Autor teksta: Raif Esmerović
Od davnih vremena narod se na razne načine dovijavao kako da pobjedi svoje neprijatelje, posebno onda kada je s njima morao voditi neki sudski spor, pa je pomoć u tome tražio na raznim stranama, čak i u čaranju. U tu svrhu često se tražio prsten skinut sa ruke mrtvaca zbog raširenog uvjerenja da će natjerati, ukoliko se pogleda kroz njega u sudiju, da donese željenu presudu ili pak da svjedok zanijemi i ne može iznijeti nikakve optužbe protiv onog kome se sudi.
LIJESKA POD JEZIKOM ZA POBJEDU NA SUDU
U Cazinskoj krajini postoji nekoliko magijskih vjerovanja o tome kako se može pobijediti na sudu. Ovo su neka od njih. Po kazivanju stravarki prije nego što se krene na sud treba obući naopako lijevu čarapu i tri puta reći: “Sudija sve govorio u moje ime, veledalin amin”. Drugdje se tvrdi kako je na putu do suda korisno potražiti ljeskovo drvo te sa njega odlomiti komadić grančice tojest ivera kako bi se u svaki džep na odjeći stavio po jedan. Još jedan mali komadić se odlomi i prilikom ulaska u sudnicu stavi pod jezik nakon čega je, vjeruje se tako, osigurana pobjeda u parnici. Treba kazati i to da se nekoliko dana prije suđenja običavalo ogledati u fildžan pa ukoliko bi gledalica tom prilikom u kafenom talogu prepoznala simbol konja ushićeno bi objavila da će njen klijent biti oslobođen optužbe ili pobjediti u sporu.
Kod Rumunja se vjeruje kako je dobro da čovjek na putu prema sudu okrene devet kamenova svaki put govoreći ovu bajalicu:
O, sveta Marijo,
O, sveti današnji danu,
ja ne okrećem ovo kamenje,
nego okrećem gospodska usta
i srce i misli.
Neka budu okrenuti,
da potamne preko mene,
da nemaju loše misli o meni,
da ja budem najpouzdaniji,
da ja budem najveći nad njima.
Kad ko pođe na sud, neka iščupa iz svoje kose za svakoga parničara i zlobna sudiju po jednu dlaku pa je zaveže u čvor iza svoje glave govoreći: „ Zavezah pamet Damiru“ (ili kako je ime onome s kim se sudi ili sudiji), pa tako zavezanu dlaku baci sebi iza leđa i sud će biti njegov.
ZAKLJUČAVANJE NEPRIJATELJA
Utorkom se donose najteže presude, vjeruje se u Velikoj Kladuši, pa se zbog toga na sve načine ovim danom pokušava izbjeći odlazak na sud. Pojedine žene su nekada prilikom izlaska iz kuće okretale ključ u bravi ulaznih vrata govoreći:
Ja zaključah ova vrata
ja ne zaključa ova vrata
već ja zaključa sviju svojih neprijatelja
um, misao i pamet,
iza se i podase,
veledalin amin.
Onda bi izvukla ključ i onaj prednji dio ključa koji je bio u bravi okrenula bi na gore i stavila u svoj džep govoreći:
Ja ne okrenu ovaj ključ
već um, misao i pamet
svojih neprijatelja,
iza se i podase,
veledalin amin.
Nakon toga vjerovalo se da može otići bez ikakve brige pred sudca koji neće imati snage da presudi protiv nje.
TRI ČAROBNA ZRNA BIBERA
Posebno moćne čarke kojima se doslovno zadavao strah i blokirala usta svjedocima i samom sudcu pripisuju se skoro svemogućoj vudu magiji. Najbolji slučaj koji demonstrira takvo umijeće pripisuje se najpoznatijoj vudu kraljici Mariji LaVeau . Godine 1830., priča kaže, jedan je kreolski gospodin bio izuzetno zabrinut za život i sudbinu svog sina koji je bio osuđen za ubistvo. Mada nije previše vjerovao čarolijama, izgubivši nadu u tradicionalne metode, odlučio je poći do žene za koju je čuo da je mnogima pomogla svojim izuzetno jakim moćima. Pojavio se pred njenim vratima bez novčića u džepu, ali s obećanjem da će joj, ako pomogne njegovom sinu, prepustiti kuću u ulici Saint Ann, koja je bila u njegovom vlasništvu. Žena, pošto joj je kreolski gospodin detaljno ispričao slučaj svog sina, mirno reče kako može biti bez brige – njegov sin će biti oslobođen. Gospodin se vrlo začudio uvjerenju s kojim je ona izrekla te riječi, ali već je mogao osjetiti kako ga preplavljuje mir. S tim osjećajima napustio je kuću vudu svećenice, čekajući suđenje svome sinu.
Na dan suđenja Marija je otišla u katedralu svetog Luisa i provela u njoj jutro moleći se i držeći pod jezikom tri zrna gvinejskog bibera. Zatim je krenula u sudnicu i nagovorila jednog od radnika da je pusti u dvoranu prije nego je suđenje počelo. Ušavši u praznu sudnicu, prišla je sučevu stolcu i stavila tri zrna bibera ispod njega. Nakon toga je izašla.
Suđenje se odigralo kasnije tog dana i mladić je bio oslobođen. Njegov otac, oduševljen ishodom, održao je obećanje i poklonio Mariji kuću u ulici svete Ane.
BAJANJE DA SE BLOKIRA STRANKA NA SUDU
U rumunjskom narodu postoji jedan ritual namijenjen da se onemogući određenoj osobi da svjedoči protiv optuženog. Navečer se pokupi kamenčić sa raskršća, a onda se dva grebena okrenu tako da im se bodlje isprepletu i počnu se izgovarati stihovi bajanja, pritom udarajući kamenom po jednom grebenu okrenutom bodljama u bodlje drugog grebena, ispreplićući im time još više bodlje. Govori se: “Brrr, ovco crna! Nisam ovca crna. A šta si? Ja sam oveći grumen soli. Ti nisi oveći grumen soli nego kamen svetog Petra i svetog Ilije i svete Marije. Pošto si kamen svetog Petra i svetoga Ilije i svete Marije da okameniš NN. Da ga okameniš, da kamen bude, da mu usta zatvoriš, da ne priča, da ne radi zlo, o glavi (tog i tog).” Tako obajan kamen se ponese na suđenje i potrebno ga je prstima prevrtati za vrijeme dok traje parnica.
