Sreća kao cilj i kako doći do nje
Autor teksta: Raif Esmerović
Unatoč tome što naočigled pojam „sreća“ djeluje kratko i jasno, doslovno prevodi se sam od sebe, njega je vrlo teško definirati, zbog čega se naziva jednim od najvećih psihologijskih problema. Tome kumuje činjenica da za svakog od nas sreća ima drugačije značenje ; nekom je ona dobitak na lutriji, nekome uspjeh u ljubavi, drugima biti dobrog zdravlja, trećima položaj u društvu, unutrašnji mir i tako dalje. Vjerovatno zbog svih navedenih formulacija možemo pomisliti kako je tu riječ o nečem nedefinisanom i prijepornom no to nije nimalo zamršeno kako se možda u prvu ruku čini. Sreća je najprostije rečeno ugođaj duše, koji može biti emotivan ili materijalan, i koji čovjeka drži u poletu kraće ili duže vrijeme.
Iako sreća često dolazi kao produkt isprepletenih ili iznenadnih događaja, koji ne ovise isključivo od nas samih, treba naglasiti da smo mnogo puta mi sebi najveći neprijatelji u mnogo čemu pa i u pronalasku sreće. Naime, glavna prepreka ka tome da budemo sretni je uobraženost, tvrdoglavost i nezahvalnost jer, na žalost, prisutnost sreće često nismo ni svjesni, niti njenog pozitivnog učinka na nas, sve dok ne izgubimo ono što smo do tada imali i uzimali zdravo za gotovo.
Tri nebeske sofre
U Bosni i Hercegovini postoji niz izjava i vjerovanja o sreći i tome kako ona kroji ljudske sudbine. Smatra se da postoje ljudi zatvorene ili zaključane sreće, oni sa malom ili velikom srećom, lude sreće, pasje sreće, i tako redom. Kada se za nekoga veli da je “više sretan nego pametan“ onda se generalno misli da je ta osoba rođena pod sretnom zvijezdom i da će kroz život bez puno truda dolaziti do uspjeha.
U našem narodu od davnina se vodila diskusija o pojmu ljudske nafake i života. Za njome se tragalo, težilo i nastojalo ju se određenim postupcima i djelima zaslužiti, kako bi sudbina prema nekome postala bolja i lakša. Sreća se tradicionalno određivala po danu rođenja, madežu na tijelu ili nekom drugom osobitom biljegu, ako je dijete dešnjak ili ljevak, po izgledu tabana i sijaset drugih znakova. Ali, narodna mudrost svjesna koliko je pojam sreće bitan za ljudski um i psihu nikada nije nesretnog čovjeka ostavljala na milost i nemilost zloj kobi nego mu je uvijek davala nadu za spas i olakšanje. Naime, vjerovalo se ukoliko se neki pojedinac rodi u nesretan dan, on može berićetno živjeti uz osobu koja se rodila u sretni dan, te ako je glava familije sretna duša da će ta sreća preći i na ostale ukućane, što nam jasno prezentira drevno vjerovanje bosanskog naroda kako se nafaka odnosno sreća može prenositi sa jednog čovjeka na drugog.
A kakvo su mišljenje o sreći imali naši predaci možda najbolje govori narodna predaja o tri nebeske sofre. Kako priča kazuje živio jednom davno neki čovjek sa svojom familijom sretno i sa rahatlukom, ali mu ta idila ne bijaše dugog vijeka, pošto se iznenada stariji brat odluči na dijeljenje imovine. Ono malo stoke što mu je diobom pripalo pomre kroz godinu dana od bolesti a ostalo pojedoše vuci. Još za veći belaj, umrije mu žena i djeca, te on osta sam kao prst.
Kad mu jadi i nesreća dodijaše, pribra se i naumi da pođe u svijet da traži bolju sreću za sebe. Tumarajući k'o muha bez glave, pređe jedno brdo i sretne starca koji ga upita kuda li je pošao, a on mu odgovori, da ide tražiti svoju sreću pa makar bila na kraju svijeta.
Kompletan tekst poslušajte OVDJE
