Srušimo stereotipe: SAMOĆA NIJE NIŠTA RUŽNO A KAMOLI LOŠE

autor teksta: RAIF ESMEROVIĆ

U masovnoj kulturi usamljenost se obično povezuje s nečim strašnim, nečim o čemu ne treba olako govoriti. „Ko će ti u starosti čašu vode donijeti?“ — tu rečenicu čujemo sa svih strana. Najsnalažljiviji odgovaraju: kupit ću aparat za vodu, naručit ću dostavu vode, i problem riješen. Ali kod drugih se iznutra pojavi mali crvić koji počinje uporno nagrizati iznutra, stvarajući asocijacije na mačke koje grebu iznutra. Zato okupljamo oko sebe prijatelje, poznanike, partnere, kolege. Koga god, samo da ne ostanemo sami. Zato trpimo kada se partner prema nama ponaša kao prema gomili smeća, vrijeđa nas i ponižava. Jer ako partner ode, ostat ćemo potpuno sami. A šta onda?

Šta raditi ako usamljenost donosi tugu i tjeskobni osjećaj negdje iznutra? Šta ako vam je teško negdje ići bez društva prijatelja ili bliske osobe? Čini vam se da je trošenje vremena na sebe neefikasno. Mnogo je bolje umjesto toga pripremiti večeru, pospremiti kuću, unaprijediti kvalifikacije na poslu i obaviti još gomilu drugih stvari koje su se odavno nakupile na spisku… Znati provoditi vrijeme u samoći znači brinuti o sebi. Mnogi savremeni ljudi jednostavno su zaboravili kako se to radi. Neki nikada nisu ni znali — učili su ih da za sebe ne treba ništa raditi. Treba osvajati nove vrhove, težiti visokom standardu, obezbijediti sebe i bližnje, brinuti o djeci — ali ne o sebi.

Izlaz je jedan — naučiti uživati u samoći

Mnogi ljudi s uživanjem sami idu u kino, restorane, muzeje i na izložbe. Njima nije problem da sami otputuju negdje. Ta skupina sretnika čini oko 10% ljudi koji mirno uživaju u vlastitom društvu. Dok preostalih 90% panično zove sve prijatelje i poznanike: „Hoćeš li ići na odmor sljedećeg mjeseca? A-a-a, radiš. I imaš djecu. Jasno…“ Ako ste iz druge grupe, onda je ovaj tekst za vas. Kako razumjeti mehanizam uživanja u samoći i koristiti ga u stvarnom životu, čitajte dalje.

Provoditi vrijeme u samoći je vještina koja se najbolje razvija u djetinjstvu. Nažalost, danas se pojavila tendencija da savremena djeca gotovo nikada nisu sama. To je plus za njihovu sigurnost. Ali minus je što nemaju pojma kako se zabaviti sami. Mnoga djeca nikada se nisu igrala sama — za to su im potrebni roditelji, vrtić, razvojni kursevi, druga djeca ili gadžeti.

Zato je veoma važno, ako imate dijete, da razmislite ima li ono ovu vještinu.  Osim toga, postoji čitava kategorija žena koje biraju životnog partnera po principu „bolje i loš, ali da je moj“. Prevedeno na normalan jezik, to znači: nije važno, sve ću izdržati, samo da ne ostanem sama. Takve žene se boje da će ih, ako ostanu same, žaliti i smatrati „nepotpunima“. U osnovi toga leži strah da će izgubiti nešto vrijedno u životu, nešto što se kasnije ničim ne može nadoknaditi.

Nadam se da ne pripadate toj kategoriji. Jer u tom slučaju jedan tekst neće biti dovoljan — takva uvjerenja se mijenjaju kroz dugotrajnu terapiju, to je dug proces. Vi ste vjerovatno osoba koja na podsvjesnom nivou razumije da se u samoći može uživati, ali još ne zna odakle početi. Ipak, potrebno je pratiti vlastite unutrašnje stavove vezane za samoću. Najlakše je to uraditi prema šemi, iskreno odgovarajući na sljedeća pitanja:

1. Bojim se usamljenosti zato što… (osjećam se beskorisno i nepotrebno / ne volim provoditi vrijeme nasamo sa sobom)
2. Za mene je usamljenost… (kada bliske osobe nisu pored mene dva / tri / šest / dvanaest sati / kada me niko ne razumije)
3. U kojem trenutku sam prvi put osjetio/la usamljenost?
4. Kako se usamljenost odražava u mom tijelu? Ima li neprijatnih osjećaja?
5. Da li usamljenost izaziva stres?

