima širom svijeta. Najmističnija je vjerovatno ona, povezana sa predanjem plemena Dogoni sa zapada Afrike. Ali to je neka sasvim druga priča i nju ćemo ovog puta ostaviti po strani.
Mi idemo, naravno u stari Egipat.
U našim krajevima zvijezda Sirijus nije vidljiva tokom cijele godine, jer je prilično nisko na horizontu, ali je zato na jugu u Egiptu, uopšte u Africi veoma vidljiva i veoma bitna. Sirijus je često nazivan drugim Suncem a period, kada je vladao nebeskim horizontom, zajedno sa Suncem donosio je Egiptu poplave, Nil se izlivao. Nakon povlačenja tih rečnih nanosa, ostajala je plodna zemlja, veoma bitna za poljoprivredu tog doba.
U to doba se smatralo da je Sirijus taj, koji svojom vrelinom pojačava toplotu Sunca i dovodi do takvih vremenskih prilika. Po starom egipatskom kalendaru godina je počinjala sa pojavljivanjem Sirijusa na horizontu. U našim krajevima narod je ipak naučio da postoje neka druga pravila, koja možda više ne važe – a to je da avgust ne bi trebalo da bude tako vreo kao juli – od Svetog Ilije sunce sve milije.
Izgleda, ipak, da Sirijus, Pseća zvijezda dominira ljetnim nebom, mnogo češće nego što pamte narodna predanja iz ovih krajeva.
Image by DarkWorkX from Pixabay
Za Treću Dimenziju, autor teksta Igor Brusin
