JE LI MOGUĆE UTICATI NA SUDBINU?!
Zapisi, hamajlije, talismani, tajni magijski rituali… Alhemičari, šamani, vračevi, čudotvorci… Teško je i sagledati riznicu tajnih, okultnih vještina i učenja. Ona je sjenka svih kultura svijeta otkako su Adam (Adem) i Eva (Hava) izašli iz Raja.
Proricanje, astrologija, radiestezija, jasnovidost, alhemija, magija, šta je sve to? Gdje ih svrstati i kako objasniti sve njihove fascinantne moći i uticaje?
Budući da su egzaktne znanosti ograničene na mjerljivu stvarnost, one nisu mjerodavne za prosuđivanje okultnih pojava -; kaže Illo Brand u svom djelu “Vještice, vračevi i alhemičari”. Tako psihoanalitičar C. G. Jung tvrdi da je svaka osoba povezana s kolektivnim nesvjesnim svoga kulturnog okružja i da je ta veza osnova njene psihe. Kolektivno nesvjesno jest priroda, a svijest je samo selektivno izvršen odabir iz nje. Osvještavanje tog kolektivnog nesvjesnog trebalo bi biti jednako važno kao i shvatanje cjelovitosti prirode.
PRIVLAČNA SILA RELATIVNOG: Gnostici, kabalisti, hermetici, alhemičarii, slobodni zidari te rozenkrojceri znali su da čovjekovo nesvjesno, osposobi li se određenim vježbama, može putem simbola uticati na prirodu. Za prostor u kojem se nalaze kvalitativni, dakle duhovni parnjaci materijalnih pojava postoje nazivi kao “anima mundi”; (prema srednjovjekovnoj hermetici), “astralno”; “prana” ili “akasha” (Indija), dok je u budizmu ta “velika praznina” poznata pod nazivom “sunyata”
Opisano područje značenja nalazi se s one strane prostora – vremena. Samo je tamo moguć bezuzročni ustroj, jer u dimenzijama prostora i vremena, kako nas uči čisti um (Kant), ne mogu postojati slučaj niti slobodna volja. Sve što se pak zbiva u ovostranome nužno je povezano uzročno-posljedičnim vezama.
Bit stvarnog slučaja shvatit ćemo onda kad ga pojmimo ne kao normiranu statističku vjerovatnost već kao nešto dogodivo. Dva inače međusobno tek pokatkad preklapajuća uzročna niza susreću se u nekoj tački sistema određena koordinatama zbivanja, prostora i vremena, kao da među njima postoji neka magična privlačnost koju je Wilhelm von Scholz 1924. godine nazvao “privlačnom silom relativnoga”. C. G. Jung govori o vremenskom podudaranju događaja.
Tek sada možemo jasno razumjeti odakle okultnim pojavama zajedničko izvorište. Riječ je o magiji, mantici, alhemiji, vještičarenju i rašljarstvu. Tako danas postoje dvije različite slike svijeta – prirodoznanstvena i magijska – isto kao što u fizici usporedo opstoje kvantna teorija te teorija relativnosti. Za oboje vrijedi isto pravilo – svaka od predodžbenih razina je ispravna. Poteškoća je u tome što ih još niko nije uspio objediniti.
VJEROVANJE U PRAVEDNOST: August Strindberg bio je u velikoj mjeri vičan komuniciranju sa svojim nesvjesnim. U biografskoj pripovijeci “Inferno” (1897) opisuje kako je uspio redovito komunicirati na taj način, unaprijed odredivši koje će simboličke događaje smatrati potvrdnim odgovorima, a koje niječnima. Potom bi hodao pariškim ulicama sve dok ne bi ugledao npr. jato ptica u već unaprijed “dogovorenoj” formaciji ili pak u novinama naišao na određeno ime. Tako se odvijaju i sve druge mantičke radnje.
