Pripremio: Albus Džanko | TrećaDimenzija.com
Kihanje je običan tjelesni refleks, ali naši preci u njemu nisu uvijek vidjeli samo reakciju nosa na prašinu, hladnoću ili jak miris. Ako bi čovjek iznenada kihnuo tokom važnog razgovora, prije polaska na put ili u trenutku kada se izgovara nečije ime, taj događaj mogao je biti protumačen kao poruka sudbine.
Jedno kihanje navodno je potvrđivalo da je izgovorena istina. Dva su najavljivala susret ili dolazak gosta. Tri uzastopna kihanja upozoravala su da treba usporiti i dobro razmisliti prije donošenja odluke.
Vremenom je nastala takozvana kihalica – zabavni oblik narodnog proricanja prema danu, satu i broju kihanja.
Nije svako kihanje smatrano znakom. Ako je osoba bila prehlađena, imala alergiju ili kihala zbog dima i prašine, tome se nije pridavalo posebno značenje. Predznakom se smatralo samo iznenadno kihanje bez očiglednog razloga.
Zašto su stari narodi vjerovali da kihanje donosi poruku?
Kihanje dolazi iznenada i teško ga je potpuno kontrolisati. Upravo su takvi neočekivani događaji u starim kulturama često posmatrani kao mogući znakovi nevidljivog svijeta.
Egipćani, Grci i Rimljani povezivali su kihanje sa predznacima. Njegovo značenje zavisilo je od trenutka, smjera u kojem je čovjek bio okrenut, razgovora koji je vodio i onoga što je namjeravao učiniti.
U Homerovoj „Odiseji“ pojavljuje se poznata scena u kojoj Penelopa govori o Odisejevom povratku i osveti proscima. U tom trenutku njen sin Telemah glasno kihne, što Penelopa doživljava kao potvrdu da su njene riječi istinite.
Slična vjerovanja preživjela su i u kasnijem evropskom folkloru. U pojedinim krajevima smatralo se da kihanje tokom razgovora potvrđuje istinitost upravo izgovorene rečenice.
Ako bi neko nešto tvrdio, a druga osoba istog trenutka kihnula, moglo se čuti:
„Istina je – kihanje je potvrdilo.“
Zašto kažemo „nazdravlje“?
Kada neko kihne, gotovo automatski mu kažemo „nazdravlje“. U drugim jezicima koriste se izrazi koji znače „zdravlje“, „dug život“ ili „neka te Bog blagoslovi“.
Porijeklo ovog običaja nije potpuno razjašnjeno. Postoje legende da su ljudi vjerovali kako tokom kihanja duša na trenutak može napustiti tijelo ili da se čovjek tada otvara uticaju nevidljivih sila. Blagoslov ili dobra želja trebali su ga zaštititi.
Često se ponavlja i priča da je običaj nastao za vrijeme epidemija kuge. Međutim, kihanje nije bilo glavni simptom kuge, pa se ta tvrdnja ne može prihvatiti kao sigurno historijsko objašnjenje.
Vjerovatnije je da su se različiti običaji i vjerovanja vremenom spojili. Ono što je nekada bilo zaštitna riječ danas je jednostavan znak pristojnosti i želja da osoba ostane zdrava.
Kihalica prema danima u sedmici
Ne postoji jedna zvanična i nepromjenjiva kihalica. Značenja su se razlikovala od kraja do kraja, a kasnije su se prenosila kroz spomenare, ljubavne dnevnike i popularne astrološke časopise.
Sljedeća tumačenja predstavljaju spoj starih vjerovanja o danima i savremene narodne kihalice. Treba ih posmatrati kao zabavu i dio folklora, a ne kao pouzdano predviđanje budućnosti.
