Autor teksta: Raif Esmerović
Imbolc ili Svjećnica, koji se obilježava sa prvog na drugi februar, paganski je festival početka kraja zime. Običaj je da se tada napolju, u dvorištu, zapali vatra, a na svakom prozoru postave zapaljene svijeće, kako bi se sreći signalizirao put do kuće. Vjeruje se da otjerati prosjaka na Imbolc znači riskirati da otjeraš i uvrijediš prerušenu i oslabljenu Boginju. Stara tradicija kaže: “Ugosti prosjaka u svom domu na Imbolc, ponudi mu svoju najbolju stolicu, serviraj najbolje meso, daj najtopliju deku, i ako ostane do Ostare, bićeš mnogo nagrađen.”
Prema drevnom kalendaru Imbolc se dešava na polovini zime, a njegovo ime znači „u trbuhu“, mada se negdje naziva i Oimelc što se prevodi kao „ovčije mlijeko“, jer u to vrijeme ovce donose na svijet jagnjad, Drevni Kelti su slavili početak proljeća upravo na Imbolc, pošto je primjetno da se svjetlost vraća a ispod snijega se osjeti tiho komešanje. Ovo je također vrijeme kada sok u korijenju počinje da raste.
Imbolc je poetski kazano najraniji šapat o proljeću koji se sada čuje, dok Boginja njeguje svog mladog sina, pa samim time simbolizira njen oporavak nakon porođaja. Dani polako postaju sve dulji i ta joj svjetlost daje snagu oporavka. Bog je mlad, već sada požudan dječak, ali čija će se rastuća moć osjetiti tek onda kada dani postanu duži od noći. Toplina oplođuje zemlju (Boginju), uzrokujući klijanje i nicanje sjemena. I tako nastaju najraniji počeci proljeća.
Kao doba godine povezano s početkom rasta, Imbolc je startni period za mnogo toga. Na ovaj praznik sadimo „sjeme“ naših nada i snova za nadolazeće ljetne mjesece. U vremenu dok svjedočimo promjeni, a dnevna svjetlost se zadržava svakog dana sve više na vedrom nebu, ljudi u duši osjete iskru optimizma i topline. Tada san o proljeću više nije tako udaljen, a sama pomisao na osunčane dane i zelenu livadu prepunu cvijeća tjera hladne duhove zime.
VRIJEME JE ZA ČIŠĆENJE!
Jedna od najboljih strana ovog praznika jeste da on označava period ritualnog čišćenja koji traje tokom cijelog mjeseca februara. Naime, sada je najidealnije vrijeme u godini za prakticiranje oslobađanja, kako svog doma tako i tijela, od negativnih energija, loših vibracija i uticaja. Oslobađanje se obavlja na dva nivoa, onom fizičkom putem čišćenja i pranje podova, namještaja i tijela, te spiritualnog odnosno kroz kađenje odabranim mirisima. Na ovaj način podižete energiju u prostoru i činite je protočnom.
Za takvo nešto treba vam suhe kadulje, tamjana i nekoliko listova lovora. Kadulju možete koristiti tako da je bacite na nekoliko žeravica u metalnoj posudi, i čim pusti svoj dim, s njom proći kroz sve prostorije u stanu ili kući. Odlučite li se za tamjan onda obavezno dodajte nekoliko suhi listova lovora, kako ne bi bilo dileme šta se želi postići kađenjem. Naime, tamjanom se prizivaju duhovi u magijskim ritualima ali kada se zapali zajedno sa lovorom, tada odbija nevidljive entitete svojim mirisom.
SVIJEĆE ZA BOGINJU
U ovoj prazničnoj noći zapalite što više bijelih svijeća i molite se Boginji za dobro zdravlje, prosperitet te uspjeh planova i želja. Nemojte zaboraviti da upravo ta svjetlost njoj daje snagu i omogućava što brži oporavak a zauzvrat Boginja će vas darovati onim što tražite od nje. Svijeće postavite pored ulaznih vrata i na prozore.
RITUAL ZA DOBRO RASPOLOŽENJE
Ukoliko pronađete zimsko cvijeće zvano visibaba onda možete na Imbolc izvesti jedan stari ritual iz bosanske magijske tradicije. Sa buketićem visibabe tri puta okružite oko svoje glave gledajući u pravcu istoka i recite: “Drimovac drijema, ja ne drijemam, drimovac tužan a ja veseo”. Isti postupak možete uraditi ostalim članovima familije. Učinite li tako objezbjedit ćete si vitalnost i dobru energiju tokom cijele godine. Buketić koji ste koristili za opisani ritual vratite nazad u prirodu i ostavite u šumi.
Za kraj treba reći kako se za djecu rođenu na Imbolcu kažu da su „prva djeca proljeća“ i uvijek će biti korak ispred svih ostalih.
