zasto-se-smece-ne-izbacuje-nocu-narodno-vjerovanje
„Ne iznosi smeće kad padne mrak, iznijet ćeš i sreću iz kuće!“ Ovu neobičnu zabranu mnogi su čuli od svojih baka i djedova. Prema starom narodnom vjerovanju, iznošenje smeća nakon zalaska sunca moglo je odnijeti kućno blagostanje, novac i porodičnu sreću. Ali zašto su naši preci toliko pazili šta iznose preko kućnog praga kada nastupi noć?
Postoje običaji koje smo naslijedili, a da nikada nismo saznali njihovo pravo značenje. Jedan od njih odnosi se na sasvim običan kućni posao – iznošenje smeća. Danas o tome gotovo i ne razmišljamo. Kada se kanta napuni, uzmemo vreću i odnesemo je do kontejnera. Međutim, nekada to nije bilo tako jednostavno.
U mnogim porodicama postojalo je nepisano pravilo da se smeće mora iznijeti prije zalaska sunca. Kada padne mrak, kanta je mogla sačekati jutro. Ako bi neko ipak krenuo prema vratima, stariji bi ga često zaustavili riječima: „Ostavi to! Ne iznosi nafaku iz kuće!“
Iza ovog upozorenja krije se zanimljiv spoj narodnih vjerovanja, poštovanja prema domu i straha od gubitka onoga što je porodica godinama sticala. Običaj se prenosio s generacije na generaciju, a u pojedinim domaćinstvima zadržao se sve do danas.
Da bismo razumjeli ovo vjerovanje, prvo moramo razumjeti kako su naši preci doživljavali dom. Kuća nije bila samo prostor u kojem se spava, kuha i odmara. Predstavljala je sigurnost, zaštitu, porodično zajedništvo i sve ono što je čovjek stekao vlastitim radom. U tradicionalnom domaćinstvu gotovo ništa nije bilo bez vrijednosti, pa se hljeb nije rasipao, hrana se pažljivo čuvala, a predmeti su se popravljali i koristili dok god su mogli služiti.
Zbog toga su nastala brojna narodna pravila o tome šta se iz kuće smije iznositi, kada se nešto može posuđivati i kako treba čuvati kućno blagostanje. Prema jednom od tih vjerovanja, smeće nije trebalo iznositi nakon zalaska sunca jer se smatralo da čovjek zajedno s njim može simbolično iznijeti i svoju sreću.
Vjerovalo se da ono što noću napusti kuću odnosi dio njenog blagostanja. Naravno, riječ je o narodnom vjerovanju, a ne o stvarnoj povezanosti između odlaganja otpada i finansijskog stanja porodice. Ipak, njegovo simbolično značenje opstalo je generacijama.
U narodnoj tradiciji smjena dana i noći često je imala posebno značenje. Dan je predstavljao rad, kretanje, trgovinu i obavljanje svakodnevnih poslova, dok je noć bila vrijeme odmora, okupljanja porodice i zatvaranja kućnih vrata. Vjerovalo se da tokom dana iz kuće mogu izlaziti stvari koje više nisu potrebne, ali da se nakon zalaska sunca mora paziti šta napušta dom.
Slična pravila odnosila su se na novac, so, brašno, hljeb i druge predmete povezane s blagostanjem. U pojedinim krajevima vjerovalo se da večernje iznošenje stvari može predstavljati simboličan gubitak kućne sreće. Upravo zato vrijeme iznošenja smeća nije bilo nevažno, jer je za naše pretke zalazak sunca predstavljao granicu između dnevnih poslova i porodičnog mira.
O tome smo ranije pisali u tekstu NE POSUĐUJTE OVE 4 STVARI POSLIJE ZALASKA SUNCA: Staro vjerovanje kaže da s njima iz kuće odlaze sreća i novac.
U starim narodnim predanjima kućni prag zauzimao je posebno mjesto jer je predstavljao granicu između doma i vanjskog svijeta. Unutar kuće nalazili su se porodica, hrana, toplina i sigurnost, dok je iza vrata bio svijet nad kojim čovjek nije uvijek imao kontrolu. Zbog toga su se za prag vezivali brojni običaji i zabrane koji su trebali simbolično zaštititi domaćinstvo.
