Autor teksta: Raif Esmerović
Kletva prati ljudski rod od izgona Adama i Eve iz raja, mada još starija od ove jesu egipatska odnosno faraonska prokletstva. U narodu se kaže da se kletve redovito ispunjavaju, ali s upozorenjem da će se kletva bačena na nevinog čovjeka vratiti onome ko ju je izgovorio.
Kletve su vjerovatno najarhaičniji vid magijske komunikacije sa višom silom, blisko vezane uz folklorni život i običaje. Opisane su i opjevane u mnogim narodnim pjesmama i predanjima. U Cazinskoj krajini i danas se može čuti priča o ocu i sinu koji su ukrali komšijskog bika u namjeri da ga zakolju a meso prodaju. Prije klanja ukradene životinje oca uhvati neka sumnja i strah pa reče sinu da uzme sijena sa stoga i poreda ga u devet manjih hrpa. Kad ovaj to učini, otac pusti bika da se pogosti. Bik je njušeći svaku od njih došao do pete hrpe i tek tu počeo da jede. Vidjevši to otac reče sinu: -“Vidiš li, sine, šta je tuđi hakk (pravo, imovina), za ovo što smo bi ja i ti uradili ispaštali bi nedužni iz naše familije, čak do petog koljena!”.
Tuđe i oteto uvijek je bilo prokleto te vječiti put u propast kao odgovor na nepravdu svake vrste. Nije dobro da te kune ko u selu, reći će narod, a kamoli neko od koga si se ogriješio. Kletva je, kako vidimo, uvijek usko vezana za grijeh, moglo bi se čak konstatirati da je nuspojava grijeha i sasvim je suprotna od blagoslova. Zato se često i kaže među narodom da onaj čovjek kog su puno blagosiljali u životu teško može pasti pod uticaj nečije kletve, ma koliko ona bila jaka.
Nekada je u Bosni bio vrlo dobro poznat kletveni obred kada bi povrijeđeni i oštećeni čovjek, sjedeći na pastekiji, poslije klanjanja, kleo udarajući kamen od kamen. Tad bi izgovarao neke od ovih teških kletvi: “Dabogda ti sve otišlo hintu jementu!”, “Dabogda ne mogao umrijeti dok ne pootvarao sva vrata i prozore!”, “Dabogda ne mogao umrijeti dok ti ne halalim!”. Ova zadnja kletva ima svoje jako uporište u islamskoj tradiciji, pošto je poznato da hodža u satu dženaze pita okupljeni narod hoće li mrtvome halaliti jer bez halala ili oprosta duša nema kuda.
Narod vjeruje da se čovjek ni sa dušom ne može rastaviti dok mu drugi ne halale o čemu kazuje narodna pjesma. Zaova umirući prokune nevjestu Ali-begovicu. Dođe vrijeme da i nevjesta umre, ali se ne može sa dušom rastaviti; stoga zamoli, da je nose u turbe zaovi.
Kad su bili na domak turbeta,
Iz turbeta sitan avaz dođe,
Prokletinju ne nosite amo,
Dok je dosta ne ubije jada.
Nosili je u goru, gora je nije primila; nosili je u vodu, voda je iz sebe izmetala. Pa opet je donesu zaovi. Čim joj zaova halali, od duše se rastavi.
Mnogo je načina da čovjek padne pod uticaj kletve, nekada zbog drugih a često i samog sebe tojest svojih postupaka. Naime, ruganje nečijim tjelesnim nedostacima ili manama siguran je put za kletvu. Stoga izbjegavajte tu ružnu i veoma nepristojnu naviku. Svakom je čovjeku njegova muka dovoljno teška da nije potrebno da mu je još neko dodatno otežava.
