autor teksta: Raif Esmerović – Treća Dimenzija MAGIC
Običaj proslave Nove godine je veoma star i prema historičarima ima svoje porijeklo u drevnom Babilonu. Od tada pa do danas prošlo je 4.000 godina a mi još uvijek volimo obilježavati kraj jedne godine i početak druge s mnoštvom običaja, vjerovanja i ceremonija.
Najvažnija posebnost ili, bolje rečeno, čarobnost Nove godine je upravo u tome što svakome od nas daje priliku da nešto promijeni u svom životu, ali i da generalno pokušamo, kroz specifične rituale, pridobiti dobre sile sudbine na svoju stranu. Pojedini obredi, koji se tiču novca ili ljubavi, svoj učinak standardno pokažu tokom narednih mjeseci, dok određene simboličke radnje imaju trenutni efekt poput one da na Novu godinu obučemo svoju najbolju odjeću, podmirimo sve dugove, napunimo frižider hranom i pićem te si mirne duše priuštimo izvrstan obrok.
Naime, jedenje bilo koje od sljedećih namirnica uoči ili tokom prvog januara osigurat će uspješnu Novu godinu: crnooki grašak, juha od leće, dugi rezanci, šunka, kupus, okruglo voće, cijela riba s glavom i repom, šipak, kukuruzni hljeb, svinjetina s kiselim kupusom. Razlog za svinjetinu je samo taj što perad grebe unatrag, krave uglavnom stoje mirno, ali svinja uvijek njuškom ruje prema naprijed.
Stvaranje buke u ponoć stari je običaj tjeranja zlih duhova od ljudi, kuća i mjesta pa je tako sve do danas to jedan od glavnih obilježja ove proslave: pucanje iz puške, bacanje petardi, vatromet, zvonjenje zvonom ili bar lupanje suđem. Bilo koji od navedenih načina proizvest će glasnu buku dovoljnu da zaplaši negativne entitete, potjera ih, a nama omogući da u novi period uđemo sa puno pozitivne energije.
Bebe rođene na Novu godinu, tvrdi se, pratiće sreća u životu.
ŠTA SE NE SMIJE
Izbjegavajte razbijanje stvari jer to sluti na zlo. Slučajno razbiti šarenu svjetiljku na Novu godinu znak je smrti bliskog rođaka te godine. Ako se na ovaj dan slučajno razbije drangulija ili predmet s police, to je dobar znak; ako pada snijeg, bit će to godina puna veselja.
Izbjegavajte plakanje kako ne biste prizvali tužne događaje u narednih 365 dana. Jedine suze koje su dozvoljene su suze radosnice.
Nemojte posuđivati novac, nakit ili dragocjenosti.
Ne napuštajte dom prije nego što neko prvi uđe. Uvijek se čeka slučajni gost po čijem se spolu i izgledu prognozira sreća te kuće i familije.
Ako trebate nekome isporučiti dar na Novu godinu, ostavite ga u auto na Staru godinu. Nemojte ga iznositi iz kuće na Novu godinu.
Neki ljudi ne peru kosu na Novu godinu, u strahu da ne “operu” svoju sreću.
Pranje suđa i rublja na Novu godinu navodno dovodi do smrti u familiji tokom godine.
Svađa na ovaj dan znak je da će se svađati cijele godine.
Kihnuti na Novu godinu nije dobar znak i predstavlja nesreću.
Nesreća je na Novu godinu iznositi pepeo iz kuće.
POSOLITE SVOJU SREĆU
Prva osoba, životinja ili stvar koja bi prešla prag iza ponoći određivala bi sreću te familije u Novoj godini. Zato se taj običaj nazivao “prva stopa” ili “sretna noga” i mislim da nije bilo potrebno kazati koliko su nekada ljudi pazili da im u kuću ne uđe niko i ništa što je, prema folklornom mišljenju, moglo prizvati zlo. Prva osoba u kući treba biti srdačno dočekana i ne smije imati ravna stopala, razroke oči ili spojene obrve pošto takvi posjetioci navodno donose nesreću. Također, predznak loše sreće je i ako na novogodišnje jutro u kuću uđe crvenokosa žena.
Ništa manje značajna za sudbinu nije bila ni prva životinja koji bi neko ugledao prvog januara. Doslovno, imala je fatalističko značenje: ukoliko je bila glavom okrenuta ka čovjeku to se smatralo znakom sreće, no bude li mu okrenuta suprotnim dijelom tijela nije pretkazivala blagonaklonu sudbinu. Govorilo se kako će sreća tokom godine stalno bježati od te osobe. U Škotskoj se pak vjerovalo da je dobar znak vidjeti životinju koja stoji na nogama a loš ukoliko ona leži.
U Turskoj na Novu godinu svaki gost koji ulazi u kuću mora baciti malo soli na vatru “za sreću”. Za još malo više sreće, kaže se, dobro je posuti soli ispred vrata, kako bi s njom prizvao i mir u kuću. Isto tako, u Anadoliji onaj gost koji posjeti kuću na Novu godinu nagovori se da ode do kokošinjca i stavi jaje blizu kokoši. Onda se pažljivo gleda šta će se desiti; ukoliko kokoška sjedne na to jaje, posjetioc se proglašavao berićetnim, da je sa nafakom za kuću, i častio bi se hranom te pićem. Još jedan zanimljiv adet krije se u šipku kojeg mnogi Turci smatraju simbolom obilja. Stoga svi vi koji želite dobru 2025. godinu zgnječit ćete ga na svom pragu. Što je više komadića i što se sitnije rasuo, to će vam godina biti prosperitetnija.
PREDSKAZIVANJE VREMENA
U dugoročnim predviđanjima nije se zaboravljalo niti na vrijeme odnosno na vremensku prognozu, koja je oduvijek bilo ključna za poljoprivredu i proizvodnju hrane. Ukoliko bi na Staru godinu puhao vjetar sa zapada vjerovalo se da će te godine biti dosta kravljeg mlijeka i riba u moru; bude li puhao sjeverac zima će biti hladna i sa dosta snijega; a ako bi se osjetio istočnjak onda bi taj vjetar označavao blagoslov za voćke koje će te godine dati obilje plodova. No, zapuše li iz smjera sjeveroistoka tada ta godina nije ni po ničemu obećavala da će biti povoljna odnosno rodna.
Također, desi li se da prvog januara nebo bude puno crvenih oblaka proricala se godina sa dosta svađe i mnogo lopova. Ukoliko pak osvane vedro i bude sunčan dan onda se tvrdilo da će biti povoljno vrijeme sve do mjeseca maja.
