Autor teksta: Raif Esmerović
U bugarskom narodu 24.juni se slavi kao praznik Cvjetnog Ivana ili Еньовден, koji pada u vrijeme intenzivne žetve pšenice. U ovoj noći zvijezde se spuste na zemlju i podare biljkama moć liječenja a Sunce se u ranu zoru okupa u vodi, pa ako se tada i ljudi budu kupali u jezerima i rijekama, ozdraviće. Ivandan je, također, poznat kao dan koji dijeli godinu na dva dijela, i od tada zima započinje svoj dugi put do ljudi.
Od starih vremena ovaj praznik je bio posvećen Suncu, kako bi uz njegov blagoslov svaka bolest i čarolija bila spaljena. Tog dana, po kazivanju paganskih vračeva, Sunce je stiglo do krajnje tačke na svom putu uzdizanja te sada počinje da se polako a onda sve brže i brže „vraća u zimu“. Uoči 24.juna svi su vidno uzbuđeni i niko tu noć ne želi provesti spavajući, nego ljudi sa radošću dočekuju zoru i jutro želeći vidjeti sunčev izlazak. Djevojke bi pjevale ivanjdanske pjesme, igralo se kolo oko vatre i slavila se žetva.
Svi vjeruju da je ono kratko vrijeme između zore i pojave Sunca na obzorju najmagičniji trenutak u cijeloj godini, pa travari, biljarice i vračari žure da uberu što više posebnog bilja, okupaju se u rijeci, umiju rosom i napune energijom prirode. Sunce je, po narodnoj vjeri, gospodar zdravlja pa je još i danas vrlo živ običaj da se u zoru odlazi na neko visoko brdo i dočeka njegov izlazak. Prisutni ljudi zatim gledaju u svoje sjenke i vjeruje se da će, ako ih vide cijele, biti zdravi do narednog Ivandana.
Kako to tvrdi bugarski narod na ovaj dan Sunce se okrene na nebu tri puta. U podne je njegova sjenka najkraća pa je zato noćno nebo zeleno. Nakon toga svaki novi dan počinje biti kraći koliko je jedno zrno prosa. Mnogi seljaci vjeruju da se Sunce tri puta okrene odmah nakon pojave na nebu, kako bi se onako mokro od kupanja osušilo, a ko od prisutni tada uspije da se “okupa” sa rosom sve će bolesti bježati od njega do narednog Ivandana.
U prevenciji od bolesti većina ljudi se prije sunčeva izlaska običavala okupati na rijeci, vjerujući da se Sunce kupa u isto vrijeme. Također, da nikakva boleština ne bi napadala stoku tokom godine, pastiri bi je na pašu puštali još u zoru. Po kazivanju pojedinih starica seljaci bi prije izlaska Sunca išli u svoja polja, obilazili ih i ostavljali po jedan kamenčić na sva četiri kraja njive kako bi ih zaštitili od mogućeg „obiranje žita“, magijskog obreda kojeg su izvodile vještice u noći Ivandana. Na kraju bi ubrali nekoliko klasova žita da vide da li će uskoro sazrijeti.
Čarobno bilje ne bere se samo po livadama nego se po njega odlazi u goru i planinu. Stari travari uglavnom traže ljekovite trave u šumi, ali prije nego što bi zakoračili u nju odlomili bi grančice lješnjaka, ogulili im lišće i njima trljali svoje ruke. Tako bi bili sigurni da im se ništa neće desiti ako ih slučajno ugrize zmija otrovnica. Inače, magijsko i ljekovito bilje se uvijek bere u tišini, bez govora, i čistog tijela.
ČARANJE I BAJANJE
Na ovaj dan izvode se svakojaka čaranja i bajanja. Posebno ulogu ima prsten kroz koji se gleda na Ivandan za zdravlje. Osim njega i mrtvački prsten obasjan sunčevom svjetlošću zadobija golemu moć pa vješte vračare otkopavaju grobove i skidaju prstenje sa nepoznatih pokojnika. Ako se kroz njega, dok izlazi Sunce, pogleda u osobu koja se želi za ljubavnog ili bračnog partnera želja će biti ispunjena. One žene koje muž zlostavlja, ili jednostavno žele biti gazdama u familiji, stave ovaj prsten pod lijevu nogu i tri puta kažu: „ Da gazim ja tebe, da ne gaziš ti mene“ i time bi njena riječ uvijek bila glavna.
Osim ljubavnog čaranja pohlepne vještice kidisale su na tuđu stoku i pšenicu. Naime, vračare su nekada znale skinuti se na golo i tri puta obići oko nečije pšenice pa bajati: „Dobro jutro ti, njivo, i sretan ti Ivandan, neka svo žito pređe u moju njivu.“ Pripovijeda se kako bi nakon toga klasje samo od sebe poleglo po zemlji, da se pokloni pred vračarom i poslušno bi prešlo kod nje.
Narod kazuje ako kukavica zašuti pred Ivandan, zima će rano doći i bit će veliki mrazevi, a ako zaćuti nakon ovog praznika zima će zakasniti i neće biti oštra.
PROTIV SVAKOG ZLA
Za zaštitu kuće od zlih sila i vračara uzme se grančica vratića, grančica crnog gloga i grančica bosiljka, sve se poveže crvenim koncem, i objesi iznad ulaznih vrata u kuću. Naredne godine, na Ivandan, buketić se skine, baci u rijeku, i napravi novi.