Jedna od najpoznatijih kletvi je ona roditeljska, izrečena u naletu bijesa, usprkos velikoj ljubavi koju gaje prema svome djetetu. Često se može čuti “Haj’ ćeri, dabogda ti sve u pepelu bilo!” ili ” Dabogda ti, sine, dočekao na svojoj djeci!” kao reakcija na dječiji neposluh. Navodno, očeva kletva je devet puta jača od materine jer, kaže se u narodu, otac kad kune čini to sa srca a majka ne. Posebno je griješno, smatra se, proklinjati djecu koja nose imena navedena u Kur'anu poput Adem, Muhamed, Alija, Ibrahim, Fatima, Hava…
Isto tako, u bosanskom narodu tvrdi se kako je kletva trudnice brza i jaka “jer nosi dvije duše u sebi!”. Dosta puta zna se čuti u narodu kako majka već u stomaku nesvjesno prokune dijete koje je željela pobaciti. Kletva se lako prima i na ono dijete čiji je porod bio mučan i težak. Stare Bošnjakinje kažu:” Dovoljan je samo jedan malo jači majčin uzdah na to dijete i kletva je učinjena!”. Od drugih, najlakše uklete prosjak ako se potjera sa ulaznih vrata.
U pamćenju mi se urezala ispovijest stare, siromašne starice, a inače majčine prijateljice. Još dok je bila dijete, pričala je, njen otac je ljutito otjerao sa vrata staru prosjakinju koja mu je odlazeći rekla: “Dabogda i tvoja djeca ovako hodala od kuće do kuće kao ja!”. Njena kletva se mnogo godina kasnije zaista i ispunila pošto su sva djeca, njena braća i sestre, imale nesretne živote završavajući ih u teškoj bijedi i ludilu. Izuzev prosjaka lako može uklesti siroče – treba se paziti njegove suze – osoba koja je gorjela u požaru, bolesnik koji se “crvao” u ranama te osoba koju je ujela zmija.
Kako se spasiti od kletve?
Za kletvu se u bosanskom narodu kaže da je mač sa dvije oštrice, naime, kad neko kune drugu osobu pola kletve odlazi na nju a pola ostaje na onome ko je izgovara. Skandinavski narodi pak vjeruju da se svaka kletva nakon tri dana vrati onom ko ju je izrekao. Kletva je živa sila te kao takva prenosiva i na druge načine. Prema vjerovanju iz Cazinske krajine, ukoliko neko zamahne nožem prema drugom licu, pa makar i u šali, na njega će prijeći svi grijesi te osobe, prema kojoj je zamahnuo.
Kriva odnosno lažna zakletva obično šteti čovjeku i nad njim baca dugu sjenu prokletstva jer, po kazivanju naroda, ko se lažno zaklinje priziva samog đavola, koji tada stiče kontrolu nad njim. Da bi se to izbjeglo onaj ko se planira negdje lažno zaklinjati obuče naopako košulju ili čarape ili pak stavi lijevu ruku u džep. Ako je u pitanju žena ona mora lijevom rukom držati ruku na dugmetu koje se nalazi na pregači ili suknji. Nakon krivog zaklinjanja dugme se mora otkinuti i baciti daleko od sebe.
Nije dobro da vas neko kune u takozvanoj sedmoj godini života odnosno u 14, 21, 28, 35, 42 godini i tako dalje. Posebno je loše ukoliko vas kletva pogodi u 63 godini jer to je fatalna godina pošto ima devet sedmica. (9×7=63).
Da se zaštitite od nečije kletve potrebno je u trenutku dok vas neko kune ukrstiti prste na ruci. Bosanske stravarke savjetuju da se nečija kletva, još dok se izgovara, odbije ovim riječima: “Dabogda da se ne učeli, od meleka amin!”. Ova rečenica, za one koji ne razumiju značenje pojedinih riječi, glasi ovako:” Dabogda da se ne ispuni, od svih anđela amin”.
