Osnovna funkcija stuba je podupiranje, i kao osnova građevine garancija je čvrstine i dugotrajnosti. Dokle god dopire naš pogled u istoriju čovječanstva, stubovi su kao bitan element arhitekture, uvijek povezivani sa mistikom i simbolizmom. U drevnom egipatskom gradu Anu (Heliopolis) postojao je Veliki Sveti Stub, koji se nalazio u Donjem Egiptu, a prema legendi je označavao mjesto na kom je svijet nastao iz prvobitnog okeana Nun i zbog toga je on temelj svijeta. Njegov stub-blizanac bio je u gradu Nekeb u Gornjem Egiptu, i obilježavao je snagu i vezu sa nebom. Ova dva stuba su simbolizovala udružene dvije zemlje u jedno kraljevstvo spojeno nebeskim svodom boginje Nut.
Stubovi sa sličnom simbolikom ukrašavali su vavilonske hramove. Tako su dva stuba bila dio “Nebeskih vrata” koja odvajaju svijetove. Do vrata je stigla vavilonska boginja Ištar (u Sumeru poznata kao Inana), u želji da poseti svoju sestru Ereškigal, kraljicu svijeta mrtvih. Postoji stanovište da su ova dva stuba ispred Vavilonskih hramova služili kao instrumenti drevne opservatorije za utvrđivanje datuma zimskog i ljetnjeg solsticijuma. Tako da, ako biste poželjeli da imate jedna „Solarna Vrata” mogli biste da ih okrenete tačno prema Istoku, a potom da u kući nađete stajnu tačku, sa koje ćete posmatrati Sunce, kako se pojavljuje kod lijevog stuba na dugodnevicu, na sredini vrata pri ravnodnevici, a uz njihov desni stub na kratkodnevicu.
U hebrejskoj tradiciji dva velika stuba krasilo je Istočnu kapiju Hrama u Jerusalimu. Zajedno su označavali ujedinjenu moć, stub sa desne strane se zvao Cedek i predstavljao je moć sveštenika dok se kraljeva moć ogledala u stubu sa lijeve strane čije je ime bilo Mišpat. Stubovi su bili ujedinjeni pod svodom koji se označavao kao Šalom. Prema Bibliji, na ulazu u Solomonov Hram u Jerusalimu, stajala su dva velika bronzana stuba, koja je podigao Hiram iz Tira: “Stubove je postavio uz predvorje hrama. Jedan stub postavio je s desne strane i nazvao ga Jakin, a drugi stub postavio je s lijeve strane i nazvao ga Boaz.” (1. Kraljevima 7:21). Reč J – Jakin znači “Temelj” ili “Mjesec”, a reč B – Boaz je “Snaga” ili “Sunce”. Stubovi nose sfere, na Jakinu je Nebeska sfera, karta nebesa sa zodijačkim znacima, a stub Boaza nosi Zemaljsku kuglu. Ovi Stubovi podržavaju Nebesa ili kako se kaže: “Nebeski Hram, koju ljudska ruka nije izgradila!”
Riječi Jakin i Boaz javljaju se u semitskim jezicima, a dalje porijeklo potiče od naroda koji je prije njih naseljavao Mesopotamiju. Na ovom području nikli su prvi gradovi-državice kao što su bili Niniva i Vavilon. Kroz glavnu kapiju ovih gradova prolazio je put koji se ukrštao sa putevima drugih gradova okolnih regiona. Na mjestu gde je taj put prelazio ulaznu liniju grada-državice bila su postavljena dva stuba sa šupljinama u koje su bile postavljane tablice od gline ili hartije na kojima su u kratkim crtama zapisani zakoni i pravila koja treba da se poštuju u gradu. Onaj stub u kojem su bili postavljeni svi takvi zakoni i propisi koji bismo trebali nazvati političkim, jer su imali veze sa sudovima, policijom, zločinima i kaznama nazvan je Jakin. A drugi u kojem su bili postavljeni takvi zakoni i pravila koja su uređivala ponašanje, osudu, progon, obrede i ceremonije zvao se Boaz.
Očigledno je da su dva stuba ispred Solomonovog Hrama i dobila ova imena zbog svoje starije i poznatije svrhe, što su kasnije preuzeli srednjovjekovni gnostičari. U okviru ove simbologije koju ovi stubovi sadrže, nalaze se ujedinjena i dva suprotstavljena hrišćanska kvaliteta koje svaki Posvećenik treba da poseduje, kao odraz savršenosti njegovog unutrašnjeg Bića, a odnose se na pravosuđe i milosrđe, strogost i blagost.
