autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ
Prije izrade zapisa i hamajlije (zaštite) nužno je obaviti detekciju zla na čovjeku uz pomoć neke poznate metode. Od sviju najpoznatije su one sa odjećom bolesne ili začarane osobe. Na taj način iscjelitelj je siguran koji postupak treba da primjeni ili da savjet osobi koja mu se obratila za pomoć.
MJERENJE ODJEĆE
U procesu liječenja, najprije je potrebno utvrditi da li je ta osoba pod utjecajem magije (sihira), džina, podzemnih sila (sifli) ili se radi o običnoj bolesti.Da bi se to saznalo, bolesnik prvo treba tokom 24 sata nositi odjeću koju prije toga niko drugi nije nosio, poput ženske košulje ili kurte, ali bez potkošulje ili bodija ispod nje. Na isti način, muškarac ne smije nositi potkošulju ispod košulje, niti tokom dana niti tokom noći, a košulju ne treba skidati ni tokom spavanja.
Po toj metodi, izmjeri se dužina košulje, zatim se nad njom prouče odgovarajući ajeti i puhne se u nju. Nakon dvadeset minuta, košulja se ponovo izmjeri da se vidi da li se smanjila, povećala ili je ostala ista.Nakon toga se pristupa liječenju i bolesniku se daje hamajlija (talisman) da je stavi na sebe, kako se utjecaj magije, podzemnih sila ili crne magije ne bi ponovio. Muškarac treba tu hamajliju okačiti oko vrata ili je zavezati za desnu ruku, a žena je treba staviti oko vrata, ili zavezati za lijevu ruku ili lijevu stranu.Kada se hamajlija jednom stavi oko vrata ili zaveže za ruku, nakon toga se više ne smije skidati s vrata ili ruke, već treba stalno ostati na tijelu.
Tokom izvođenja ovog postupka, tijelo mora biti čisto, odjeća čista, treba sjediti okrenut prema Kibli, u osami (halvetu – tj. sam u sobi sa zatvorenim vratima). Mjesto mora biti čisto, a u sobi treba posvuda poprskati ugodan miris (parfem/atrij i sl.) ili posuti latice jasmina i ruže. Tokom učenja treba zapaliti tamjan ili mirisne štapiće. Tokom ovog procesa, osoba se ne smije micati s tog mjesta niti ustajati. Prilikom izvođenja opasnih postupaka, obavezno treba napraviti zaštitni krug (hasar), inače će osoba pretrpjeti štetu.
U istoj sobi treba držati i pribor za abdest, odnosno jednu posudu (lavor) i bokal s vodom, tako da u slučaju kvarenja abdesta osoba može uzeti novi abdest na licu mjesta. Vird (dova/zikr) koji se uči treba najprije ispravno prepisati ili provjeriti kod nekog učenjaka (alima), bogobojazne ili pobožne osobe, kako se riječi ne bi pogrešno izgovarale, jer će u suprotnom sav trud biti uzaludan. Ukoliko je za neki postupak, suru, ajet, riječi ili Božija imena već određen tačan broj ponavljanja za svakodnevno učenje, onda se treba strogo pridržavati tog broja svaki dan. Ako se jedan dan propusti, sutradan treba proučiti dvostruko. Ako se propuste dva dana uzastopno, trećeg dana treba proučiti trostruki iznos i tako upotpuniti postupak. Ako se, ne daj Bože, propuste tri dana uzastopno, tada je cijeli postupak poništen (batil) i mora se početi ispočetka; stari rad više ne vrijedi i mora se praviti novi.
Neki postupci imaju povratno djelovanje (odbijanje), što znači da se magija može vratiti onome ko je naručio ili onome ko je izvodi. U takvim postupcima potreban je izuzetan oprez. Ako se napravi greška u radu, ili ako zaštitni krug (hasar) nije napravljen, ili je napravljen ali nije potpun, postoji opasnost da osoba poludi, izvrši samoubistvo ili pretrpi gubitak vlastitog života i imovine ako izađe izvan tog zaštitnog kruga.
NIMALO BEZAZLEN POSAO
Zato je od svega najvažnije da se osoba strogo pridržava ovih pravila i ograničenja te da prema njima izvodi postupak (amal). Riječi postupka treba izgovarati potpuno ispravno i proučiti tačno određen broj puta. Tijelo, odjeća i mjesto moraju biti čisti, a soba potpuno očišćena. Zapravo, to mjesto treba oprati i očistiti. Nakon kupanja (gusul) treba obući opranu ili novu odjeću i upotpuniti zaštitni krug (hasar). Desi li se da je zaštitni krug nepotpun ili loše napravljen, postoji opasnost od teških posljedica, jer je u duhovnom radu i osami zaštitni krug najvažniji temelj.
U postupcima koji se odnose na ljubav, naklonost i strast, potreban je još veći oprez. Mnogi ljudi u vezi s ovim varaju, govore laži, te rade ili naručuju pogrešne postupke i zapise. Iz pohlepe za novcem, neopravdano izvođenje ovakvih postupaka ili pravljenje zapisa i hamajlija predstavlja težak grijeh koji uništava i ovaj i budući svijet (ahiret). Isto tako, laganje, uzimanje pogrešnih hamajlija ili zapisa, te naručivanje i izvođenje neispravnih postupaka su najgori grijesi.