Nije se preko praga olako dodavao novac, a u pojedinim predanjima nije se preporučivalo ni rukovanje preko njega. U nekim krajevima postojala su pravila o tome kako se ulazi u novu kuću i šta se prvo unosi kako bi dom bio sretan. Smeće je, prema simboličkom tumačenju, predstavljalo ono što se iz doma odbacuje, pa se vjerovalo da se njegovim iznošenjem noću može izgubiti i nešto dragocjeno.
Zato se iznošenje smeća nakon mraka nije doživljavalo samo kao kućni posao, nego kao čin koji prema vjerovanju može narušiti kućnu sreću.
Zanimljivo je da se slična zabrana odnosila i na metenje. U pojedinim narodnim vjerovanjima smatralo se da kuću ne treba mesti nakon zalaska sunca jer metla, prema predanju, nije uklanjala samo prašinu nego je mogla simbolično „pomesti“ i novac koji je tokom dana ušao u domaćinstvo.
Postojale su i različite zabrane u vezi s položajem metle, metenjem preko praga i iznošenjem pometenog smeća. Takva pravila nisu bila jednaka u svim krajevima, ali je njihova zajednička simbolika bila povezana sa željom da se sačuva kućno blagostanje. Čak se i obična metla u pojedinim vjerovanjima pretvarala u predmet koji simbolično može donijeti ili odnijeti sreću.
Više takvih običaja pronaći ćete u našem tekstu 10 narodnih vjerovanja: Kako da novac ostane u kući.
Danas živimo u vremenu kada mnoge kućne poslove obavljamo gotovo automatski, ali nekada je odnos prema stvarima bio znatno drugačiji. Novac se zarađivao teškim radom, a porodične zalihe čuvale su se s posebnom pažnjom. U siromašnijim domaćinstvima gubitak hrane, alata ili novca mogao je predstavljati ozbiljan problem, zbog čega su se razvijala pravila koja su podsjećala ukućane da ne rasipaju ono što imaju.
Ponekad je bilo lakše djetetu reći da će otjerati sreću nego mu objašnjavati sve posljedice nepažljivog ponašanja. Tako je praktična životna pouka mogla dobiti oblik narodnog vjerovanja. Ipak, ne možemo pouzdano tvrditi da je upravo to jedino porijeklo običaja, jer su se u narodnoj tradiciji praktični savjeti i simbolička objašnjenja često ispreplitali.
Postoji nekoliko mogućih objašnjenja. Prije električne rasvjete iznošenje smeća noću bilo je znatno teže nego danas. Dvorišta i putevi često su bili neosvijetljeni, a odlaganje otpada moglo je zahtijevati odlazak dalje od kuće. U mraku je bilo lakše spotaknuti se, izgubiti neki predmet ili prosuti sadržaj koji se nosi, pa je obavljanje ovakvih poslova tokom dana bilo praktičnije i sigurnije.
Vremenom je običaj mogao dobiti dodatno, simbolično značenje. Ono što je počelo kao pravilo svakodnevnog života moglo je prerasti u upozorenje povezano sa srećom, novcem i kućnim blagostanjem. Međutim, takvo objašnjenje treba posmatrati kao mogućnost, a ne kao dokazano historijsko porijeklo predanja.
U narodnim običajima pojedini dani i praznici imali su posebno značenje. Tokom važnih porodičnih i vjerskih svetkovina mnogi kućni poslovi bili su ograničeni ili odgađani. Negdje se nije pralo, negdje se nije šilo, a u pojedinim porodicama izbjegavalo se metenje i iznošenje smeća.
Takvi običaji razlikovali su se od mjesta do mjesta i nisu svi poticali iz istih vjerovanja. Ponekad su označavali poštovanje prema prazniku, a ponekad simboličnu želju da kuća ostane puna sreće, zdravlja i blagostanja. Zbog toga ne postoji jedno pravilo koje se može pripisati svim porodicama na balkanskom području.