Gnostičko milenijumsko predanje uvijek je prihvatalo ova dva stuba da bi prikazivalo osnovu svoje doktrine, na isti način na koji su ih i srednjovekovna ezoterijska bratstva postavljala kao osnovu simboličkog Hrama koje treba da se izgradi unutar samoga čovjeka. Po predanju Jakin je simbolizovao utemeljenje i nalazio se sa posmatračeve desne strane – muški ushodni princip sa trouglom na gore da pokazuje ka Nebu, dok je Boaz simbolizovao snagu i nalazio se sa posmatračeve lijeve strane – ženski nishodni princip sa trouglom na dole usmjeren ka Zemlji.
Jedinstvo ova dva stuba predstavljalo je simbol izdržljivosti i čvrstine. Nesumnjivo je da su za izgradnju Solomonovog hrama unutar ljudskoga bića potrebna oba Alhemijska polariteta, koji su predstavljeni muškim i ženskim silama koje treba da se ujedine u Velikom Radu (Magnus Opus). U isto vrijeme ne treba da zaboravimo da je Alhemija u potrazi za filozofskim Kamenom Mudrosti (Lapis Philosophorum), označavala Sumpor i Živu kao dva suštinska sastojka iz Velikog Rada upravo kao stubove koje podržavaju Kraljevsku Umjetnost (Ars Magna).
U Orijentu, stubovi su imali iste korjenove kao i Drvo Života koje bi, sa gnostičke tačke gledišta, predstavljalo Biće. Ako pogledamo Drvo Života, takođe imamo dva stuba Sefirota: desno je bijeli Stub Blagosti (Milosrđa) – Jakin, a lijevo je crni Stub Strogosti (Snage) – Boaz. Shodno onome kako je gore, tako je dole i kako je lijevo, tako je desno, kada postavite Drvo Života na sebe, tada se vaša desna strana odnosi na Boaz i Stub Strogosti sa dlanom usmjerenim prema dole, a lijeva na Jakin i Stub Blagosti sa dlanom otvorenim prema gore, kao da posmatrate sebe u ogledalu. Stubovi Hrama su slični, ako ulazite u Hram i pristupate sa zapada Oltaru koji se nalazi na istoku, tada je na desnoj (južnoj) strani bijeli Stub Blagosti – Jakin, a na lijevoj (sjevernoj) strani crni Stub Strogosti – Boaz.
Na Drvetu Života nalaze se Božiji Putevi i Božiji Centri, koje Inicijant treba da probudi u sebi sprovodeći Veliki Rad. Probuđeni životni kanali i suptilni energetski centri u čovjeku, koje istočnjaci nazivaju Čakrama, jesu preduslov da bi se Božija Volja mogla manifestovati. A Inicijant koji ovo ostvari prenosi Gnozu i sam je Sveštenik i Inicijator duhovnih sila. Ali, da bi ta sila, taj duhovni tok bio potpuno pravilno usmjeren, polarnosti moraju biti uravnotežene, polovi moraju biti sjedinjeni.
Dva glavna suptilna kanala (Nadi) u čovjeku, lijevi Mjesečev kanal Ida i desni Sunčev kanal Pingala, isto kao lijevi Stub Jakin i desni Stub Boaz, moraju biti otvoreni za potpuni protok Kosmičke svijesti, otvaraćući središnji kanal Sušumnu u čuvenom Stubu Ljepote (na kome je postavljen Zavjetni kovčeg). Sušumna je kanal ravnoteže i jedino se njime kao Središnjim stubom Drveta Života, može manifestovati Istinska Svjetlost (Tajna Vatra ili Oganj Života) koje istočnjaci zovu Kundalini. Drvo Života ima materijalnu reperkusiju u našem kičmenom stubu, koji, imajući 33 pršljena, treba da bude impregniran ovom Tajnom vatrom, koju po Gnozi, Inicijant dobija kao poklon za Veliki Rad. Taj savršeni stub je postavljen u praznini Duha Razumjevanja. Sva nečistoća sagorjeva i sve prepreke bivaju satrvene ognjem, a Duša se uzdiže u ushićenju postignuća.
Međutim, Stubovi nisu samo arhitektonski elementi za potporu. Često stražare pred ulazom u svetilišta ili, unutar njih, ispred sakralnog mjesta i oni su konceptualno povezani sa Kosmičkim stubovima i Kosmičkom Osom Svijeta,a Ezoteristi predstavljaju čuvare ovog Grala Kosmičkog Života. Nekada se ulaz u Sredozemlje smatrao Svjetskim vratima na kraju svijeta, a sam Gibraltarski moreuz ivicom Okeana koji ga okružuje. Čuveni moreplovci Feničani među prvima su odlučili da vide šta se nalazi iza njega. Samom moreuzu dali su ime Melkartovi stubovi, po bogu Melkartu. Stari Grci slede ovu tradiciju, ali ime menjaju u Herkulovi stubovi. Prema mitološkim izvorima na Herkulovim stubovima je pisalo: “Non plus ultra” (Nema dalje) kao upozorenje moreplovcima da ne idu dalje.
Ali ja kažem: “Plus Ultra”
