Naši stari vjerovali su da kuća nije samo mjesto u kojem spavamo i čuvamo stvari. Ona ima svoju energiju, mir i blagostanje koje treba štititi.
Posebno su pazili šta iznose iz doma nakon zalaska sunca. Noć se smatrala vremenom kada se vrata zatvaraju, porodica okuplja, a sve što je stečeno tokom dana ostaje pod zaštitom kućnog praga.
Zbog toga se određene stvari nisu posuđivale kada padne mrak. Vjerovalo se da s njima iz kuće mogu otići sreća, novac, zdravlje i porodična sloga.
Ova vjerovanja razlikovala su se od kraja do kraja. Ipak, četiri stvari gotovo uvijek zauzimaju posebno mjesto.
Zašto je zalazak sunca bio tako važan?
U narodnoj tradiciji izlazak sunca predstavljao je početak, rast i pokretanje poslova. Zalazak je označavao zatvaranje dnevnog kruga.
Kada bi sunce zašlo, ljudi su nastojali da ne iznose ono što simbolizuje život, hranu, bogatstvo i toplinu doma. Smatralo se da noć nije povoljno vrijeme za pozajmljivanje, velike dogovore i rasipanje kućnih zaliha.
Posebno se pazilo na kućni prag. On je doživljavan kao granica između sigurnosti doma i nepoznatog spoljnog svijeta.
Slična simbolika pojavljuje se i u vjerovanju o pravilnom postavljanju potkovice iznad ulaznih vrata. Prag i vrata predstavljali su mjesto kroz koje sreća ulazi, ali i kroz koje može otići.
1. So – simbol zaštite i porodične sloge
So je nekada bila mnogo dragocjenija nego danas. Čuvala je hranu, koristila se u domaćinstvu i predstavljala simbol trajnosti.
U mnogim narodnim vjerovanjima so je povezivana sa zaštitom kuće. Zbog toga se nije rado posuđivala nakon zalaska sunca.
Vjerovalo se da osoba koja uvečer iznese so iz kuće može s njom „iznijeti“ mir i porodičnu slogu. U nekim krajevima govorilo se da večernje posuđivanje soli priziva sitne svađe, suze i nerazumijevanje među ukućanima.
Posebno se izbjegavalo dodavanje soli direktno iz ruke u ruku. Ako je komšiji bila potrebna, posuda bi se spustila na sto kako bi je druga osoba sama uzela.
Naravno, riječ je o narodnom običaju, a ne pravilu koje određuje šta će se zaista dogoditi. Ipak, simbolika je jasna: ono što čuva i štiti kuću ne treba olako iznositi.
So se i danas pojavljuje u brojnim običajima vezanim za simbolično čišćenje prostora. Više o tim vjerovanjima možete pročitati u tekstu o tome kako su naši stari koristili so za uklanjanje teške atmosfere iz doma.
2. Hljeb i brašno – iz kuće se ne iznosi nafaka
Hljeb je imao gotovo sveto mjesto u tradicionalnom domaćinstvu. Predstavljao je život, rad, sigurnost i Božiji blagoslov.
Bacanje hljeba smatralo se velikim grijehom. Prema njemu se odnosilo s poštovanjem, a posljednji komad nije se olako iznosio iz kuće.
Posuđivanje hljeba, brašna ili kvasca nakon zalaska sunca izbjegavalo se jer se vjerovalo da se tako odnosi kućna nafaka.
Ako bi neko odnio posljednje brašno ili posljednji komad hljeba, stariji bi upozoravali da kuća može ostati „prazne ruke“. Nije bila riječ samo o strahu od siromaštva. Hljeb je simbolizovao sposobnost porodice da se prehrani i sačuva ono što ima.
Ako je nekome zaista bila potrebna pomoć, hljeb se nije uskraćivao. Umjesto posuđivanja, često se darovao.
U tome se krije lijepa poruka starog običaja. Kada nešto dajete od srca, ne očekujući da vam bude vraćeno, ne osjećate da vam je nešto oduzeto. Darivanje je tada znak obilja, a ne straha od gubitka.
3. Novac – ne iznosite finansijsku sreću iz doma
Najpoznatije upozorenje odnosi se na novac.
Prema starom vjerovanju, novac nije trebalo posuđivati nakon zalaska sunca, plaćati dug u kasnim večernjim satima niti ga dodavati preko kućnog praga.
Vjerovalo se da novac prati put kojim ga šaljemo. Ako ga uvečer iznesemo iz kuće, mogao bi nastaviti odlaziti i narednih dana.
Zbog toga su mnogi čekali jutro kako bi vratili dug ili nekome pozajmili novac. Jutro je simbolizovalo novi početak, rast i mogućnost da se ono što je dato ponovo zaradi.
Postojalo je i vjerovanje da novac ne treba dodavati direktno iz ruke u ruku. Novčanica bi se prvo spustila na sto, a zatim bi je druga osoba uzela.
I danas možemo pronaći slične običaje. Neki ljudi nikada ne ostavljaju novčanik prazan. Drugi u njemu čuvaju poseban novčić koji ne troše. Treći smatraju da torba ne smije stajati na podu jer tako, simbolično, novac „pada“ i odlazi.
Više o tome pročitajte u tekstu Nikada ne ostavljajte torbu na podu.
