Ostara je paganski praznik kojim se tradicionalno proslavlja proljetni ekvinocij. Njegov naziv dolazi od imena anglosaksonskog božanstva Eostre, poznate kao boginja proljeća i novih početaka. Također, od njenog imena iskovana je riječ Easter ili Uskrs, koji je tako postao jedna od mnogih paganskih svečanosti zaogrnutih plaštom kršćanstva. Ove godine proljetni ekvinocij započinje 20.marta te osim proljeća najavljuje i početak nove astrološke godine.
Ostara je četvrti po redu praznik u velikom paganskom krugu godine koji obilježava dolazak proljeća i sam ekvinocij. Datum se određuje prema astronomskom računanju pa se Ostara nekada obilježava dan ili dva prije 21.marta. Naime, tome kumuje ravnodnevnica ili ekvinocij, kako se već naziva tačka na nebeskoj sferi, gdje ekliptika presijeca nebeski ekvator. Pošto ga ekliptika dijeli u dvije tačke, postoje dva ekvinocija; prvi je proljetnji 21.marta a drugi jesenji 23.septembra, koji se naziva festival Mabon.
Kako se nalazi između Imbolca i Beltanea odnosno između mračne i hladne zime te svijetle topline početka ljeta, Ostara drži veliku vagu vremena u svojim rukama i čini da dan i noć traju isto to jest po dvanaest sati. Stoga je ovaj praznik poseban po mnogo čemu a ponajviše po tome da ima univerzalnu snagu da vrati red i harmoniju tamo gdje je dugo nije bilo.
Ostara je prastara svečanost vatre i plodnosti kojom se proslavlja povratak Sunca odnosno Boga i buđenje plodnosti Zemlje to jest same Boginje. Drevne predaje kazuju kako ona više nije djevojčica, nego se preobrazila u prelijepu djevojku i spremna je na udvaranje svog vječnog ljubavnika. Ostara je prije svega božanstvo proljeća, ona donosi novi život na zemlju poharanu snijegom i ledom, i pod njenim blagoslovom rađa se plodnost a drveće i biljke dobivaju pupoljke. Vjerovatno zbog toga neki su je skloni nadahnuto nazivati Boginjom Sunca u usponu ili Božanskom Zorom, pošto sa njenom dolaskom priroda doživljava punu preobrazbu a toplota u ekspanziji obuzima zemlju, kako bi podstakla sjeme da proklija. No, treba odmah reći, kako proslavu proljeća nemaju samo evropski narodi nego je ona raširena po cijelom svijetu. Na prvi dan proljeće tradicionalno se u Iranu obilježava perzijska Nova godina koju nazivaju Nevruz ili u prevodu na bosanski – Novi dan. Kao i Ostara i ovaj praznik obilježen je simbolima plodnosti i nadom u bolje sutra.
Mnogi simboli Ostare imaju korijene u prastarim tradicijama, a uloga zeca je jedan je od takvih primjera. U srednjem vijeku u Evropi, martovski zec smatran je simbolom plodnosti i nagovještajem samog proljeća. Naime, ova vrsta zeca je mirna i skoro neprimjetna veći dio godine, ali u martu kada počinje njihova sezona parenja mogu se vidjeti doslovno svakodnevno. Osim toga, ženke navedene vrste mogu zatrudnjeti s drugim leglom dok su trudne s prvim leglom. To objašnjava zašto su postali neprikosnovenim znakom proljetne plodnosti.
Kod Saksonaca praznik boginje Eostre slavio se za vrijeme punog Mjeseca nakon proljetnog ekvinocija što je gotovo identičan običaj što se tiče kršćanskog Uskrsa na zapadu.
Za sljedbenike drevne religije ovo je period nabijen magijskim potencijalima, koji doslovno pršte na sve strane, pa je idealno vrijeme za izradu novih čarolija, trenutak kada se mogu posaditi mlade biljke u svoj magični vrt, obnoviti ili napraviti ritualni prostor u vrtu okružen biljem i prirodom. Boje se jaja i stavljaju na oltar kao talismani. Ovo je također trenutak za magiju kojom ćemo ukloniti sve nepravilnosti iz naših života. Slavi se novi život i rast, a najbitnija boja je zelena, jer ona predstavlja boju biljaka koje niču. Kuća se ukrašava proljetnim cvijećem i biljnim izdancima. Nosi se odjeća zelene boje.