To zapravo znači kako nesvjesno, znajući koji se simboli mogu smatrati odgovorima na određena pitanja, može usmjeriti tok slučajnih događaja kao npr. kod umijeća tarota itd. tako da nastaju smisleni simboli. Svako se dakle magijsko djelovanje temelji na pretpostavci da čovjek može uticati na slučaj. Lanac događaja koji je u početku neorganiziran može se tako urediti da se cilj ostvaren na simboličkoj razini može postići i u budućnosti na stvarnoj razini. Savremeni magičar primjenjuje djelotvornost simbola koristeći se zakonitostima podudarnosti i prividnog bezuzročja. Zamjenske radnje na razini logike simbola a u okviru duhovnog svijeta jednako su djelotvorne kao i one fizičke u materijalnom svijetu.
Simbol dakle nema samo zadaću predstavljanja, već opstoji kao samostalni entitet. Stoga logika simbola uključuje podudarnosti i suodnose među brojevima, slovima, riječima, bojama, planetima, zvijezdama… Oni tvore magijski instrumentarij te spoznajni red pri obavljanju magijskih obreda. Propaganda i reklama mogu također imati magijsko djelovanje. Tako je u nacističkoj Njemačkoj kult vode bio svjesno prožet ekstatičkim nabojem i pojačavan runskim znamenjem ne bi li se pri skupinskim obredima povećala ovisnost masa o vodi. Čak ni Hitler nije svoje postupke pripisivao vlastitoj volji, kaže Illo Brand, već je drzao kako ga vodi – providnost. Povod tome bila je ekstatička vizija koju je Hitler kao 17-godišnjak dozivio nakon izvedbe neke Renzijeve opere. Tom prilikom ukazale su mu se njegova sudbina i sudbina rdquo;njegova narodardquo;.
U DOGOVORU SA NESVJESNIM: Astrologija se ne temelji na fizičkom utjecaju zvijezda, već se služi određenom znakovitošću međusobnih položaja planeta, što će reći, uvriježenim planetarnim suodnosima primjenjljivim na čovjekov život, dušu i njegovo djelanje. Stoga se astrologija i ne može smatrati znanošću, već umijećem tumačenja.
Za razliku od magije, gdje dio predstavlja cjelinu, u astrologiji je cijeli svemir simbolom zemaljskog događanja kao i sudbine pojedina čovjeka. Magijskim mišljenjem može se u određenim predmetima (npr. ikonama) pobuditi značenjski naboj. No, i za prirodne se pojave smije ustvrditi da su znakonosne i redotvorne.
Spomenimo samo smještaj i tok podzemnih voda koji mogu uticati na čovjekovo nesvjesno, posebno kad je riječ o osjetljivim osobama. Čini se da je voda kao jak dielektrik izrazito pogodna za akumulaciju kvalitativnih sklopova. (Dovoljno je spomenuti kako se posvećenom vodom podstiče određeno djelovanje.) Tako rude, magnetska polja i podzemni vodeni tokovi na razini simbola dobivaju raznorazna svojstva. Rašljar će npr. “u dogovoru s nesvjesnim” poput kakvog prijemnika sebe podesiti na tačno određeni objekt.
Micanje rašlji tada je tek signalom (riječ je zapravo o nesvjesnom trzanju mišića) pomoću kojeg nesvjesno razgovara sa sviješću. Shvati li se opstojnost simboličke stvarnosti i njezine djelotvornosti, čovjek će lahko razumjeti i temeljna načela alhemijskih procesa. Alhemija spada među najuzvišenije podvige čovječanstva, ali gotovo više niko ne zna imena velikih alhemista, koji su, kako je dokazano, izvodili ili pak nadzirali alhemijske pretvorbe.
Mnogi mladi ljudi kojima je stalo do čistog okoliša doprinijet će preporodu alhemije, jer je i njezina zadaća da pripomogne prirodi na putu ka sve savršenijem razvoju. Ukratko – alhemijski je proces apsolutna čistoća. Alhemijska pretvorba zapravo je najviši oblik ostvarenja simboličkog značenja u događajnom prostoru i nadajmo se da će i druge televizije, kao što je to 1972. godine učinila francuska, prikazati pretvorbu elemenata pomoću Kamena mudraca – zaključuje Illo Brand.
Autor Ahmed Bosnić / www.bosnic.com
Image by Enrique Meseguer from Pixabay