Za naše pretke odnos prema novcu nije bio samo magijski. Bio je praktičan. Večernje pozajmice često su se donosile bez dovoljno razmišljanja, pod pritiskom ili zbog tuđeg nagovaranja.
Zato ovo vjerovanje možemo razumjeti i kao savjet: ne donosite važne finansijske odluke kada ste umorni, zabrinuti ili požurivani.
4. Vatra, šibice i svijeća – ne iznosite toplinu ognjišta
Vatra je bila srce nekadašnjeg doma.
Ona je grijala porodicu, osvjetljavala prostor i omogućavala pripremanje hrane. Dok nije bilo električne energije, ugašena vatra mogla je predstavljati ozbiljan problem.
Zbog toga se žar, plamen, šibice ili posljednja svijeća nisu rado iznosili iz kuće nakon zalaska sunca.
Vjerovalo se da se davanjem vatre drugoj kući predaje i dio vlastite životne snage. Ako bi se iz doma iznio posljednji plamen, s njim bi, prema narodnom vjerovanju, mogli otići toplina, mir i porodično zajedništvo.
U nekim krajevima vatra se nije posuđivala određenim danima, tokom velikih praznika ili nakon što bi svi ukućani legli.
Ovo vjerovanje čuva uspomenu na vrijeme kada je ognjište bilo mnogo više od izvora topline. Oko njega se okupljala porodica, razgovaralo, pripremala hrana i donosile važne odluke.
Zato se vatra čuvala kao simbol života koji traje unutar kuće.
Šta uraditi ako vam neko nešto zatraži uvečer?
Narodna vjerovanja nikada ne bi trebala biti razlog da odbijemo pomoći nekome kome je pomoć zaista potrebna.
Ako komšiji nedostaje hrana, ako se neko našao u nevolji ili mu je hitno potreban novac, ljudskost je važnija od svakog običaja.
Naši stari su zato pravili razliku između posuđivanja i darivanja.
Ako su morali dati hljeb ili so, govorili bi da to poklanjaju. Time se simbolično prekidala ideja da je iz kuće nešto „odneseno“. Ono što je dato od srca smatralo se dobrim djelom koje se vraća na neki drugi način.
Kod novca se savjetovalo da se ne predaje preko praga. Osoba bi prvo ušla u kuću ili bi se novac spustio na sto.
To su samo stari običaji. Ipak, oni pokazuju koliko su ljudi nekada pazili na način na koji daju, primaju i razmjenjuju stvari.
Još nekoliko večernjih zabrana naših starih
Posuđivanje nije bilo jedino na šta se pazilo nakon zalaska sunca.
U mnogim krajevima nije se preporučivalo metenje kuće kasno uvečer. Vjerovalo se da se metlom može „pomesti“ sreća koja je tokom dana ušla u dom.
O simbolici ovog predmeta možete pročitati u tekstu Magija metle – zašto se kuća ne mete poslije zalaska sunca.
Nije se iznosilo ni smeće kada padne mrak. Nisu se brojali posljednji novčići pred spavanje. Nije se zviždalo u kući, a posebno se pazilo da novčanik ne ostane potpuno prazan.
Postojalo je i upozorenje da se stvari ne dodaju preko praga. Ako dvije osobe nešto razmijene stojeći svaka s jedne strane vrata, vjerovalo se da između njih može nastati svađa.
Sva ova pravila imaju zajedničku poruku: kada se dan završi, kuća treba da se smiri.
Šta se zapravo krije iza ovih vjerovanja?
Narodna vjerovanja ne treba shvatati kao garanciju da će nas zadesiti nesreća ako ih ne poštujemo.
Iza njih se često kriju praktične životne lekcije.
Ne dijelite posljednje zalihe bez razmišljanja. Ne posuđujte novac pod pritiskom. Poštujte hranu. Čuvajte toplinu doma. Pomozite drugima, ali ne zaboravite vlastite granice.
Naši preci možda nisu koristili izraze poput finansijske discipline, emocionalnih granica ili odgovornog upravljanja domaćinstvom. Ipak, upravo su te poruke prenosili kroz običaje i upozorenja.
Sličnu ideju nalazimo i u starim vjerovanjima vezanim za magiju novca i odnos prema svakoj novčanici koja uđe u kuću.
Kuća pamti naš odnos prema onome što imamo
Bez obzira vjerujete li u stare znakove, način na koji se odnosimo prema domu mnogo govori o nama.
Kada cijenimo hranu, ne rasipamo novac i ne dozvoljavamo da drugi iskorištavaju našu dobrotu, stvaramo osjećaj sigurnosti.
Nije potrebno živjeti u strahu da će jedna posuđena kašika soli odnijeti sreću. Mnogo je važnije razumjeti poruku koja se krije iza običaja.
Dajte kada možete. Pomozite kada je potrebno. Ali ne donosite odluke pod pritiskom i ne dozvolite da neko stalno uzima ono što ste teško stekli.
Možda su upravo zato naši stari govorili da se poslije zalaska sunca ne posuđuju so, hljeb, novac i vatra.
Nisu samo čuvali predmete.
Čuvali su granice, sigurnost i mir svoga doma.
Pripremio Vedad Sarajlić za TrećaDimenzija.com