Ako se spremate na neki novi projekt, ovo je najbolje vrijeme za to. Na ovaj dan jede se hrana spravljena od zelenog bilja, mliječni proizvodi, dobro je grickati sjemenke, poput bundevinih koštica ili suncokretovih sjemenki. Od bilja se za ovaj dan vežu narcisi, ljubičice, irisi, borovnica, božur, te sve drugo proljetno cvijeće. Na obredima se pale jaki mirisi poput ruže, jasmina i jagoda, a jaspis je kamen koji je dobro koristiti za vrijeme obreda. U ovo je doba svima se preporučuje duga šetnja šumom da bi se osjetile promjene u prirodi, ali i kako bi se povezali sa nastalim promjenama i buđenjem života u Boginji.
Nezaobilazan simbol proslave Ostare je kokošje jaje koje predstavlja plodnost Zemlje i cijelog stvaranja. Žumanjak simbolizira boga Sunca, a bjelanjak boginju Eostre, u savršenoj ravnoteži s potencijalom rasta. Poznato je ukoliko na praznik Ostaru zakopate jedno kokošje jaje na ulazu u svoju bašču ona će biti blagoslovljena plodnošću tokom cijele vrtlarske godine. U paganskoj religiji istok je posvećen boginji Ostari pa se ujutro na proljetni ekvinocij treba okrenuti u tom smjeru svijeta i pogledati u izlazeće Sunce kroz kokošje jaje. Navodno, tada ćete biti u stanju vidjeti neke detalje svoje budućnosti.
Nadalje, upravo zbog ovog festivala cijeli mjesec mart prožet je magijskom energijom koja se posebno uočava kroz vodu. Naime, stari običaj je sakupljanje martovske vode ili kišnice, jer se za nju tvrdi da je velike čistoće i čarobne snage. U potpunoj tišini, voda se uzima iz izvora ili bunara, ulijeva u flaše i odnosi kući gdje će služiti kao godišnja zaliha za magijsku praksu. U drevna vremena smatralo se da voda, nakon topljenja snijega, ima najveću čistoću te svetu osobitost, koja je izvrsna za praktični magijski rad, na primjer za proizvodnju mjesečeve vode. Dakle, dok traje praznik Ostara, najbolje u zoru ili pred sunčev izlazak, otiđite na neki prirodni izvor, umijte se njegovom vodom, popijte je, i obavezno flaširajte, kako bi sebi mogli skuhati topli čaj čija će ljekovita moć tada biti udvostručena. Ukoliko se njome polijete nakon tuširanja po golom tijelu očistit ćete svoje tijelo i auru od negativne energije.
U POČETKU BIJAŠE PAGANIZAM …
Nekoliko hiljada godina stara predaja o perzijskom bogu Mitri, koju su usvojili i Rimljani, kazuje kako ga je rodila boginja-djevica Anahita na zimski solsticij a ubijen je i uskrsnuo u proljeće, prema nekim predajama 25. marta. Mitru su vjernici nazivali svetim djetetom i čim ga je rodila boginja Anahita položila ga je u jasle da spava. Kada je porastao bog Mitra postaje putujući učitelj koji je činio čuda a u jednom opisu se kaže da je “jahao na čelu trijumfalne povorke na magarcu”. Nazivali su ga bogom vina (imao je moć da vodu pretvori u vino) i svetim kraljem koji je ubijen i “pojeden” u euharistijskom ritualu plodnosti i pročišćenja. Narod ga je jako volio i častio raznim imenima poput ” Kraljem svih kraljeva” i “Bogom svih bogova”. Smatran je “jedinim sinom”, “spasiocem”, “nosiocem grijeha”, “pomazanikom” i “alfa i omegom”. Poistovjećivan je sa ovnom ili jagnjetom. Njegovo žrtveno ime “Dendrit” ili “Mladić sa drveta” nagovještava da je bio obješen ili razapet na krst.
1 comment
[…] Fazila Kostić – Treća Dimenzija […]