autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ
Cigani jako vjeruju u magiju, i nerjetko se bave njome, pa su svjesni njene moći i opasnosti. No i oni, kao i svi drugi, mogu biti žrtvom nečijih čini pa zato imaju sebi svojstvene zaštitne ritaule. Protiv magije i tuđeg čaranja na neki određeni praznik trinaestogodišnja Ciganka gola izađe na cestu i kaže: „Serem i pišam onoga ko je spravio čarku i time neka mu se vrati nazad!“ Ako tako napravi onda je tokom cijele godine njena familija sigurna od bilo kakve magije.
Nije nikakva tajna kako Cigani najviše strahuju od uroka i kletve. Stoga su se vijekovima mnogi evropski Cigani spašavali su se od uroka tako da su odlazili do rijeke ili potoka sa malim loncem puneći ga vodom, ali uvijek grabeći je nizvodno, a onda bi u tu vodu stavljali sedam ugljenova, sedam šaka brašna i sedam česni bijelog luka. Lonac bi potom stavljali na vatru i čekali da voda prokuha. Kada bi se to desilo smjesu u loncu bi miješali sa štapom s tri grane i govorili ovu bajalicu:
Zle oči koje pogledaše na tebe neka idu tamo i za njima sedam vrana, neka ih kljunovima pojedu.
Zle oči koje te pogledaše neka idu od tebe, i mnogo im prašine udarilo u oči da od nje oslijepe!
Zle oči koje te pogledaše, neka idu od tebe, neka se zapale, u ovom ognju vrućem!
Postoji još jedan način liječenja od urečenosti. Ako se dijete razboljelo od zlog oka onda se ono skine na golo i položi na zemlju, licem prema tlu, glavom ka istoku. Ona vračara koja će izvesti ritual donosi sa potoka punu flašu vode u koju je sipala soli. Stojeći iznad djetetove glave počinje bajati a potom hodajući u krug, u smjeru kazaljke na satu, oko njega ne prestaje sa izgovaranjem svojih bajalica. Na kraju, pošto odbaje sve što je imala, ulije sebi malo one slane vode u usta i nadvivši se iznad djeteta pljunula bi po njemu od glave pa do nogu mrmljajući ovako:
Zle te oči vidjele, kao i ova voda tako neka nestanu!
Bolesti, idi!
Iz glave, iz grudi, iz želuca, iz ruku, iz nogu, idi tamo daleko kod svog brata zloga uroka!
Kako bi se zaštitili od urokljivih očiju Cigani koriste doista širok spektar raznovrsnih rekvizita među kojima su najpoznatiji sol. željezo, žir, mačja šapa, ježeva bodlja, komadić olova ili kositra, zubi medvjeda, vepra, lisice ili vuka, ogledalce, ekser iz potkovice, zečja šapa, bosiljak, čičak, bijeli luk, pelin, kopriva, odoljen, lješnjak i tako dalje.
Veliki dio ciganske ljubavne magije nabijen je mistikom i erotikom uz pravilo da se moćne seksualne čarolije izvode tri uzastopna petka u periodu dok Mjesec raste i oko uštapa.
Kada neka Ciganka želi zapaliti strast u srcu svog izabranika onda desnom rukom baca sol u vatru koja gori negdje vani i govori:
“Ovo ne gori sol u vatri već srce mog voljenoga, ne mogao smiriti svoju dušu dok ne dođe kod mene.”
Prilikom trećeg ponavljanja ove kratke ljubavne basme ona donekle izmijeni ono što je govorila pa sada kaže ovako:
“Ovo ne gori sol u vatri, već srce moga voljenoga, neće si naći ni mira ni spokoja, dok ne dođe do mene.”
U toku nekoliko nedjelja po završetku opisanog bajanja željeni muškarac će biti njen.
Ako djevojka želi da ugleda svog još budućeg muža, ona u noći svetog Jurja ide na raskršće, češlja svoju kosu unazad, zatim se ubode novom iglom u mali prst lijeve ruke i pusti tri kapi krvi na zemlju, izgovarajući: „Svoju krv dajem svom voljenom; onome koga vidim, njemu ću pripadati!“ Tada iz kapljica krvi izlazi lik budućeg muža i polako se ponovo pretvara u zrak.
Malo je poznato kako su Cigani oduvijek poznavali djelovanje hamajlija i talismana što je pouzdan dokaz da se njihova magija nikako ne može svrstati poput recimo vlaške u animistički kult čaranja i bajanja nego u visoku magiju kojoj pripada na primjer vudu, arapska ili jevrejska magija. Ovo su neki od poznatih ciganskih ljubavnih talismana čiji je učinak vrlo visok nakon izrade koju prate posebni rituali.
Kako bi omađijala i zauvijek sebi prisvojila određenog muškarca potrebno je da žena, po uputstvu ciganske vještice, u periodu rastućeg Mjeseca tajno odreže pramen kose željenoj osobi. On se sveže u čvor s crvenim svilenim koncem govoreći ovu basmu: “Kada Sunce izlazi, ljubav moja budi sa mnom, kada ono zalazi, sa njom da budem ja.” Čvor se potom sakrije u medaljon i nosi stalno blizu srca.
Urmeni – bića sudbine
U vjerovanju gotovo svih ciganskih plemena srednje Europe kaže se: Veliku sreću obećavaju Urmeni onom djetetu koje se rodi u četvrtak ili nedjelju, osobito u jutarnjem sumraku, dakle neposredno prije sunčeva izlaska. Ono neće biti samo bogato, nego će se i staro i sretno vjenčati. Ali dijete koje je rođeno u utorak ili petak, osobito navečer, bit će cijelog života nesretno i siromašno; neprestano mučeno bolešću, u zreloj muškoj dobi će propadati i venuti.Za rođenje je najbolje vrijeme jutarnja zora i ponoć; u vrijeme potonje „miruju“ (çodinen) i zli demoni neko vrijeme te ne mogu nanositi zlo, dok se u zoru dana na nekoliko sati povlače kući. Onome tko je rođen u ponoć, osobito u ponedjeljak ili subotu, Urmeni obično daruju dug život i sretan brak, ali siromaštvo.
autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ U prošlosti veliku popularnost je uživalo kartanje, kada su se, uglavnom…
autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ Prema kršćanskoj mitologiji sveti Juraj ili sveti mučenik Georgije ubio je…
autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ Jeste li znali da se noć svetog Georgija ili Jurja (23.april)…
autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ Sve više ljudi traži načine kako da održi dom energetski čistim,…
autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ Kletva je riječ koja je vijekovima izazivala strah. Ali u njenoj…
autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ Cijeli ljudski život bi se mogao sažeti u tri riječi: DOĆI …