Zato je praktičarima u ovom pogledu potreban izuzetan oprez.U liječenju i rješavanju problema povezanih s džinnima i opsjednutošću, također je potreban strogi oprez i pažnja. Najmanja nepažnja može dovesti u ozbiljnu opasnost život, imovinu i potomstvo, a često se mora podnijeti i ogroman gubitak. Ovaj rad uvijek treba izvoditi tako da se prvo napravi zaštitni krug, a nakon učenja postupka zaštite, treba puhnuti u dlanove obje ruke i njima potrati cijelo tijelo.
To znači da nijedan dio tijela ne smije ostati nepokriven. Isto tako, prilikom pravljenja zaštitnog kruga, linije se moraju spojiti tako da između njih ne ostane prazan prostor. U tome su obavezni abdest, gusl, čista odjeća, čisto mjesto te upotreba mirisa, tamjana ili mirisnih štapića. Tokom izvođenja postupka, čovjek mora u svakom trenutku biti budan, oprezan i svjestan onoga što uči, a izgovor riječi mora biti tačan i precizan.
Ako osobu svlada san, lijenost ili se ne osjeća dobro, ne bi trebala izvoditi postupak, jer u suprotnom postoji opasnost od štete. Riječi se moraju izgovarati ispravno. Ukoliko se riječi ne mogu ispravno izgovoriti, postupak ne treba izvoditi, već prvo treba zatražiti od nekoga ko zna ispravno čitati da ih ispravi i pravilno nauči.
Ostane li tokom dijagnostike odjeća iste dužine, tada bolesnika treba liječiti kod doktora. Ako se pak liječenje provodi putem Kur'ana, na početku i na kraju treba proučiti salavat po tri puta, a u sredini proučiti suru Al-Muhammed cijelu 41 put, potom puhnuti u vodu (napraviti rukju) i dati bolesniku da pije. Bolesniku koji je pod uticajem džina, magije ili podzemnih sila, vodu nad kojom je učen ovaj postupak ili pisan zapis treba davati da pije četiri puta dnevno.
VAŽNA PRAVILA O PIJENJU VODE I HAMAJLIJAMA
Postoje četiri vremenska perioda kada su zli džini i podzemna magija najintenzivniji. U tim trenucima bolesnik osjeća veliku patnju, nelagodu i nemir. Ta vremena su: ujutro nakon izlaska sunca pa do deset sati. U podne od trenutka kada sunce krene s najviše tačke (zeval) pa do dva sata poslijepodne. Od četiri sata poslijepodne do devet sati navečer. Od dvanaest sati u ponoć do dva sata ujutro. Zato bolesniku koji je pogođen podzemnom magijom (sifli), džinima ili opsjednutošću (asib) treba davati vodu da pije u ova četiri vremena, kako bi ostao zaštićen od te bolesti, džina ili žestine podzemne magije, te kako ne bi trpio veće tegobe.
Ova vremena (za pijenje vode) su:
Prije doručka popiti barem jedan gutljaj vode, a može i više.U jedanaest sati prije podne. Poslije ikindija-namaza (poslijepodnevne molitve), a prije zalaska sunca. Poslije jacija-namaza (noćne molitve), a prije spavanja. Osobi pogođenoj džinima i podzemnom magijom također treba prije spavanja poprskati malo vode po krevetu. Prije spavanja treba poprskati malo vode i po sva četiri ugla sobe u kojoj spava. Ovakvim postupanjem noć će proći u miru i osoba će čvrsto zaspati, inače ostaje nemirna ili se mora buditi usred noći. Čim bolesnik malo sklopi oči, obuzme ga osjećaj gušenja ili trzaj, kao da ga je neko gurnuo ili pao odozgo na njega. Kada se nakon toga jednom probudi, više ne može zaspati.
UPUTA ZA ZAPISE I HAMAJLIJE
Zapis za vodu treba pripremiti (rastopiti/potopiti) nakon jacija-namaza s abdestom i početi je piti od ujutro. Osoba koja pije ili veže hamajliju ne bi je trebala doticati bez abdesta, već je treba držati u plastičnoj vrećici ili omotati papirom u ruci. Osoba koja veže hamajliju treba je omotati plastikom, zatim preko toga omotati crni ili plavi konac, te je potom obložiti voskom (napraviti voštano platno/mušemu) i zavezati. Za vezivanje treba koristiti crni ili plavi konac, odnosno crno ili plavo platno. U modernije vrijeme hamajlija se omota selotejpom umjesto mušeme.
Hamajliju treba izrađivati isključivo s abdestom i u obliku voštanog zapisa. Ako se hamajlija drži u džepu pa se s njom uđe u toalet ili kupatilo, ta zaštita više neće djelovati, pa će se morati praviti druga hamajlija. Isto tako, osoba koja nosi zaštitu bez mušeme ili selotejpa ne smije s njom ići na prljava mjesta, u toalet ili kupatilo, jer će u suprotnom njeno djelovanje prestati. Kada hamajlija postane stara ili istrošena, treba je umotati u neki papir, zavezati za nju kamen ili ciglu (komad pečene gline) i baciti je u bunar, rijeku, more ili jezero. Ako to nije moguće, treba je zakopati u nekoj šumi ili divljini gdje ljudi rijetko prolaze i gdje je mjesto čisto.
