Kod Rumuna 24.juni se svake godine obilježava kao praznik vila ili Sanzene, za koji se veže predaja kako na ovaj dan svaka kukavica zanijemi. Naime, kako to narod pripovijeda, kukavica se uguši zrnom ječma i pretvori u leš narednih šest mjeseci. A kada utihne kukanje ove ptice zlosutnice napokon počinje vrijeme obilja, slavlja i veselih dana. Iako rumunjski narod ima nekoliko datuma u godini kada magične sile ruše sve barijere pred sobom i haraju ovim svijetom, Sanzene im je najdraži jer to je noć kada vrlo lako možete ugledati vile.
Narodni običaji povodom 24.juna podrazumijevaju da se najljepše djevojke u selu oblače u bijelo i provode cijeli dan tražeći i berući cvijeće, od kojih jedno mora biti broćika ili ivanjsko cvijeće (Galium verum), koja se na rumunjskom također zove kao i sam praznik – Sanzena. Od cvijeća koje su ubrale tokom dana djevojke pletu vijence ili cvjetne krune koje po povratku u sumrak nose u selo. Tamo se sastaju sa svojom voljenima i plešu oko vatre.
Tom prilikom donešeni vijenci se bacaju po krovovima kuća, a gdje i kako vijenac padne, proriče se da li će u toj kući neko umrijeti. U onom slučaju kada vijenac padne sa krova, ili preleti preko njega, nagovještava žalost u porodici. Međutim, zaustavi li se na krovu vlasnicima predviđa dobru žetvu i obilje. Kao i kod drugih paganskih praznika paljenja vatre, drevni običaj preskakanje žeravice nakon što krijes dogori, služi za pročišćavanje čovjeka, ali i za njegovo zdravlje.
Uoči i na ovaj dan vrijedne žene i muškarci uberu najveći broj biljaka i korijenja koje se često daje nerotkinjama, kako bi mogle postati plodne i dobiti djecu. Najmoćnijim travkama se smatraju one na koje je pala rosa pošto se za nju vjeruje da liječi razne kožne ali i očne bolesti. Zbog toga se dobar dio bilja ubire u zoru. Broćika po kojoj je pala rosa smatra se odličnim lijekom za bolesne oči, dok majke ovu orošenu biljku stavljaju u vodu kojom kupaju nejaku djecu da bi što brže ojačala. Između sveg ostalog bilja broćika se najviše koristi za pripremu čajeva, za liječenje pluća i začepljenosti odnosno za astmu. Inače za navedenu biljku se kod rumunjskog naroda vjeruje da je jako dobra: čisti madeže na licu, pjegice; čuva od prehlade te štiti od vradžbina i bajalica.
Od ostalih biljaka ubire se zdravac, majčina dušica, timijan, karanfil, listovi vinove loze, bostana i dinja, cvjetovi sikavice i tako dalje. Uvijek se pazi da na zelenilu ima rose, kako bi se pojačala iscjeliteljska snaga. U potragu za ljekovitim i magijskim biljem ide se svježe okupan, dok poneke žene čekaju noć uoči praznika pa se skinu gole, i tako obznažene odlaze po livadama brati bilje i korijenje, čiju će ozdravljujuću snagu koristiti tokom cijele godine za saniranje svakojakih boleština. Ubrano bilje kod kuće pažljivo odvoje, poredaju jedno pored drugoga, suše, a zatim ostave jednu noć pod vedrim nebom, te od tada čuvaju za lijeka.
Golotinja je veoma naglašena u ovoj noći, posebno kod djevojaka i žena, koje vjeruju da takve mogu lakše privući vile koje će im podariti moć i snagu. Mnoge djevojke su se u prošlosti običavale kupati nage na jezerima i rijekama ne mareći za radoznale muške poglede osjećajući da su tu noć pod zaštitom vilinskog svijeta. A hirovitim vilama se niko nije želio zamjeriti.
Jedno narodno vjerovanje kaže da se tokom noći Sanzene otvaraju nebesa, što je čini najjačim praznikom za bacanje čini, posebno onih ljubavnih koje se rade sa pojedinim biljkama čija je moć tada ogromna. Nadalje, muškarcima se ne savjetuje da izlaze napolje tokom praznične noći, pošto je to vrijeme kada vile igraju po zraku ali i livadama, blagoslivljaju usjeve i daruju zdravlje ljudima. Ali, dok to čine, ne vole da ih vide muškarci, pa će svakog onog ko ih posmatra surovo kazniti sakaćenjem, oduzimanjem govora ili ga učiniti ludim, ili kako se kaže u našem narodu: vilenim. U nekim područjima Karpata, seljaci u ovoj noći zapale veliku balu sijena, koristeći za potpalu obrednu vatru, i gurnuti je niz brdo. To se tumači kao simbol zalazećeg Sunca, onog koje je prolaskom ljetnog solsticija krenulo prema zimi, pa dani od sada polako postaju sve kraći.
Kroz različite divinacijske metode, djevojke se nadaju da će vidjeti lice svog suđenika u snovima, kao i da će, kupajući se noću ili u zoru 24.juna, u cvjetnoj rosi ili riječnoj vodi, postati lijepe. Ovo vjerovanje se temelji na jednom drugom koje kaže da se na ovaj dan najljepša od sviju vila kupa u rijeci a onda oblači na sebe svjetlosnu haljinu. Da bi djevojka usnila suđenika ona svoj struk omota ivanjskim cvijećem i odlazi na spavanje. Pored toga, neke djevojke su običavale vijenac od tog cvijeća bacati navečer na krov kuće a ujutro gledati šta će naći u njemu: ugledaju li plavu dlaku, to je značilo da je voli plavokosi muškarac, a ako je bila crna dlaka, onda neki crnokosi mladić. Poneke bi pojavu bijele dlake tumačile da će se udati za starijeg muškarca.
ŽELJEZNA TRAVA
Ono što se na Balkanu naziva raskovnik u Rumuniji nosi naziv željezna trava, zbog svoje izvanredne sposobnosti da nekom neobjašnjivmm moći otvara zaključane katance i otkriva skrivena blaga. Njen latinski naziv je Drosera rotundiflora L. i riječ je o biljki mesožderki neobičnog izgleda. Ovdašnji narod pripovijeda kako je željezna trava sva svijetlocrvena u korijenu, stablu i granama, te da vrlo rijetko raste, isključivo na planinskim vrhovima, a procvjeta samo u u noći između 23 i 24. juna. Na taj posebni datum ispod biljke prostre se bijeli čaršaf na koji će oko ponoći pasti njen cvijet, a onaj ko ga se domogne, postaje vlasnikom talismana iznimne moći.
Postoji i druga predaja o željeznoj travi. Kad je neko pronađe, mora joj se kradom približiti s ljeskovim štapom dugim oko lakat, i ako je želi imati, treba joj brzim pokretom štapa odsjeći vrh, jer samo tako, presjekavši vrh biljke, može je imati, u protivnom biljka potrči i sama sebe uništi prije nego li je dotaknu ljudske ruke.