Treba odrediti koja vam vrsta komunikacije tačno nedostaje zbog čega se osjećate usamljeno. Možda vas prijatelji ne razumiju zbog različitih interesa, ili želite duboku emocionalnu povezanost u romantičnom smislu s partnerom.

USAMLJENOST KAO UNUTRAŠNJE STANJE

Možda niste osjećali usamljenost do određenog trenutka: prelazak u novu školu, preseljenje u drugi grad radi studiranja, gubitak bliskih prijatelja s kojima su vam se putevi razišli, ili prekid veze. Moglo je biti i drugačije — možda vam se od ranog djetinjstva nije sviđalo ostajati sam/a, kada su roditelji kasnili s posla ili vas ostavljali kući dok su odlazili svojim obavezama. U svakom slučaju, usamljenost je okidač koji se aktivira u određenom trenutku. Ako je odmah počela izazivati nelagodu gotovo na fizičkom nivou (onaj „sisajući“ osjećaj negdje duboko unutra), kasnije je postaje gotovo nemoguće zaustaviti.

U ovoj fazi važno je shvatiti da je samoća unutrašnje stanje. Oko vas može biti mnoštvo prijatelja, možete imati troje ili petero djece, vlastiti biznis i još mnogo toga, ali se ipak možete osjećati usamljeno. Dalje je potrebno razumjeti gdje se tačno nalazi nelagoda. Odredite šta vam je konkretno neugodno raditi:

1. Provodi vrijeme „bez koristi“. Takvim ljudima je često teško ići negdje sami baš radi zabave. Čini im se da su za ta dva sata mogli oprati zavjese, završiti gomilu posla, skuhati hranu za dva dana unaprijed. Pa zašto onda besciljno šetati, ako se vrijeme može provesti mnogo korisnije?
2. Mučno je ostvarivati interakciju s nepoznatim ljudima. U tom slučaju mučan osjećaj nastaje kada pomislite da ćete morati objašnjavati prodavaču u butiku kakvu haljinu želite, započinjati razgovor sa saputnikom tokom putovanja u drugi grad ili razmjenjivati fraze s konobarom.
3. Teško je trošiti novac na sebe. Mislite da je bolje kupiti djetetu nove čizme koje mu trebaju za jesen, nego prošetati tržnim centrom i kupiti sebi nekoliko lijepih stvari. Ili kupiti mužu omiljene odreske umjesto toga da odete sami na večeru u restoran.
4. Neugodno vam je gledati druge ljude koji hodaju zajedno, zbog čega osjećate vlastitu manju vrijednost. Čini vam se da ljudi pokazuju prstom u vas (iako ih u stvarnosti uopšte nije briga za vas). Ali uhvatite na sebi nečiji prolazan pogled i neprijatan osjećaj iznutra se pojačava.
5. Prisustvo unutrašnje praznine zbog koje vam se jednostavno ništa ne radi.
6. Vaš mozak može u sebi nositi sve gore navedene razloge, ili samo jedan, ali doveden do krajnje tačke intenziteta. Možete dodati i vlastite razloge zbog kojih vam se čini da je usamljenost neprijatelj. Nakon što ste se razjasnili sa svojim mislima i uvjerenjima vezanim za samoću, vrijeme je da pređete na sljedeći korak.

Kako promijeniti odnos prema usamljenosti

To je glavni cilj: prestati doživljavati usamljenost kao neprijatelja i razmisliti koje prednosti iz nje možete izvući. Da biste to uradili, razmislite o sljedećem: USAMLJENOST JE PRIRODNA.

Preskočimo razna razmišljanja tipa: „čovjek dolazi na ovaj svijet sam i odlazi sam“. Bolje da se okrenemo praksi — u Skandinaviji oko 40% ljudi živi samo. I to ne iz bezizlaznosti — to je njihov svjestan izbor. Oni su jedni od najsretnijih i najnezavisnijih ljudi na svijetu. Visok nivo ekonomije i zdravstvene zaštite omogućava im da ne razmišljaju o tome gdje će naći komad hljeba za doručak. U piramidi potreba ti ljudi se nalaze mnogo bliže vrhu: samoostvarenju. I odjednom se ispostavi da, kada su sve osnovne potrebe zadovoljene, pojavljuje se nova želja — živjeti za sebe i samo za sebe. Urediti dom tako da vama odgovara, izbaciti sve veze i aktivnosti koje ne donose nikakvo zadovoljstvo. Ostaviti u životu samo ono najpotrebnije i najkorisnije.