Autor teksta: Raif Esmerović
Naziv festivala izveden je od imena germanske boginje proljeća i zore Ostare. Njeno ime se također prepoznaje u njemačkim i engleskim nazivima Uskrsa (Ostern, Easter). Sa stajališta indoeuropske komparativne mitologije, ona je boginja zore i Jutarnje zvijezde te je identična litvanskoj Aušriné, drevnoj Aurori i Eosi te indijskoj Ušasi.
Paganski praznik Ostara slavi se kao proljetni ekvinocij, između 20. i 21. marta kada dan i noć traju istom dužinom, odnosno 12 sati. Taj harmonični trenutak naziva se astronomskim početkom proljeća. Ljudi su uoči Ostare od davnina radili razne rituale čišćenja, kupali se u potoku, blagosljali jaja, čistili svoje domove i vješali simbole plodnosti. Na ritual način zahvaljivali su bogovima i boginjama na zaštiti u mračnoj polovici godine, ne propuštajući priliku da se zahvale i samoj tami oko sebe i unutar njih na njezinim lekcijama i kušnjama života. U poljoprivredi ovo je oduvijek bilo vrijeme za blagoslov polja i sjemena.
Kršćanski Uskrs preuzeo je mnoge izvorne paganske običaje, uključujući jaja – simbol novog života – koja su bila obojena crvenom bojom. Crvena se smatrala bojom života u drevnim vremenima. Tamno crvena menstrualna krv simbol je plodne žene (i jajeta), pa je crvena boja postala prirodni simbol praznika plodnosti. Sjeme biljaka također je posijano, a žene i djevojke udarane svježim vrbovim granama kako bi se u njima probudila plodnost. Stoga, iako se taj običaj u današnjem vrijeme može smatrati svojevrsnim nasiljem nad ženama, njegova izvorna namjera odaje počast samoj suštini ženstvenosti – daru plodnosti.
Tako tokom proljetnog ekvinocija slavimo sve oko novog života, nove početke, nove projekte. To je razdoblje kada Vatra, hrabrost i strast ponovno počinju prevladavati nakon dugog zimskog sna. Kako bismo proslavili Ostaru, palimo vatru, plešemo i pjevamo u krug, oblačimo se u crvenu i zelenu odjeću, oslikavamo jaja kao simbol novih početaka. Vrijeme je to za bučna, vesela slavlja sa prijateljima, za vino, čija je crvena boja simbol krvi i života, te svježi hljeb kako bi proslavili sve što za nas predstavlja ispunjen i radostan život.
Uskrs je dobio ime po boginji plodnosti Ostari, poznatoj i kao Eastre. Njezin godišnji dolazak u proljeće najavljuje cvjetanje drveća i biljaka te dolazak beba, kako životinjskih tako i ljudskih.
VODA KOJA ČISTI I LIJEČI
U paganskoj religiji istok je posvećen boginji Ostari pa se ujutro na proljetnji ekvinocij treba okrenuti u tom smjeru svijeta i pogledati u izlazeće Sunce kroz kokošije jaje. Navodno, tada ćete biti u stanju vidjeti neke detalje svoje budućnosti. Nadalje, upravo zbog ovog festivala cijeli mjesec mart prožet je magijskom energijom koja se posebno uočava kroz vodu. Naime, stari običaj je sakupljanje martovske vode, jer se za nju tvrdi da je velike čistoće i čarobne snage. U potpunoj tišini, voda se uzima iz izvora ili bunara, ulijeva u flaše i odnosi kući gdje će služiti kao godišnja zaliha za magijsku praksu. U drevna vremena smatralo se da voda, nakon topljenja snijega, ima najveću čistoću te svetu osobitost, koja je izvrsna za praktični magijski rad, na primjer za proizvodnju mjesečeve vode. Dakle, dok traje praznik Ostara, najbolje u zoru ili pred sunčev izlazak, otiđite na neki prirodni izvor, umijte se njegovom vodom, popijte je, i obavezno flaširajte, kako bi sebi mogli skuhati topli čaj čija će ljekovita moć tada biti udvostručena. Ukoliko se njome polijete nakon tuširanja po golom tijelu očistit ćete svoje tijelo i auru od negativne energije.
NEBESKI ZEC I OBOJENA JAJA
Ostara je drevna boginja proljeća koju rado nazivaju Božanskom Djevom koja donosi prvo svjetlo dana i toplinu proljeća. Odgovorna je za oživljavanje svijeta nakon što je zimski hladni stisak oslabio i počeo se povlačiti u tamu. Da bi probudila uspavane sile prirode boginja Ostara pušta tople vjetrove proljeća da lete nad zemljom. Tada polja i drveće ponovno postaju zelena, a cvijeće cvjeta. Međutim, kako to kazuje stara predaja, jedne godine Ostara je došla malo prekasno. Mučena osjećajem krivnje ostala je zgrožena jer je prvo biće koje je susrela bila mala umiruća ptica koja je ležala na šumskom tlu smrznutih krila.
Ispunjena nježnošću i brigom Ostara ju je uzela kao ljubimca dok neke druge verzije ove predaje navode da joj je ptica postala ljubavnik. Ožalošćena što jadna ptica bespomoćnih krila više nije mogla poletjeti, pretvorila ju je u snježnog zeca i dala mu mogućnost brzog trčanja kako bi mogao izbjeći sve lovce. Poštujući njegov raniji ptičji život, također mu je dala mogućnost polaganja jaja u svim bojama duge. Na kraju joj se ta odluka obila o glavu, naime, boginju su jako rasrdile njegove brojne ljubavne afere, pošto je zec životinja jakog libida, pa ga je u naletu bijesa bacila u nebo, gdje je, nažalost, sletio pod noge sazviježđa Orion (Lovac). Od tog vremena on ostaje tamo i poznat nam je kao sazviježđe Lepus (Zec). Na kraju, boginja Ostara ublažila je svoj stav pa je dozvolila zecu da se jednom godišnje vrati na zemlju kako bi djeci koja su prisustvovala proljetnom festivalu poklonio svoja obojena jaja.