Prema bugarskoj magijskog tradiciji da se čovjek oslobodi nečije kletve (proklinjanja) treba od te osobe, koja ga proklinje, tajno uzeti malo odjeće (nekoliko končića iz odjeće ili čarapu) i zapaliti da ostane samo pepeo. Ovo je najbolje da se radi kada prokleteni (nesretni) ima na svojoj koži neku ranu ili posjekotinu, kako bi po njoj posuo taj pepeo. Od toga će ozdraviti i osloboditi se kletve ili proklestva.
Osim prokletenih ljudi postoje i prokleta mjesta ili kuće gdje se obično u prošlosti odigralo neko strašno zlo. Kada je kuća ukleta tada u njoj boravi jedan ili više duhova. Da bi se protjerali iz doma u njemu je potrebno obaviti vjenčanje, krštenje ili bilo koji drugi duhovni čin.
Čuvaj se ciganske kletve!
Na Balkanu ali i širom Evrope primjetno je kroz proučavanje folklora mnogih naroda kako je rašireno uvjerenje da je od svih najteža ciganska kletva. Nje se i danas užasavaju mnogi tvrdeći da ona zaista postoji i djeluje.
Od ciganskih kletvi ove su najteže: “Dabogda te trpija izjela!”, “Neka te udari prišt u crnu džigeru!”, “Neka te ubije jektika!”; “Ubila te čađ!”. Romi posebno zaziru od popa i čim ga vide proklinju: “Pokakile ga kokoši!”. Zanimljivo je reći da ciganske kletve nisu upućene samo ljudima. Duboko ogrezli u sujevjerje i čaranje na spomen vampira odmah kunu: “Dabogda mu put bio zatvoren drvljem i kamenjem!”, dok na spomen vuka, zmije ili miša proklinju: “Kamen i drvo u njihova usta! Vatra u njihova usta!”
U prilikama kada neko uvrijedi ili ponizi Ciganina on će se za pomoć obratiti čergaškoj vračari da ga ona prokune svojim čaranjem. Vračara se uputi putem i kupi slamčice, kamenčiće i suhu goveđu balegu, pa dođe do avlije kakve bogomolje, i prvo baci slamčice govoreći: “Kao što su god suhe ove slamčice, tako neka se osuši on!”. Potom baci balegu rekavši: “Što bi mu god Bog dao u ovoj godini nafake, nek se odbije od njega smradom kao ova balega!”. Naposljetku, kad baci kamenčiće, povikne: “Bože zlatni, kao što je ovaj kamen skamenjen, tako neka mu sreća okameni i da ostane bez nje!”, Kad je sve tako navračala, vračara odlazi kući ne okrećući se nazad cijelim putem.
NIJE KLETVA NEGO KARMA
Mnogi ljudi misle da su žrtve porodičnog proklestva, pošto nisu uspjeli ostvariti brak, međutim, to nije uvijek krivica nečije kletve nego karme. Naime, postoji li u nečijem natalnom horoskopu nekoliko retrogradnih planeta to je karmički pokazatelj da su sadašnji problemi ukorijenjeni u prošlim životima. No, karmu ne treba shvatiti kao kaznu za prijestupe i grijehe, pošto se ona obično tumači u filistejskom smislu. Karma nije odmazda, već inercija, kada osoba iz života u život privlači situacije slične sebi. Na primjer, ko u svom natalnom horoskopu ima retrogradnu Veneru nosi u sebi nerazumijevanje ljubavi iz prošlog života. Bol u srcu je toliko intenzivna da se u sadašnjom životu distancira od punog iskustva doživljaja ljubavi pošto se plaši ponovnog ranjavanja. Bilo da je riječ o muškarcu ili ženi, u sadašnjem životu postoji velika poteškoća u odnosima sa suprotnim spolom. Dok pokušava živjeti u sadašnjosti taj pojedinac uvijek iznova stvara u sebi sjećanje na ljubav iz prethodne inkarnacije koja mu i dalje izmiče. U muškoj natalnoj karti retrogradna Venera nerjetko upućuje i na homoseksualnost, bilo da je ona otvorena ili pritajena.
