PRIČA O BESKONAČNOM

Čarobnjak i njegov učenik štetali su jednog dana dolinom Snova. Čarobnjakova odjeća bila je oslikana mjesecima i zvijezdama, a dječak je pitao zašto je to tako.
“Pokazaću ti”, rekao je čarobnjak.

Odveo je učenika na vrh brijega:
“Sada mi reci šta vidiš tamo, u najvećoj daljini.”
“Vidim šumu koja se proteže kilometrima sve do horizonta. To je najdalje dokle mi pogled može dosegnuti”, rekao je dječak.
“A šta je dalje od toga”, pitao je čarobnjak.
“Granica svijeta, nebo i sunce, pretpostavljam”, rekao je dječak.
“A iza toga?”
“Zvijezde, a zatim prazan prostor koji se proteže do beskonačnosti.”
“A da li bi to bilo istina ako te okrenem na drugu stranu?” pitao je čarobnjak.
Dječak je potvrdno klimnuo.
“Vrlo dobro”, rekao je čarobnjak. “Sada dođi.”

Odveo je učenika do potoka pored kojeg su često drijemali tokom popodneva.
“Koliko daleko sada možeš da vidiš?”
“U dubokoj šumi ne mogu da vidim daleko, samo do mjesta gdje potok zavija, tamo.”
Dječak je pokazao rukom na mjesto udaljeno oko stotinjak metara.
“Ali, ti znaš da se potok uliva u more, a da se more proteže do horizonta? pitao je čarobnjak. Dječak se složio.
“Dakle, nakon horizonta opet će doći granica svijeta, nebo, sunce, zvijezde i beskonačni prostor baš kao ranije?” pitao je čarobnjak.
“Da”, odgovorio je dječak.

Čarobnjak je bio zadovoljan i odveo svog učenika u kristalnu pećinu.
“Koliko daleko sada možeš da vidiš?”
“Nema mnogo svjetla i vidim samo zidove pećine” rekao je dječak, “ali prije nego što me upitaš, složiću se da se izvan pećine nalaze šuma, brdo, horizont, nebo, sunce, zvijezde i prazan prostor.”
“Tada dobro zapamti” rekao je čarobnjak glasnije, “bez obzira na to kuda otišao, ista se beskonačnost proteže u svim smerovima.
Ti si središte svemira gdje god se nalazio.”
“To izgleda poput trika” protestovao je Artur.
“Ne, trik izvode tvoja čula koja te zavaravaju da si negdje smješten.

Zapravo, svaka tačka u svemiru je ista tačka, žarište beskonačnosti koje se proteže u svim smjerovima. Ne postoji ‘tamo’ ili ‘ovdje’ ne postoji ‘blizu’ ili daleko’.
Za čarobnjaka postoji samo ‘svuda’ i ‘nigdje’.
Kada bi to znao i ti bi nosio mjesece i zvijezde na odjeći. Bez privida koji stvaraju tvoja čula, shvatio bi da su mjesec i zvijezde upravo tu, pored tebe.”
“Kada ću to da shvatim?” pitao je dječak.
“Sa vremenom. Kada se smiri nemir u tvojoj duši, vidjećeš nebesa u sopstvenom biću”, rekao je čarobnjak nestavši u bijelom oblaku…