Ako ste nekada iznijeli smeće uvečer, nema razloga za zabrinutost. Ne postoji dokaz da ćete zbog toga izgubiti novac, sreću ili porodični mir. Naprotiv, iznošenje otpada kada je to potrebno važan je dio održavanja higijene, pa nije preporučljivo ostavljati smeće koje se kvari, neugodno miriše ili privlači insekte samo zbog narodnog vjerovanja.
Danas možemo razumjeti simboliku starih običaja, a istovremeno živjeti u skladu sa savremenim higijenskim navikama. Naši preci nisu imali iste uslove života kao mi, ali su nam ostavili zanimljivo kulturno naslijeđe koje vrijedi istraživati i sačuvati od zaborava.
Nedavno smo na portalu Treća Dimenzija pisali i o zabrani zviždanja u kući. Prema tom predanju, zviždanje je moglo „otpuhati“ sreću i novac iz doma. Zanimljivo je koliko ova dva običaja podsjećaju jedan na drugi: u jednom slučaju novac simbolično odlazi sa smećem, dok ga u drugom iz kuće odnosi zvižduk.
U oba slučaja krije se ista narodna poruka – čuvajte svoj dom i ono što ste stekli. Takva vjerovanja pokazuju koliko su naši preci pridavali važnost očuvanju porodične sigurnosti i materijalnog blagostanja.
Pročitajte i naš članak NE ZVIŽDI U KUĆI – OTJERAT ĆEŠ NOVAC! Zašto su naši stari strogo zabranjivali ovaj običaj?.
Možda naši preci nisu znali objasniti svaki običaj koji su poštovali. Možda su neka pravila prihvatali jednostavno zato što su ih čuli od svojih roditelja i djedova. Ipak, iza mnogih predanja skrivala se jedna važna vrijednost – poštovanje prema domu.
Kuća je bila mjesto koje treba sačuvati, hljeb se cijenio, novac se nije olako rasipao, a porodični mir smatrao se velikim bogatstvom. Upravo zbog toga mnogi običaji nisu nestali ni onda kada su se uslovi života potpuno promijenili.
Možda smeće koje iznesemo noću ne može odnijeti našu sreću, ali stara priča o tome može nas podsjetiti da istinsko blagostanje ne čini samo novac, nego i način na koji čuvamo ono što imamo.
Zato ovakva vjerovanja zaslužuju da budu zapisana, ne zbog straha od nesreće, nego zbog sjećanja na generacije koje su ih prenosile.
Je li i vama baka ili majka govorila da se smeće ne smije iznositi kada padne mrak? Jeste li čuli upozorenje da ćete tako iz kuće iznijeti sreću, novac ili nafaku? Napišite nam u komentarima iz kojeg kraja dolazite i koje ste običaje naslijedili od svojih predaka. Možda upravo vaše sjećanje sačuva jedno zaboravljeno narodno vjerovanje.
Autor: Albus Džanko Za portal TrećaDimenzija.com
Portal Treća Dimenzija otvoren je za saradnju s autorima, istraživačima narodnih vjerovanja, astrolozima i svima koji žele predstaviti zanimljive teme, tradiciju ili svoje usluge široj publici.
Za poslovnu saradnju, oglašavanje i promociju posjetite Oglašavanje na Trećoj Dimenziji – portal i YouTube.
Kontakt: dimenzijam@gmail.com
„Ne zviždi u kući, ostat ćemo bez para!“ Ovu rečenicu mnogi su čuli od svojih…
Kažu da voda pamti želje, a novčić koji potone na dno nosi sa sobom jednu…
Pripremio: Albus Džanko za TrećaDimenzija.com Zašto se u starim predanjima nešto izgovara tri puta? Zašto…
Pripremila: Dušanka Kostić za TrećaDimenzija.com Pristali ste da biste izbjegli raspravu. Preuzeli još jednu obavezu…
Sedmica na prelazu iz oktobra u novembar počinje punim Mjesecom u Biku. U astrološkom tumačenju…
Bik, Lav, Škorpija i Vodolija nalaze se u prvom planu astrološkog tumačenja ovog punog Mjeseca.…