ČUDESNA KOPRIVA
Možda niste znali…
Kopriva (lat.urtica dioica) je samonikla biljka u narodu poznata i kao obična kopriva, pitoma kupina, pasja kopriva, žara, žegavica.
Rasprostranjena je u gotovo svim delovima sveta, a najčešće je nalazimo na zapuštenim i obraslim terenima. Prepoznatljiva je po svojim zelenim srcolikim listovima prekrivenima sitnim dlačicama koje žare (otuda i naziv žara). Lekoviti su svi njeni delovi – lišće, cvet, stabljika, koren i seme.
Danas koprivu, nažalost, mlađi naraštaji doživljavaju kao korov i nastoje da je pošto poto iskorene iz bašte ili voćnjaka. Ali, stariji o njoj imaju drugačije mišljenje – potvrdiće da je ona u prošlosti bila izuzetno cenjena te svakodnevno korišćena kao hrana, ali i lek.
Prvi tragovi upotrebe ove biljke potiču još iz prvog veka, kada je korišćena kao lek protiv prehlade i opšte slabosti te kao snažno sredstvo za detoksikaciju organizma. Kroz istoriju, kopriva je korišćena kao izvrstan diuretik i laksativ te odlično sredstvo za lečenje oteklina, nepravilne menstruacije, krvarenja, upale pluća, astme, bolesti slezene, gangrenoznih rana te mnogih drugih obolenja.
U 17. veku poslužila je kao protuotrov kod uboda otrovnih životinja te za lečenje kamenaca i peska u bubrezima i mokraćnim kanalima, kožnih infekcija, bolova u zglobovima, gihta i išijasa. Poznata i široko primenjivana je stara ruska tradicija žarenja tela koprivom u svrhu jačanja cirkulacije i ublažavanja reumatskih tegoba.
Takođe, u Rusiji se kopriva tradicionalno koristi i za lečenje bolesti jetre i žuči. U engleskoj i nemačkoj fitoterapiji ona je cenjeno sredstvo za suzbijanje upala mokraćnih kanala i tegoba s prostatom. Zbog velike koncentracije železa u mnogim kulturama se od davnina upotrebljava za lečenje anemije i nedostatka energije.
Kopriva sadrži vlakna koja su vrlo slična onima iz konoplje i lana, zbog čega vekovima zauzima posebno mesto u tekstilnoj industriji. U mnogim zemljama domaćice su je koristile za čišćenje i pranje stakla, ogledala i posuđa tako što bi prljavu površinu izribale koprivom, isprale vodom i potom obrisale čistom krpom.
A evo šta kažu narodna iskustva i vjerovanja:
Postoje tri vrste ove biljke: kopriva velika (Urtica dioica), kopriva bijela (Lamium album) i kopriva smrdljiva (Galeopsis ochroleuca) i sve se koriste u narodnoj medicini. Kopriva je pospješivala rast kose i uspješno liječila koprivnjaču (ako bi se na nju mokrilo), a varivo od ove biljke smatralo se dugo vremena kultnim jelom koje je stimuliralo zdravlje i čeličnu snagu. Da bi se zaustavilo krvarenje, stavljao se list koprive na kožu. Vjerovalo se da kopriva može izliječiti čak i rak maternice ako oboljela baci sjeme koprive prije izlaska sunca na sve četiri strane svijeta. S druge strane, kopriva je uživala i reputaciju afrodizijaka: sjeme koprive navodno je poticalo spolnu želju u muškaraca, a žene činilo otvorenim za ljubav i plodnim. Još se tvrdilo da će se kopriva osušiti ako je poliju mokraćom neplodne žene, a tko nije želio da ga prilikom berbe kopriva opeče dovoljno je bilo da zadrži dah.
• Ako se kopriva priprema kao špinat i koristi u svakodnevnoj ishrani, vjerovalo se da će veoma brzo popraviti krvnu sliku malokrvnim osobama.
• Oblozi od svježeg lišća koprive, istucanog i pomiješanog sa malo soli, ublažavaju reumu u zglobovima.
• Ako se obloge sa iscijeđenim sokom iz svježeg lišća koprive stavljaju na oči, one vrlo efikasno liječe upalu očiju.
• Sok od koprive navodno liječi mucavost ako se tri-četiri puta svakog dana oboljelom ukapa 2 do 3 kapi na jezik.
• Kopriva se može koristiti i osušena, a da pri tome ne gubi svoje ljekovite vrijednosti.
Mnogi su smatrali da kopriva ima i magična svojstva: Kao hamajlija koristila se protiv vještica i zlih duhova. Ubrana na Veliki četvrtak, pored dobrog zdravlja, garantirala je osobama koje bi je jele bezbrižnu budućnost, te ih čuvala od munja i gromova, a za vrijeme holuja navodno je čuvala vrčeve i bačve mladog piva da se ne izvrnu i ne razbiju. Tko bi za Novu godinu pojeo kolač od koprive, cijela bi mu godina bila slatka i uspješna.
Prema izgledu koprive u prošlosti se određivalo vrijeme: ako bi izrasla vrlo visoko, očekivala se hladna i duga zima, a ako bi već u proljeće imale probušeno lišće, očekivalo se promjenjljivo ljeto s olujama i tučom. Sanjati koprivu – žalost i nesreća; brati je u snu – poziv na odgovornost, neosnovane optužbe.
(Ahmed Bosnić: “Knjige tajni”, 730 strana, tvrdi povez sa omotnicom, latinica, cijena 45,00 KM ili 25,00 evra plus PTT, narudzbe na ahmed@bosnic.com )
Image by Hans Braxmeier from Pixabay
