HAMAJLIJA – ZAŠTITA PROTIV NEVIDLJIVOG ZLA

autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ

Arapske hamajlije predstavljaju jedan od najpoznatijih oblika tradicionalne duhovne zaštite u islamskom svijetu. U arapskom jeziku za njih se koriste nazivi poput tamima, ḥirz i ḥijāb, dok je bosanska riječ hamajlija nastala od arapskog izraza ḥamāʾil, koji se prvobitno odnosio na predmet koji se nosi preko ramena ili oko vrata. Tokom stoljeća taj je naziv postao sinonim za zaštitni zapis ili hamajliju, najčešće ispisanu kur'anskim ajetima, Božijim imenima ili dovama, koja se nosi s namjerom traženja Božije zaštite.

NUŽNOST HAMAJLIJE

Nošenje hamajlija u cilju da bi se pojedinac sačuvao od nevidljivih opasnosti, urokljivih očiju, crne magije, i drugog nameta, nije neki pomodni trend koji se pojavio zadnjih decenija nego je on zapravo vjerni pratilac čovjeka od najranijih vremena ljudske civilizacije. Kako niti jedna monoteistička religija (judaizam, kršćanstvo i islam) ne negiraju postojanje Zla, demona, čarobnjaka i vještica, tako niti jedna od njih nema ništa protiv toga da se vjernik zaštiti pred uticajem mračne strane.

Obično se hamajlija ispisuje onim pojedincima koji su bili pogođeni djelovanjem uroka ili magije, pa se u procesu liječenja odnosno oslobađanja od negativne energije, zaštite hamajlijom, kako se skinuto zlo ne bi opet ponovilo ili nakon nekog vremena vratilo nazad. Naime, zlo se, poput dobra, ne može uništiti, već se isključivo protjeruje a nakon toga se ljudsko tijelo “zatvara” za ponovni ulazak ili kontakt upravo s hamajlijom.

U najvećem broju slučajeva sadržaj neke zaštite je ispisan molitvama, dovama, božjim imenima koja su predočena u numerološkim kvadratima poznatijim kao vefkovi. Osim toga, postoje i drugačiji sadržaji koji obiluju mističnim znakovima i simbolima čija je primarna namjena da uklone negativne uticaje iz blizine čovjeka.

ZAŠTITA LIČNOG IMENA

Iako se hamajlija može pisati bilo koji dan (prvenstveno zato što se koristi sakralni tekst) ipak postoje neki uslovi koje ispisivač mora poštovati a najvažniji od njih je fizička čistoća. Soba u kojoj će se izrađivati mora biti okađena lijepim mirisom, u njoj treba da vlada mir, ne smiju biti prisutne nikakve životinje niti u nju može da ulazi žena koja se nalazi u menstrualnom ciklusu. Kada se ispune ti najvažniji dijelovi ispisivač tri puta u svoje otvorene dlanove prouči Ajetul kursiju, puhne u dlanove i tri puta pljesne njima kako bi stvorio oko sebe zaštitni krug. On je itekako potreban, naročito u slučaju da namjerava pisati hamajliju za osobu koja je pod uticajem magije, pošto zle nevidljive sile neće s odobravanjem gledati na ono što se radi protiv njih.

Naročito idealan dio dana za pisanje je zora, kada se noć dijeli od dana, pošto su tada meleci (anđeli) najbliži čovjeku i njegovim molitvama, potrebama i željama za zaštitom. Ovo je itekako bitno ukoliko se u sadržaj same zaštite unose pojedina imena meleka poput Mikail, Džibrail, itd. Na dnu teksta uobičajeno je napisati ime nosioca i njegove/njezine majke. Na taj način hamajlija se personalizira i postaje vlasništvo jedne osobe. Ezoterijski rezonirano, na ovaj način se profilaktička sila usmjerava na zaštitu imena, pošto se prilikom svake izrade magije u tekstu čarolije spominje ime žrtve, onoga na kog treba djelovati.

Kada se završi sa ispisivanjem sadržaja, tekst hamajlije se provuče nekoliko puta kroz dim tamjana ugodnog mirisa a onda se pristupa premotavanju odnosno “zaključavanju” hamajlije. To se radi uz izgovor kratke dove. Nakon što se papir premotao u oblik trougla ili kvadrata pristupa se zaštiti same hamajlije, pošto tekst odnosno papir ne smije doći u doticaj sa ljudskim znojem, prašinom, prljavštinom ili nečim drugim.

U tradiciji Cazinske krajine nekada je bio adet da se hamajlija okuje u lim, odnosno položi u limenu kutijicu, a potom zašije u zečju kožu i nosi uza se. Ili se pak omatala mušemom (povoštenim platnom), kako bi se na taj način papir izolirao od spoljnog uticaja. Kod Turaka hamajlija se nekada omatala u linoleum. U današnje vrijeme ne postoji potreba ni za kojim opisanim načinom već je dovoljno hamajliju, nakon što se premota, oblijepiti selotejpom, pazeći pritom da traka pokrije svaki njen dio. Nakon toga ona se može nositi uza se bilo gdje da se ide.

Među bošnjačkim narodom nekada je bio adet da se one pare, koje su komšije i rodbina darovale prilikom prvog gledanja novorođenčeta, a što se zvalo “na čelo”, ili “dati pare na čelo”, davale hodži da napiše djetetu hamajliju koja će ga štititi od uroka, magije i zla. Dobijena suma se nije smjela mijenjati, niti dodavati niti oduzimati novca.

POUZDANI ZNAK DA VAS ŠTITI

Manje je poznato da postoji velika (šuplja) i mala hamajlija. No, nošenje velike hamajlije je prilično nezgodno jer se nosi oko struka (stomaka) pošto je u obliku kruga, dok se upotreba male hamajlije bazira na vješanju oko vrata, nošenju u gornjem džepu odjeće ili čak držanjem na zidu, iznad glave, gdje se spava.

Ono što treba spomenuti pri kraju teksta jeste da se često kod osobe koja počne nositi hamajliju jave neke kratkotrajne i bezopasne manifestacije, obično u akšam, kada zalazi Sunce. U jednom trenutku osjeti blago gušenje u grudima, veliki nemir, počne plakati, ili noću sanja kako nešto crno bježi iz njega. Opisano je pouzdan znak da je hamajlija počela djelovati i da štiti svog vlasnika.

Hamajlije se naročito preporučuju maloj djeci, trudnicama, biznismenima, javnim osobama, zaljubljenima. Gdje god vlada velika ljubomora i zavist – hamajlija je neophodna. Na žalost, unatoč tehnološkim promjenama i boljim životnim uslovima neke se stvari kod ljudi nisu promijenile, a očito nikada ni neće, tako da će poriva za zavišću, ljubomorom, nanošenjem zla biti i dalje. A najteže se boriti protiv nevidljivog zla.

U Cazinskoj krajini postoji nekoliko naziva koji se koriste za hamajliju a među najpoznatijim je dilbagija i hodžino pismo. Osim toga, još uvijek se poštuje adet da se hamajlija skine sa sebe prije kupanja, a nakon što se istušira i posuši, čovjek zapali šibicu ili upaljač, tri puta prođe plamenom “za Suncem” oko hamajlije a onda je stavi na sebe. Na ovaj način se hamajlija “očisti” od svega onoga što je eventualno mogla privući na sebe te se njena profilaktička energija obnovi.